Kako u Murskom Središću aktivne dramske scene nije bilo preko 10 godina, naš sugovornik je krajem 2016. godine došao na ideju da ponovo pokrene rad Dramske sekcije KUD-a Mura
Uspjelo mu je jer se u rad uključila ekipa od 10-tak zaljubljenika u dramski amaterizam.
-21.12.2016. godine imali smo prvi sastanak, te odonda radimo ozbiljno i kvalitetno na promociji glume, nadasve komedije. Ozbiljno se smijemo i zabavljamo, što želimo i drugima – kaže Bojan Bračko.
Tko je on?
Čovjek koji je 7. studenog navršio 51 godinu života u kojih je postao ‘vlasnik’ je zanimljive životne i poslovne biografije, a i biografiju vezanu za ‘daske koje život znače’. Ekonomist koji trenutno radi na recepciji u renomiranom hotelu Spa Golfer u Toplicama Sveti Martinu na Muri. Mini je poliglota
– Uz naravno hrvatski, tečno govorim i pišem njemački, engleski i
slovenski jezik, što mi je u životu i radu uvijek dobro koristilo
– Ponosno će i neizostavno dodati – Supruga
Nataša je profesorica glazbene kulture i radi
kao učiteljica solfeggia i pročelnica je teoretskog odjela u
Umjetničkoj školi Miroslav Magdalenić u Čakovcu. Kćer
Iva studentica je 3. godine Filozofskog
fakulteta u Rijeci, na dvopredmetnom studiju engleskog jezika i
književnosti i filozofije. I na njemu svojstveni način će
zaključiti – Pas Oreo ne radi niti ne studira.
A kada si daleko od posla, pozornice?
Reći će – radi, moli, voli… pos’o, kuća, birtija… Birtija mu služi za pub kvizove, kuća tj. dom služi kao sigurno utočište i mirna luka, a moli se za sve hrvatske reprezentacije – manje za nogometnu, više za košarkašku, jer njima i više treba božja pomoć. -U slobodno vrijeme volim sport pogledati na televiziji i tu i tamo uživo tekme nogometne ili košarkaške reprezentacije ili voljenog mi Dinama modrog zagrebačkog, volim dokumentarce National GeograficWild i dokumentarce na History Viasat, volim šetnje sa psom i izlaske s obitelji u restorane, konobe, krčme, tratorie i razne druge ‘okrepčevalnice’- nabraja i dodaje kako uživa pogledati dobar film, prvenstveno komedije češke ili španjolske kinematografije, čiji odlični redatelji su Miloš Forman, Jiri Menzel, Bigas Luna, PedroAlmodovar i naravno klasa za sebe, genijalni Talijan Roberto Benigni.
– Čitanje dobre knjige mi je večernji ritual jer recimo urnebesni Ephraim Kishon može spasiti svaku situaciju. Opušta me slušanje glazbe koju preferiram npr. Parni Valjak, Prljavo Kazalište, Gibonni, Azra, Đorđe Balašević, U2, The Rolling Stones, Midnight Oil, i često smo na raznim rock koncertima, ali i na koncertima klasične glazbe. Nekada davno, u prošlom stoljeću, ali ponekad i revijalno u ovom stoljeću, bio sam DJ Bidjo (uz ostale kolege disk džokeje) u legendarnom disku Šmrk u Murskom Središću, to je uvijek bilo ludo i nezaboravno. Najviše volim putovati, uvijek kada se za to ukaže prilika, ili privatna ili poslovna. Do sada sam obišao Nizozemsku, Tursku, Njemačku, Austriju, Italiju, Mađarsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo i Makedoniju. Sljedeći obiteljski plan je opet i ciljano Njemačka, a zatim Češka i Irska- rekao je u najkraćim crtama.
Dolazak na pozornicu?
– Na pozornicu sam možda slučajno došao prvi puta u dječjem vrtiću, zatim sam glumio u osnovnoj školi, pa u omladinskoj organizaciji bivše nam države, a nakon toga u Srednjoškolskom centru Čakovec postavljali smo i glumili u nekim prigodnim predstavama, od kojih su neke bile i zabranjene u ono doba. Ili barem cenzurirane od strane nadležnih organa. U svakom slučaju, bila su to zabavna i poučna iskustva na sceni. Kako u Murskom Središću aktivne dramske scene nije bilo preko 10 godina, krajem 2016. godine došao sam na ideju da ponovo pokrenem rad dramske sekcije KUD-a Mura, što mi je i uspjelo jer se u rad uključila ekipa od 10-tak žena i ljudi muškog spola, i 21.12.2016. godine imali smo prvi sastanak, te odonda radimo ozbiljno i kvalitetno na promociji glume, nadasve komedije. Ozbiljno se smijemo i zabavljamo, što želimo i drugima.
Koje su tvoje glumačke posebnosti?
– Posjedujem sve glumačke i sve redateljske kvalitete, i ne posjedujem ništa od navedenog. U stilu Sokratove – znam da ništa ne znam, u glumačkom i redateljskom smislu učim od iskusnijih kolega, gledam i “kontemplejram”. Pa opet, pa opet, i onda nešto zamisliš, nešto probaš, nešto dodaš i nešto oduzmeš. Slušam pohvale i slušam kritike, a radim po svome. Klasični trdi Međimurec. Mislim da su moje force temeljita priprema, dosljednost, upornost, i dobre organizacijske i voditeljske sposobnosti da ljude uvjerim u to da ono što radimo ima smisla, i da su ljudi bitni i neizostavni faktor u svemu velikom i malom, pod navodnicima. Jer nema malih stvari, niz malih stvari čini veliku stvar, ili predstavu.
Kakav si kao voditelj svoje glumačke ekipe?
– Kao voditelj dramske sekcije nastojim biti voditelj dramske sekcije. Da igram nogomet nastojao bi biti nogometaš. Da sam TV voditelj nastojao bi biti TV voditelj. Vrlo jednostavna usporedba, jer smatram da je cilj u onome što radiš u slobodno vrijeme, volonterski ili amaterski, raditi časno to što radiš i usput konstantno učiti o tome i iz toga, jer to je hobi, zabava, razbibriga, ali to je život. Mogu ja biti voditelj dramske sekcije kakav god hoću ili želim, ali da nemam takvu ekipu dobrih žena, ljudi, osoba, glumica i glumaca, ništa od toga ne bi bilo. Mogao bih samo pjevati onu Rundekovu pjesmu – ja bi mogao da mogu, ja bi znao da znam.
Uvijek na probama i nakon nastupa koristim svaku priliku da istaknem taj osobni iskreni i veliki doprinos članova dramske družine, jer je to bit svega, dati sve od sebe i nadati se da si dao dobro ako ne i najbolje. Dakle, suma sumarum i opet i ponovo – MarinaRajf, Štefanija Žganec, Melita Nađ, Jelena Moharić, Mirjana Šoštarić, Denis Halas i Josip Rob – hvala. Hvala i ljudima koji su prije dali svoj doprinos radu dramske družine, te nas napustili iz poslovnih, osobnih, objektivnih ili subjektivnih razloga. Hvala i onima koji će se tek javiti i doći u dramsku. Hvala i vodstvu KUD-a Mura, VMO Hlapičina i Grada Mursko Središće na potpori, moralnoj i materijalnoj – ističe Bojan i navodi kako je nakon 3 godine na glumačkoj dramskoj amaterskoj sceni njihova težnja da njihova gluma bude svakodnevna, iskrena i bez glumačkog prenemaganja.
Naturalna, a ne teatralna. Gruntovčani, a ne Hamlet.- Nije Hamlet loš, nije teatralna gluma loša, ali kada glumimo na malim scenama diljem Međimurja želimo ljudima malo uljepšati i olakšati svakodnevnicu, i zato i zbog toga i radi toga uvijek prvo komedija i smijeh. Jer ljudima je drame dosta u svojim životima i na poslu, kada se čovjek nasmije onda mu je lakše prebroditi sve ostalo ibijelo i crno i 69 nijansi sive-poručuje.
Kakav je interes Središćanaca za dolazak na pozornicu?
– S radom dramske sekcije počeli smo opet službeno 2016. i prvi cilj bio je ponovo pokrenuti glumačku scenu u Murskom Središću. To smo napravili. Drugi cilj bio je stvoriti glumačku jezgru žena i muževa koji mogu svojom glumom i svojom pojavom gledateljima dočarati situacije i životne trenutke, koji znaju i umiju to prenijeti na scenu. To smo napravili. Ponovo smo stvorili solidne temelje dramske družine, i sada slijedi glumačka nadogradnja, više vježbanja, više predstava, više rada, a to iziskuje i nove glumce koje ćemo uskoro javnim pozivom pozvati da nam se pridruže.
Bilo je i prije interesa za učlanjenjem u dramsku, ali kad sam ljudima objasnio da trenutne predstave imaju toliko uloga tj. likova i da može biti statist ili glumiti šumu, onda interes naravno splasne, jer kao što niti trener ne može sportašu garantirati minutažu po utakmici tako niti ja nikome ne mogu garantirati ulogu. Svi novi članovi su dobrodošli, dođite, probajte, prvo naučite tekst, onda scenske kretnje, onda sve skupa, onda to ponavljajmo nebrojeno puta, i ako vam se dopadne, ostanite. Nije baš zezancija, nerad tj. med i mlijeko i 2 puta tjedno imati ozbiljne probe po cca. sat i pol vremena na pozornici u Hlapičini, a pred predstavu i više.
Kako se regrutiraju glumci?
– Glumice i glumci sami sebe kandidiraju za uloge u predstavi, svojim radom i svojom osobnošću, svojom ukupnom scenskom ekspresijom. Naravno da je i problem i obveza i posao redatelja dramske družine prepoznati što i koliko tko može i želi, a na to utječe puno objektivnih i subjektivnih faktora. Amaterski glumci nisu profesionalni glumci, za svoj rad nisu plaćeni, i na probe dolaze nakon posla, nakon čuvanja djece i unuka, nakon poslovnih putovanja, nakon lakših i čak nakon teških operacija, nakon prehlada, umorni ili neumorni, i rade koliko mogu i koliko im obiteljske i poslovne svakodnevne situacije dozvole.
Svima kapa dolje, a uloga je samo uloga, kad je odigramo dobro ponosni smo na to, kad je odigramo manje dobro opet smo ponosni, ali malo manje. Doduše, to da smo malo manje ponosni jer vrlo rijedak slučaj- opisuje Bojan i tada će o superlativima o svojoj glumačkoj ekipi:-Serjojnčarke i Serjojnčari (u prijevodu: Središćanke i Središćanci) kao glumci su vrh vrhova po predanosti radu, vježbanju, po izdvajanju svog slobodnog vremena, i u konačnici po izvedbi na pozornici, koja je uvijek vrhunska. Često su nam nakon predstava naši sugrađani iz publike znali reći – pa vi ste ovo izveli bolje od profesionalnih glumaca.
Naravno da nismo to izveli bolje od profesionalaca, ali ljudi prepoznaju taj uloženi glumački i ljudski trud i entuzijazam, i vide rezultate rada i proba. Vrijedne glumice i glumci dramske družine naročito su ponosni na to što su ove godine u lipnju mjesecu nagrađeni zahvalnicom Grada Mursko Središće za unapređenje kulture, kvalitetan rad te doprinos u razvoju i promicanju ugleda Grada, te će svojim glumačkim izvedbama i ubuduće težiti tome da opravdaju ukazano povjerenje Grada i građana-reći će s ponosom i dodati kako su od 2017. do 2018 godine kvalitetno uvježbali, i više od 10 puta odigrali, komediju međimurskog autora Sjepana Škvorca “Na smrtni postelji”, te za istu pobrali lijepe riječi i tapšanja po ramenima.
Nakon toga je Bojan napisao komediju “Seks i grod” koju su kvalitetno izveli uskoro pa 10 puta, a izvest će još, i opet čuju lijepe riječi i tapšanja po ramenu. Bojan će k tome dodati:- Paralelno s komedijom “Seks i grod”,trenutno radimo na uvježbavanju i postavljanju kratke komedije “Radio za sve”, u kojoj se radi o nekoliko paralelnih radio prijenosa i radio komentatora koji jedan drugome upadaju u riječ i time stvaraju komediju zabune. Također, zavisno od inspiracije i slobodnog vremena, pokušavam za izvedbu na Festivalu KAM 2020. godine napisati i novu autorsku komediju koja ima radni naziv “Panta rei – se teče” u kojoj se radi o susjedskim problemima i prepirkama, zgodama i nezgodama u doba berbe grožđa u međimurskim goricama. Se teče, i vino i voda teče…
Ima li predstava koja ima razlog za poseban ponos?
-Ponosim se svim našim izvedbama, svim djelima, svim komedijama koje smo do sada izveli. “Na smrtni postelji” je prva i početak našeg glumačkog druženja, prvi nastup na sceni, prvi pljesak, prve pohvale, prve kritike. Na Festivalu kazališnih amatera Međimurja u Prelogu 2018 godine bili smo nominirani za najbolje u čak tri kategorije: Najbolji sporedni glumac, najbolja sporedna glumica i nabolji režiser. Bio je to naš prvi nastup na tom renomiranom festivalu.
To se ne zaboravlja. “Seks i grod” je moje prvo autorsko literarno scensko nedjelo, to se nikako ne zaboravlja, i na to sam ponosan. Ponosan sam na “Radio za sve” koji će družina tek premijerno izvesti u Lendavi 23.11., ponosan sam jer još ništa nismo zaj…… u tome, i nadam se da niti nećemo. Ja sam veliki praktični vjernik, uvijek se nešto nadam, uvijek nešto vjerujem u sebe i vjerujem u ekipu i uvijek sam na nešto ponosan, pa tako i na generacijski sastav dramske družine Mursko Središće. To su žene i muži, glumice i glumci. Nema mladog niti starog glumca ili glumice, ima dobrog i boljeg. A što se godina tiče, ima nas od 30-tih do 60-tih i kusur nešto… – dodaje k pitanju.
Neizostavno, planovi za dramsko sutra?
-Planovi za daljnji rad Dramske družine su prvenstveno da ova ekipa ostane na okupu, jer dobro radimo i surađujemo, odlično se poznajemo, družimo i zabavljamo. Plan je i da u rad družine uključimo nove članove, prvenstveno mlađe generacije, ali i one koji već imaju glumačko iskustvo, te tako budemo u mogućnosti raditi i “šire” glumačke predstave, sa više likova na sceni.
Bojan u svijetu kvizova?
– Ljubav prema kvizovima počela je naravno sa legendarnim TV kvizom Kviskoteka. Odlična pitanja Laze Goluže i odličan voditelj Oliver Mlakar Kviskoteku su stavili na vrh svih kvizova, a uvijek sam najviše volio igru asocijacija. Nakon Kviskoteke pratio sam sve kvizove na televiziji, od kojih su naravno neki bili bolji a neki manje dobri, kao i sve u životu. Nastupao sam u kvizovima Najslabija karika gdje sam bio izbačen u prvom krugu, u Kolu sreće sam osvojio i neke novce, a u Potjeri sam tri puta nastupao dosta uspješno, uvijek u završnoj potjeri, ali bez ukupne pobjede. Opet ću se prijaviti u Potjeru, prijavljujem se i očekujem poziv u kviz Tko želi biti milijunaš, jer meni pub kvizovi i provjere znanja predstavljaju hobi i zadovoljstvo.
S ekipama Keš Džoni, Pali s Marsa i Pozoji redovito se dosta uspješno natječemo na raznim pub kvizovima u Murskom Središću, Čakovcu, Nedelišću i Varaždinu. I u pub kvizu je ekipa vrlo bitna, jer znalac u jednom području je možda osrednji kviz igrač u nekom drugom području, tako da se međusobno nadopunjujemo znanjem i hladnim gemištima.
Kroz kvizove smo od suigrača postali i dobri prijatelji – Zvonimir Sabol, Goran Sabol, Stjepan Novak, Zlatko Međimurec i Jadranko Kirić, to je nuklearna jezgra navedenih ekipa, sa ponekad još ponekim gostom ili gošćom iznenađenja. Posebno smo ponosni što smo kao ekipa Pozoji u srpnju 2019. godine pobijedili na 1. Open Air kvizu – neslužbenom prvom otvorenom kvizaškom prvenstvu Međimurja u Čakovcu, na kojem se natjecalo čak 130 kvizaša iz Međimurja i Zagorja u 32 ekipe. Ali pjesnik točno kaže – krhko je znanje.
Ponekad se desi da pobijediš u kvizu, a 3 dana poslije ista ekipa na drugom kvizu bude tek peta, sve zavisi od raspoloženja, motivacije, pitanja, znanja ili neznanja, dana u mjesecu, položaja zvijezda, malo i sreće, ali sve je to čar pub kvizova. Niti Ronaldo ne zabije penal baš uvijek, a plaćen je ipak malo više od nas kvizaša – završio je Bojan razgovor u svom osebujnom stilu.