Lucija Munđar (25) iz Šenkovca završila je školu za pomoćnu kuharicu i slastičarku, a prva je u Međimurskoj županiji koja sa Downovim sindromom pomaže u lokalnoj zajednici
U Lucijinom svijetu postoje samo mogućnosti, bez ograničenja. Rodila se sa Downovim sindromom, i iako se u Hrvatskoj često čini kako mala lokalna zajednica ne može učiniti puno za djecu s teškoćama, a kamoli njihovu budućnost, u njezinom slučaju situacija je posve drugačija.
Lucija Munđar (25) završila je srednju školu za pomoćnu kuharicu, a od 2014. godine volontira u dječjem vrtiću Vrapčić u Šenkovcu gdje su je oduševljeno prihvatili svi zaposlenici i djeca. Nema poslovnu sposobnost, a njezin angažman su regulirali kroz Ugovor o volontiranju kojeg obnavljaju svake godine, piše 24sata.
– S predanošću i odgovornošću odlazi na posao i neizmjerno se veseli jer se osjeća korisnom. Srdačan odnos ima sa svojom ‘šeficom’ kuharicom Nadicom Šimunković koju posebno cijeni. Radi jednostavne poslove. Primjerice, servira kruh, slaže salatu, broji žlice i zdjelice, vozi i briše kolica, poželi djeci dobar tek, posprema zdjelice – opisuje nam neizmjerno ponosna mama Sanja Munđar (61).
Lucija je među rijetkima sa Downovim sindromom koji su završili srednjoškolsko obrazovanje, a prva je u županiji koja se uključila u rad lokalne zajednice. Tijekom srednje škole ispisala je stotine recepata u svojim bilježnicama koje joj sada služe kao inspiracija prilikom spravljanja jela. Recepte skuplja i danas, a smije ih spremati samo kod kuće s mamom i bakom, jer njezin ugovor u vrtiću joj to ne omogućuje.
– Kad je završila školu doma je sjedila pred TV-om i uglavnom je bila u kući. Pitali smo se kako joj pomoći i pala nam je na pamet ideja da bi mogla pomagati u vrtiću – objašnjava mama ističući kako volontiranje ne bi bilo moguće bez dobre volje na svim instancama.
– Oni su omogućili da se naša Lucija osjeća ravnopravnom i da pokaže svoje potencijale: od načelnika, ravnateljice vrtića Melite Pergar, kuharice koja je usmjerava pa do odgojiteljica i djece koji su je srdačno prihvatili. Nijednom gestom nismo primijetili predrasude prema njoj, nego naprotiv, dobronamjernost i spremnost na pomoć – ističe mama za 24sata.
– Jako mi je lijepo ovdje i uopće mi nije naporno. Najviše volim kuhati juhe, krumpir i meso, a posebno mi dobro idu kolači koje često i rado pečem – objasnila nam je Lucija na samom početku svojih volonterskih dana. Spremno govori kako se do danas ništa nije promijenilo, dapače, dobila je još jači poticaj jer su joj čelnici općine Šenkovec, prepoznavši njezin trud, prije dvije godine darovali laptop. No Lucijin dan nije ispunjen samo obvezama u vrtiću.
– Uključili smo je u Udrugu Sport za sve, sportsku rekreaciju žena u Šenkovcu, čemu se posebno veseli i predano vježba. I ovdje je naišla na srdačan i topao odnos, mogli bismo reći da je miljenica rekreativki Šenkovca. Također je članica dramske i plesne grupe Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Međimurske županije. Grupa razveseljava publiku svojim nastupima njegujući međimursku popevku i ples.
Lucija voli putovati, posjećivati kazališne predstave, družiti se, empatična je i vesela pa je omiljena u svakom društvu, nabraja mama Sanja koja ne skriva zadovoljstvo rezultatima koje su postigli.
– Nadamo se kao roditelji osobe s posebnim potrebama da će ovaj primjer ohrabriti i druge roditelje takve djece prema njihovom aktivnom uključivanju u lokalnu zajednicu – poručila je za kraj.