Majčinski osjećaj gori i u najtežim naporima za svoje dijete. Takva je Martina Bezek, brižna osjećajna, ali je i žena zmaj
Ova potonja riječ se ne odnosi na ‘zloću’, već snagu i moć. Jakov je njezin 6,5 godišnji sinčić, dječak koji već ‘kuži’ drugu ljubav svoje mame.
Minule subote i nedjelje u francuskom Albiju održano je 13. Svjetsko prvenstvo u trčanju na 24 sata. Trčanje je to na kružnoj stazi od 1.400 metara kroz spomenuto vrijeme. Hrvatska je na natjecanju imala šest ženskih predstavnica i tako bila jedna od rijetkih koje imaju samo žene na stazi.
Sudjelovalo je 27 ženskih ekipa sa 147 natjecateljki. Kod naših je najbolji rezultat ostvarila Marija Vrajić koja je u 24 sata pretrčala 233,460 kilometara, osvojila pojedinačno 11. mjesto i postavila novi hrvatski rekord u ovoj disciplini. Veronika Jurišić je istrčala 209,387 kilometara i osvojila 35. mjesto, Martina Bezek 195,337 kilometara i 55. mjesto, Antonija Orlić 188,207 kilometara i 63. mjesto, Adrijana Šimić 182,587 kilometara i 76. mjesto te Maja Bonačić 106,725 kilometara i 131. mjesto. Naša je ženska reprezentacija ovim rezultatima osvojila ekipno osmo mjesto na svijetu.-Posebno zahvalu treba uputiti ljudima koji su s nama proživljavali sve krize i muku i pomagali im. Bili su to: Dragan Janković, Pavao Vlahek, Zoran Kos i Žana Rajić.- kaže Martina koja se pri povratku s natjecanja okrenula svojim svakodnevnim obvezama. U međuvremenu je agilni gradonačelnik Dražen Srpak za nju priredio prijem, nagradio je najljepšim buketom cvijeća i simboličnim novčanim iznosom.
Posebno smo ponosni što se među tim heroinama Lijepe Naše nalazi Međimurka 37-godišnja Martina Bezek iz Murskog Središća. Mlada žena, majka koja je zaposlena u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije na jednom od najodgovornijih poslova Prijavno-dojavnoj jedinici kamo se vratila odmah pri povratku iz Francuske.
U razgovoru s Martinom, uslijedilo je ono neizostavno pitanje
– Kako dugo se baviš ultramaratonskim trčanjem?
-Samim ozbiljnijim trčanjem se bavim 12 godina, a ultramatonskim 3 godine manje, odnosno s prekidom od tri godine radi roditeljstva.
To je najzahtjevnije trčanje. Nabroji njegove najteže elemente?
-Kako naš izbornik Dragan kaže: ” Možda se na maratonu može procijeniti kako će ta utrka za trkača teći prema osjećaju u prvih pet kilometara, ali stvari sasvim drugačije funkcioniraju unutar 24 sata. Sve ovisi kako se tko osjeća, ovdje nema nikakvog predviđanja na temelju brzine. Tu su najvažniji čimbenici- mentalna čvrstoća, stanje želuca, nespavanje…
Zbog čega si se za njega odlučila?
-Ultramaratoni su za mene izazov. Što je utrka duža to je meni ljepši osjećaj kad pobijedim samu sebe i pomaknem svoje granice- ističe i kaže kako je posebno motivira želja za pobjedom nad samom sobom.
Treninzi?
-Za ostvarivanje sportskih ciljeva neophodno je razumijevanje obitelji, vlastito odricanje te redovitost i ustrajnost u treniranju. Život nam daje puno mogućnosti, a o nama ovisi kako ćemo ga proživjeti.
Da li si u toj vrsti trčanja bila već s najboljima na svijetu ?
-Ovo nije bilo moje prvo svjetsko prvenstvo. Prvi puta sam nastupila 2010 godine na svjetskom prvenstvo u trčanju na 24 sata u Francuskoj sa 171 istrčanih kilometra. Potom sam godinu poslije bila na Međunarodnom prvenstvu u Austriji sa istrčanih 191km, te zauzela 2 mjesto, što je pokazatelj koliko su se standardi u osam godina pomaknuli.
Sada si istrčala 195 km. Koji ti je rekord na 24 sata?
-Ovih 195 km mi je osobni rekord-kaže ponosno.
Još dvije tri riječi o rezultatima ?
-Moj konačni rezultat 195,337 kilometara, čime sam zauzela 55. mjesto u ukupnom poretku, 19. mjesto po kategoriji i 3. hrvatsko mjesto.Sudjelovalo je sveukupno 45 država, a što se ženskih ekipa sudjelovalo je 27.
Kako se dolazi do konačnog plasmana ekipe ?
-Konačni hrvatski plasman je osmo mjesto. S ukupno pretrčanom kilometražom od 638,185 km. Na ekipnom prvenstvu poredak se računa po zbroju kilometara tri najbolje trkačice iz ekipe, odnosno tri trkačice koje su pretrčale najviše kilometara.
Najviše je istrčala naša vrhunska olimpijka, maratonka i
ultramaratonka Marija Vrajić Tošić iz Osijeka, a
danas živi u Zagrebu kao i moje ostale kolegice. Između nas
najmlađa je Maja Bonačić, a najstarija
Adrijana Šimić.
Koliko je tijelu potrebno da se regenerira nakon takve utrke?
-Oporavak tijela nakon takve trke je individualan. S obzirom da nemam ozljeda s laganim trčanjem počet ću za nekoliko dana.
Daljnji planovi za ovu vrstu trčanja?
-Najveća strast u trčanju su mi ultramaratoni, a danji planovi neka budu moja mala “slatka” tajna- rekla je sa smiješkom.
Imaš li ženske sljedbenike u Međimurju?
-Pretpostavljam da imam !? Ružica Pahor moja draga prijateljica, članica Planinarskog društva Bundek i članica TK Rudar M. Središće koja je nedavno sudjelovala na vrlo zahtjevnoj utrci 24 sata Ivančice te prešla 11 uspona.
Tko je tebi bio uzor?
-Moj uzor u trčanju je Nikolina Šustić aktualna prvakinja svijeta u ultramaratonu na 100 km.
Što bi još trebalo istaknuti ?
-Zahvalila bi se svim curama koje su predstavljale našu zemlju na svjetskom prvenstvu. Zahvalila bi se izborniku Draganu Jankoviću, našem poznatom međimurskom liječniku dr, Pavlu Vlaheku, Žani Rajić i Zoranu Kosu koji su bili naši spasitelji u najtežim trenucima. Zahvalila bi se svojoj obitelji, prijateljima/prijateljicama iz Trkačkog klubu Rudar M. Središće i AK Međimurje Čakovec, kolegicama i kolegama Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije, gradonačelniku Draženu Srpaku, svima koji su me bodrili. I još bi dodala: Nikada nemojte odustati od svojih snova, bez obzira na prepreke koje se pojave!