Iako mu je 55, Boris Radiković u dresu Torpeda iz Križovca i dalje zabija
Boris Radiković iz Murskog Središća, najstariji je seniorski nogometaš u Međimurju, a sigurno i šire. Ušao je u 55. godinu života. Igra za NK Torpedo iz Križovca i zabija golove. 31-godišnji sin Nenad krenuo očevim stopama, danas igra za Bratstvo iz Jurovca.
Boris Radiković iz Murskog Središća i njegov sin Nenad iz Žabnika dijele ponos jer su među rijetkima u užem i daljnjem okruženju lani kao suigrači dijelili svlačionicu NK D. Koncovčak, člana 2. ŽNL – Skupina B Međimurskog nogometnog saveza.
Početkom ove sezone su se rastali. Boris se spustio ligu niže. Kao vječiti pečalbar otišao je u 3. ŽNL u NK Torpedo iz Križovca, gdje je od proljeća igrač i trener, a Nenad je u klubu koji se natječe u najelitnijem nogometnom razredu, Bratstvu iz Jurovca. Na obostrani ponos, on je trenutno vodeći strijelac lige jer je protivničke mreže zatresao 13 puta, dok se je u prijašnjoj momčadi njegov golgeterski niz zaustavio na 27.
– Postizanje pogodaka je san svakog igrača pogotovo kada je po vokaciji napadač. Iako sam ‘u godinama’, danas se više nego prije radujem svakom trenutku kada zatresem protivničku mrežu – kaže Boris koji je na proljeće postigao 8, a u jesenskom dijelu 3 pogotka.
Upravo je u nedjelju, 27. listopada u pobjedi Torpeda nad momčadi NK Parag (8:2) u 11. kolu bio strijelac jednog pogotka. S ponosom kaže kako je ušao u 55. godinu života, a posluži li ga zdravlje i dalje će igrati nogomet sa seniorima, sa suigračima koji su od njega mlađi 30 i više godina pa bi gotovo svima mogao biti otac, a kao takav i djed djeci svojih suigrača.
– Za veterane bilo kojeg kluba ne namjeravam igrati. Želim
karijeru završiti kao senior – njegov je sportski stav, a želja
mu je sresti se s vršnjakom iz bilo kojeg dijela okruženja koji u
tim godina igra za seniore.
– S ponosom i radošću najprije moram istaknuti moje suigrače-učenike koji me izuzetno cijene, a nadasve poštuju – ističe i dodaje: – Raduje me da se prema meni tako odnose i suparnici. Posebno mi je drago što me cijene i službene osobe, suci i delegati. Svi mi prilaze s dozom poštovanja, a za što sam im dužan zahvalnost. Konačno, suci su svi mlađi od mene, a tek poneki delegat utakmice ima koju ‘godinicu’ više od mene pa sam na 80% nogometnih susreta njegov najstariji dionik.
Bili bi nepravedni, a glede onih koji tek upoznaju Borisa, da ne spomenemo kako je Boris Radiković u međimurskom nogometu posebno bio eksponiran 80-ih godina prošlog stoljeća kada je igrao u najboljim međimurskim klubovima VIKO-Omladincu iz Novog Sela Rok i čakovečkoj MTČ-Slogi.
Nogomet je počeo igrati 1979. godine u NK Rudar u Murskom Središću, kada je sa 14 godina zaigrao prvu službenu utakmicu, a sa 17 je već nastupao za seniore. Poznat kao ‘brzanac’ bio je guran na lijevo krilo, no nije se usudio trenerima reći da mu ta pozicija, odnosno igra lijevom nogom ne odgovaraju.
Igrao je Boris i u nekim slovenskim nogometnim klubovima, bio trener i odakle je, kao i iz svih dosadašnjih klubova, odlazio uzdignute glave, ponosan i dostojanstven, a što ga i danas resi.