Kada Lana Vuri uhvati u ruke svoj crtaći pribor, nastaju prava mala remek-djela
Ova mlada dizajnerica i umjetnica iz Murskog Središća dugo je stvarala svoj umjetnički svijet i tek nekolicini najbližih osoba otkrivala što radi kada ne radi u nastavi. No potom je skupila hrabrost i oduševila sve koji su upoznali njezin rad.
Crtanje u genima
Ljubav prema crtanju i pedagogiji uvijek su se isprepletale kod nje, pa je nakon završetka Graditeljske škole u Čakovcu, smjer dizajn unutrašnje arhitekture, prevladao interes za pedagoški rad te je upisala studij primarnog obrazovanja i njemačkog jezika na Učiteljskom fakultetu. No ni tijekom rada u odgojno-obrazovnim ustanovama nije zapostavljala likovnu umjetnost.
– Nekoliko godina radila sam u vrtićima i u školi kao asistent u nastavi i uvijek crtala, ali isključivo za sebe. Radove nisam voljela pokazivati i uvijek su ostajali u moja četiri zida. Vrlo mali broj ljudi je uopće znao za moju ljubav prema crtanju. Stoga se i danas ‘krijem’ iza pseudonima. Naime, radove ne objavljujem pod svojim imenom već pod pseudonimom MOKO – govori nam Lana.
Promatravši svog djeda slikara i karikaturista koji je godinama crtao karikature za List Međimurje, Lana je od njega često posuđivala pribor, kriomice crtala i pokušavala ga imitirati, a on danas itekako može biti ponosan na nju.
Veliki rez i zaokret prema umjetnosti
Naime, stvaravši umjetnost pod imenom MOKO, primijetila je koliko uživa u tome i odlučila pokušati baviti se samo time. Odluka o napuštanju školskih klupa nije bila nimalo jednostavna, no otvorila joj je potpuno nove vidike.
– Nakon četiri godine rada kao asistentica u nastavi i jedne posjete izložbi crtača grafita Banksyja, odlučila sam da je vrijeme za promjenu. Odlučila sam godinu dana isključivo posvetiti se crtanju i nakon toga odlučiti hoću li se vratiti u školske klupe ili nastaviti s crtanjem. Od toga su prošle dvije godine. Školskim klupama se za sad još nisam vratila – s osmijehom nam govori Lana.
I upravo joj je ta odluka i skupljanje hrabrosti da svoje radove pokaže javnosti bio i najveći dosadašnji izazov.
– Okrenuti taj novi list, pokazati svoje radove javnosti, prevladati onaj strah i pitanje ‘je l’ to valja kaj?’ nije bilo jednostavno. Uvijek sam bila kritična prema sebi i svojem radu, nikad potpuno zadovoljna – iskrena je Lana.
No ono što nastaje u njezinu ateljeu uistinu je vrijedno divljenja: od crteža koji su se našli na odjevnim predmetima, svijećama, albumima, knjigama, zidovima brojnih domova, do predložaka za tetovaže koje krase tijela pojedinaca.
– Tijekom osmišljanja dizajna često se osvrćem na aktualan zbivanja i vlastita životna iskustva. Često su ruke motiv mojih radova, no može se tu pronaći portreta i raznih drugih motiva.
Rad na novom projektu
Ipak, protiv spoja ljubavi prema djeci i umjetnosti nije mogla ni željela, pa tako upravo radi na jednom zahtjevnijem projektu za koji se nada da će iduće godine ugledati svjetlo dana i pritom neumorno radi i na sebi.
– Jako dugo poigravala sam se idejom izdavanja dječje slikovnice. Projekt je još uvijek u izradi, no veselim se konačnoj realizaciji. Svaki dan trudim se raditi na sebi jer uvijek može bolje. Krajem godine uvijek pregledavam radove koje sam napravila tijekom godine, pa ako nema vidljivog napretka i poboljšanja, znam da moram raditi više.
Pred ovom mladom umjetnicom je, nimalo ne sumnjamo, sjajna budućnost, a ona se veseli svemu što je očekuje na tome putu.
– Voljela bih nastaviti baviti se ilustriranjem, možda uroniti u svijet digitalne ilustracije. Još sam na samom početku i preda mnom je još puno rada i truda kako bih sa samopouzdanjem mogla reći da sam hobi pretvorila u karijeru. No napravila sam prvi i najveći korak – zaključuje talentirana Lana Vuri.