Vatrogastvo je kreiralo njegove životne odrednice. Od 2002. godine vezan je za rad s mladima. Ponosan je što su brojna DVD na vrhu hrvatskog vatrogastva - Nije to slučajno, reći će Hrvoje
Tek su mu 34 godine, a već je ugledni hrvatski vatrogasac.
Kada ga vidite danas u civilu ili uniformi, Hrvoje Novaković će svakog asocirati na vatrogastvo, pogotovo one vatrogasce koji tek ulaze u vode humanosti. Danas živi u Čakovcu, a kao pupčanom vrpcom vezan je za svoje vatrogasce u Gardinovcu, odakle potječe.
Kada je završio čakovečku Gimnaziju opredijelio se za daljnje školovanje gdje bi mogao koristiti zajednicu, odnosno njenoj sigurnosti.- Upisao sam Visoku školu za sigurnost, smjer zaštita od požara, te sam 2007. godine diplomirao smjer zaštite od požara, a 2010. zaštitu na radu , budući da sam od 2000. član dobrovoljnog vatrogasnog društva Gardinovec, vatrogastvo je uvelike utjecalo na izbor daljnjeg obrazovanja – kaže Hrvoje o svojim počecima u vatrogastvu.
– Prvi počeci bili su kada sam s kolegom Nikolom Besedićem, današnjim tajnikom VZMŽ, za vrijeme školovanja u Zagrebu, kako smo zajedno putovali, gotovo da nije bilo dana da nismo razgovarali o vatrogastvu, gdje sam upijao svaki savjet starijeg kolege kao i njegovog oca Željka Besedića.
Kada mu je bilo 17 godina uključio se u rad s mladima u matičnom DVD. Njegov sustavni rad s mladima rezultirali su brojnim uspjesima. U kategoriji djece, krenuo je u rad sa vatrogasnom mladeži, muškom i ženskom, izradom rekvizita za vježbanjem i nabavkom opreme koja u to vrijeme uopće nije postojala, a o uspjesima do danas dovoljno govori podatak o 270 osvojenih pehara u periodu od 17 godina što županijskih,državnih i međunarodnih.
– Posebno mi je drago da smo ime DVD-a Gardinovec upisali na međunarodnoj karti Europe, naime sudjelovali smo na brojnim natjecanjima u: Austriji, Sloveniji, Češkoj, Francuskoj i Luksemburgu. Posebno je bilo impresivno kada smo na natjecanju u Austriji postigli najbolji rezultat od 260 ekipa iz Austrije, Njemačke,Poljske i Slovačke. Svega toga ne bi bilo bez podrške rukovodstva DVD-a Gardinovec gdje smo svi mlada ekipa, gotovo generacija – priča Hrvoje s ponosom i ističe jedan od najvećih uspjeha
– Osvajanje naslova prvaka države 2008.g. s ekipom muške mladeži na Državnom natjecanju u Makarskoj gdje smo nastupili plasiravši se prvi put u povijesti DVD-a Gardinovec na državno natjecanje. Osvojili smo i Kup Hrvatske vatrogasne zajednice,koji slovi kao drugu najjače natjecanje nakon državnog, 6 puta, 5 puta s ekipom muške mladeži i jednom sa ekipom ženske mladeži – iznio je impozantne brojke koji nikada možda neki stići i prestići.
Raduje ga što je 2007.g. postaje zapovjednik društva, a 2011.g. je izabran za zamjenika zapovjednika VZP Belica-Mala Subotica Orehovica, a tu funkciju obnaša i danas.
Kada i kako si izbran za prvog čovjeka vatrogasne mladeži Međimurja, Hrvatske?
-Slijedom uspješnog rada sa vatrogasnom mladeži, 2013.g. izabran sam za predsjednika Savjeta za vatrogasnu mladež Međimurske županije. Ponosan sam na brojku od oko 2000 pripadnika vatrogasne mladeži i pomlatka, a na toj funkciji sam i danas te sam član Savjeta vatrogasne mladeži Hrvatske vatrogasne zajednice. Savjet brine o mladima,osposobljavanju, njihovim voditeljima te smo od 2015. u organizaciji Vatrogasne zajednice međimurske županije organizirali obuke specijalnosti za voditelja vatrogasne mladeži, te je u tom periodu obuku prošlo preko 150 voditelja iz naše županije koji su saznali neke nove informacije i vještine, iznijeli svoju problematiku rada sa mladima te nova saznanja ugradili u rad svojih vatrogasnih društava na taj način ih ojačali,omasovili se s mladima, a i doprinijeli razvoju i jačanju međimurskog vatrogastva- kaže s ponosom i dodaje.
– Naime, brojna međimurska društva su u samome vrhu hrvatskog vatrogastva, postižu odlične rezultate na državnom, a i međunarodnom nivou,a tu moram istaći podršku naše Međimurske vatrogasne zajednice, a svakako da puno ovisi i o entuzijazmu, znanju i količini slobodnog vremena kojeg voditelji mladeži ulažu u to jer voditelji su na vježbama i natjecanjima i “mama i tata, motivator, pedagog,učitelj,najbolji prijatelj…”-pojašnjava rezultate uspjeha.
Hrvoje je od 2010.g. predavač u Vatrogasnoj zajednici Međimurske županije što ga izuzetno raduje i ispunjava, jer je kroz sve ove godine upoznao jako puno naših vatrogasca,izmijenili su jako puno razmišljanja o vatrogastvu. Kaže kako mu je posebno drago kada može prenijeti neku novu informaciju, jer im uvijek ističe da ne uče za ocjenu već za život da im ta jedna naučena nova informacija pomogne kod spašavanja tuđeg ili svojeg života u požarnoj ili bilo kojoj drugoj opasnosti, to je najveća nagrada i ocjena njihovog osposobljavanja u vatrogastvu. – To je moja životna i vatrogasna filozofija – ističe.
Vatrogasac si koji si u službi natjecanja i edukacije obišao Europu?
-Ove sam godine bio na vatrogasnoj olimpijadi u Švicarskoj u gradu Martigny u svojstvu trenera Hrvatske vatrogasne reprezentacije, gdje je našu županiju i državu predstavljao DVD Šandorovec, jedna odlična ekipa ženske mladeži s mladim voditeljima koji su odlično pripremili i motivirali ekipu, i na kraju osvojili 7.mjesto, što je uz također 7.mjesto DVD-a Bedekovčine u muškoj mladeži te 3.mjestom DVD-a Nuštar u ženskoj mladeži pridonijelo najboljem rezultatu reprezentacije unazad 10 godina.
Meni je ovo bila treća vatrogasna olimpijada, nakon što sam bio voditelj muške mladeži DVD-a Gardinovec 2009.g. u Ostravi – Češka te voditelj ženske mladeži 2013.g. u Mulhouse-Francuska, mogu reći da je to san svakog vatrogasca, najveće natjecanje u Europi, kada vidite naše kockice u svijetu, naše zastave i grb, poseban je osjećaj natjecati se sa vatrogascima iz ostalih zemalja Europe te predstavljati tamo svoje mjesto, županiju,državu.
Kako se dolazi do uspjeha?
– Za istaknuti je da uspjeh unazad 17 godina nije došao preko noći, da su u to utkani brojni sati rada te brojni vikendi po natjecanjima, ali i mnogo razgovora, psihološke pripreme te međusobnog razumijevanja i podrške što nekad znači i puno više od same fizičke pripremljenosti ekipa. Moj osobni moto je da svako dijete koje dođe u vatrogasno društvo, mora se dobro osjećati u toj sredini, mora dolaziti sa osmjehom i tako odlaziti, svakoga treba učiti o sportskom nadmetanju, ali uz sve to se trebaju međusobno družiti, graditi prijateljstva koji će im ostati za cijeli život te u tim mlađim kategorijama steći vatrogasne vještine i znanja koje će im biti od pomoći kad se priključe operativi ili na bilo koji drugi način možda u rukovodećim dužnostima u svojim društvima i na taj način održavaju tradiciju i budućnost našeg vatrogastva.
Radost tvog mukotrpnog rada?
– Posebno mi je drago da je danas uz mene u operativi mnogo operativnih vatrogasca kojima sam bio voditelj u svim mlađim kategorijama mladeži, koji su tu došli sa 6 godina te su ostali do danas, zajedno sa ostalim operativcima i sa mnom boriti se protiv svih nedaća i nepogoda, a koje su dio vatrogasne djelatnosti, a sa mnom su danas i voditelji mladeži, Marsel Dvorščak,Ivica Blažić i Nikola Strahija.
Kada nisi s vatrogascima?
-Slobodno vrijeme najviše provodim s obitelji, čiju stalnu podršku imam od samog početka, od supruge Darine, mame Jadranke, a pošto sam postao prije nekoliko mjeseci otac maloga Borne, nadam se da će i on krenuti mojim stopama u vatrogasne krugove da nastavi nesebično pomagati drugima- završio je s dozom optimizma.
Kako kaže narodna poslovica, da ‘jabuka ne pada daleko od stabla’, Hrvoje već sada vjeruje u svog nasljednika.