U Hrvatskoj svake godine oko 20 – 30 muškaraca oboli od raka dojke. Smrtnost je visoka jer se u većini slučajeva ne jave liječniku na vrijeme. Dejan iz Murskog Središća uspio se spasiti
Živim na darovanom vremenu, od kontrole do kontrole. Iako sam prebolio karcinom dojke, moja priča s tim nije završila i svakih nekoliko mjeseci ponovo proživljavam istu traumu. Kad uđete u ordinaciju na ultrazvuk, šutite i vi i liječnik. Iz njegova izraza lica pokušavate otkriti što se zbiva, a preznojite se ako se zaustavi na nekom dijelu ili se namršti prilikom pregleda. Odahnete kad vam pruži ubrus za brisanje nakon ultrazvuka i čujete rečenicu: Sve je u redu, vidimo se za šest mjeseci, opisuje Dejan Orehovec (37) iz Murskog Središća svakodnevicu s kojom živi, pišu 24sata.
Foto: Željko Hladika/24sata
On je među jedan posto, odnosno 20 do 30 muškaraca koji svake godine obole od raka dojke. U njegovom slučaju, prisjeća se, nikad u životu nije ozbiljnije pobolijevao, nikad nije doživio stres, nikad nije primio udarac u lijevu dojku.
– Sve je počelo 2010. godine, no to znam sada kad odvrtim film unazad. Tada nisam obraćao pažnju na to da mi se lijeva dojka malčice povećala. Nije bilo ništa alarmantno, ali se vidjelo na majici. Ubrzo je počeo svrbež, osobito oko bradavice te iste dojke. To sam pripisivao reakciji na tkaninu ili omekšivač za rublje. A onda sam primijetio da su mi oko bradavice počele padati dlačice. To je sve trajalo oko tri godine, a tada se pojavila bol na dodir, opisuje prve simptome kontakt policajac Dejan.
Kaže kako bol nije bila stalna nego se pojavljivala povremeno, a mijenjao se i osjet boli koji je isprva iznutra grijao, a zatim prelazio u pečenje. Tada se prvi put javio liječniku opće prakse koji ga je uputio na ultrazvuk. Nalaz je bio uredan, a primijetili su tek da u toj dojci ima gušće tkivo. Ništa alarmantno, ništa zabrinjavajuće.
Foto: Željko Hladika/24sata
– Simptomi su se nastavili nizati, pa sam ubrzo na majici primijetio male, sitne kapljice osušene krvi. Najprije mi nije bilo jasno odakle to dolazi, a onda sam shvatio da je iz bradavice. Pritisnuo sam bradavicu, a iz nje je potekla smeđa sukrvica. Opet sam otišao liječniku koji me ponovo poslao na ultrazvuk. Sad sam se već zabrinuo, pa sam počeo na internetu istraživati simptome. Sve što sam uspio dobiti bilo je povezano uz rak dojke, ali sam mislio da je za mene to nemoguća dijagnoza jer sam muškarac, premlad za tako nešto. Otišao sam na ultrazvuk koji se opet vratio s urednom dijagnozom – nastavlja Dejan čija agonija nije time završila.
S nalazom se vratio liječniku opće prakse koji je uzeo uzorak iscjetka i poslao ga na citološke pretrage koje su se također vratile u granicama normale, bez naznaka da se u dojci odvija zloćudni proces. Liječnik je kazao da od pretraga može još preporučiti jedino mamografiju.
– To je bila komedija, jer u Čakovcu u bolnici tu pretragu ne rade muškarcima. Poslali su me na Rebro. Ondje se tehničarka zajedno sa mnom smijala kako ćemo izvesti snimanje. Bilo je neugodno i njoj i meni, ali nekako smo uspjeli. I nalaz mamografije bio je posve uredan – nastavio je Dejan prisjećajući se kako je nakon toga prestao ići liječniku.
Foto: Željko Hladika/24sata
Osjetio je kako se u dojci pojavilo neko novo tkivo, ali ne kvržica ili nešto što bi moglo naslutiti da je riječ o tumoru.
– To je bila komedija, jer u Čakovcu u bolnici tu pretragu ne rade muškarcima. Poslali su me na Rebro. Ondje se tehničarka zajedno sa mnom smijala kako ćemo izvesti snimanje. Bilo je neugodno i njoj i meni, ali nekako smo uspjeli. I nalaz mamografije bio je posve uredan – nastavio je Dejan prisjećajući se kako je nakon toga prestao ići liječniku.
Osjetio je kako se u dojci pojavilo neko novo tkivo, ali ne kvržica ili nešto što bi moglo naslutiti da je riječ o tumoru.
– Bila je to nekakva tvorba, dosta velika, koju sam osjetio ispod kože. Iscjedak iz dojke je postao prilično obilan i uskoro je bila riječ o čistoj krvi, bez sukrvice. Bio sam ljut jer nisam mogao shvatiti što se zbiva i ako mi nije ništa, kako je moguće da imam takve simptome. To je potrajalo dodatne tri do četiri godine. Supruga me cijelo vrijeme tjerala liječniku, no ja sam joj govorio da imam papir da mi nije ništa. Tad je rekla da će me naručiti na pregled u zagrebačkoj poliklinici makar se opirao, pa sam na koncu popustio i rekao da idem na pregled samo kako bi ona bila mirna – rekao je Dejan.
Ostatak intervjua pročitajte na portalu 24sata.