Tvrtka Požgaj grupa u nedostatku domaće, radne snage odlučila se na 'uvoz' stranih radnika. Iz goleme azijske zemlje stiglo je trideset radnika. Glavni razlog jest, naravno, novac, pri čemu je plaća, tvrde, otprilike dvostruko veća od one u Indiji
Isprva je sve teško, ali ništa nije nemoguće. Želiš li rasti u životu, moraš prihvatiti mnogo toga. Ne možeš imati sve, nešto ćeš ostaviti iza sebe, kazao nam je na vrlo dobrom engleskom jeziku Satyam Bhatia, jedan od trideset Indijaca koji su tijekom posljednja tri mjeseca stigli u Veliki Bukovec, piše ePodravina.
U potrazi za boljim životom, odnosno novcem, zaposlili su se u
Požgaj grupi, i time napravili veliku životnu promjenu, pritom
ostavivši obitelj i voljene u Indiji. – Nedostatak radne snage
poznati je hrvatski problem. Mnogi odlaze, uglavnom mladi, što
smo osjetili u proizvodnji. Nismo uspjeli pronaći radnike,
preostali su uglavnom starije životne dobi. Bila nam je potrebna
svježa krv – objašnjava voditeljica marketinga Božena
Nemec.
Požgaj grupa, inače, posluje u sferi drvne industrije. Pogledom
na njihovu službenu stranicu vidljivo je kako imaju četiri
pogona, od čega se jedan nalazi na rubu Varaždinske županije.
Ukupno imaju 550 zaposlenih, oko 200 ih je u Velikom Bukovcu, od
čega, dakle, gotovo sedmina iz daleke zemlje. Prvu grupu činilo
je 20 radnika pristiglih putem agencije iz Mumbaija. Voditeljica
marketinga prepričava nam kako je organiziranim intervjuima
voditelj kadrovske službe, osobno odletjevši u Indiju, izabrao
radnike, od čega su neki i fakultetski obrazovani.
– Imamo radnike iz Bosne i Hercegovine, no ni ondje ih nismo
mogli pronaći dovoljno. Glede Indije, vidjeli smo i pročitali da
ih mnogo već radi u Hrvatskoj, u fizički zahtjevnim industrijama.
Birali smo ih prema kompetencijama. U posljednje se vrijeme
agencije iz Indije i Bangladeša samoinicijativno javljaju, nudeći
svoje radnike – tvrdi B. Nemec.
– Imamo radnike iz Bosne i Hercegovine, no ni ondje ih nismo
mogli pronaći dovoljno. Glede Indije, vidjeli smo i pročitali da
ih mnogo već radi u Hrvatskoj, u fizički zahtjevnim industrijama.
Birali smo ih prema kompetencijama. U posljednje se vrijeme
agencije iz Indije i Bangladeša samoinicijativno javljaju, nudeći
svoje radnike – tvrdi B. Nemec.
‘Došao sam zaraditi, u Indiji su plaće otprilike dvostruko niže’
– Ljudi su ih iznenađujuće dobro prihvatili. Druže se, vikendom izlaze u ovdašnji kafić, a po Facebook objavama shvatili smo da ponekad odlaze u gorice novostečenih prijatelja – uz smijeh kaže B. Nemec. Isto je ponovio Satyam, kojega smo očekivali u radnom odijelu, punom piljevine uz gdjekoju masnu mrlju. Međutim, obučen u košulju iznenadio nas ustavši se od laptopa smještenog u uredu s ostatkom administrativnog dijela tvrtke gdje odrađuje četiri prekovremena sata.
– S obzirom na to da je kompjuterski potkovan uz određeno marketinško znanje koje posjeduje, Satyam je iskazao želju za dodatnim radom izvan pogona. Sada na probnome roku radi na istraživanju indijskog tržišta. Prednost je imati osobu koja će se na njihovom jeziku javljati – kazala je B. Nemec.
Voditeljica govori kako pet dana rade u pogonu, kao i ostali
radnici, dok se eventualni vikendi posebno plaćaju. O
egzaktnim primanjima nije mogla govoriti, ali je potvrdila kako
su strani radnici po tom pitanju konkurentniji od domaćih
radnika. Poput Satyama, i ostali iskazuju želju za dodatnim
radnim satima. Priča se, očigledno, može usporediti s odlaskom u,
primjerice, Njemačku, nepresušnoj temi koja svakodnevno kola
domaćim medijima.
Više pročitajte na portalu
ePodravina.