ZEMLJA NA CESTI (2) Prst krivnje uperio u sebe: Kotoripčanin Nikola Siladi primjer revnosti i iskrenosti

Pisali smo o zemlji na cesti u Donjem Vidovcu. Javio nam se Nikola Siladi, vlasnik tvrtke koja je, uz pomoć vatrogasaca, iza sebe ostavila red na cesti. Činjenica za pohvalu je i da uređuju svu putnu mrežu po kojoj se kreće njihova poljomehanizacija

Prije 12 dana smo pisali kako su vatrogasci Kotoribe prali raskrižje državne i županijske ceste u Donjem Vidovcu jer su ovdje ostala ugažena zemlja s obližnjih oranica koja je padala s poljomehanizacije kada je ona došla na asfalt. 

– Pitamo, a evidentno je tko to čini, zar je teško doći do nesavjesnih rukovatelja mehanizacijom? – pisalo je tada u našem tekstu. 

Nitko nesavjesne nije tražio već se je, ponukan ovim napisom, vlasnik poljomehanizacije sam javio autoru ovoga teksta s ciljem iznošenja istine i drugog dijela priče.

– Svi odgovorni su znali čija se poljomehanizacija nalazi na obližnjim oranicama gdje smo obavili šest tona silaže. Mislim tu na općinskog načelnika Donjeg Vidovca Josipa Matulina, komunalnog redara Marinka Lukšu pa i mjesne vatrogasce s kojima smo bili u dogovoru kako bi nam pomogli očistiti cestu po okončanju naših poslova u polju. Po vašem napisu ispada kako sam bježao od svoje odgovornosti, a što mi nije bila namjera, a nikada to nisam činio – istaknuo je inženjer Nikola Siladi, direktor tvrtke OPG Nikola Siladi.

Dodao je kako smatra, a što doista i jest, da spada u red uglednih poljodjelaca sjeverozapadne Hrvatske. Pohvalio je svoje djelatnike koji su u tri udarna radna dana siliranja pod okriljem mraka, u sklopu svojih mogućnosti, svestrano trudili skinuti sa strojeva i asfalta zemlju koja je bila neminovna.

– Jedva sam čekao da završimo s tim poslom i da u Donjem Vidovcu i njihovim prometnicama ostavim iza sebe red, da me se ne proziva, a što me iskreno boli. Došlo je vrijeme kada smo to sredili uz pomoć svoje mehanizacije, koju smo za tu prigodu nabavili, i uz pomoć naših vatrogasca. Njima će to putem sponzorstva, kao što to činim i za druge udruge, sve biti podmireno – s gorčinom je pričao Nikola.

Gorčina se pojačala sa spoznajom da i drugi poljodjelci s još većom i težom mehanizacijom ovdje prolaze kao da se ništa nije dogodilo. Iz korektnosti nije želio spominjati ime tvrtke jer po njemu je pametnome dosta da se shvati o kome se radi.

I tada ono posebno i hvalevrijedno, a što nitko nikada ne ističe. Djelatnici njegove tvrtke, s posebno kupljenom mehanizacijom, uređuju svu putnu mrežu po kojoj se kreće njihova poljomehanizacija.

– Niti metar te mreže iza nas ne ostane oštećen – ističe inženjer Siladi i pita, rade li to i ostale srodne tvrtke? Gesta Nikole Siladija nas je ugodno iznenadila, ne samo što je prstom ukazao na sebe, ali i saznanjem da njegova tvrtka popravlja poljske putne mreže ne ostavljajući traga u djelatnosti koja im život znači.

Inače, obitelji Siladi pokrenula je vlastiti posao prije više od 25 godina, počevši na nekoliko vlastitih parcela zemlje uzgajati tikvine koštice golice. U to je vrijeme ta kultura bila vrlo slabo prisutna na međimurskim poljima te je posao krenuo doslovno sa samo nekoliko stotina kilograma suhe golice koje su završile prerađene u bučino ulje ili, kako bismo mi u Međimurju rekli, koščično ulje da bi danas svoju djelatnost proširili do daleko prepoznatljivih grana.

Još riječ, dvije o slučaju

Podsjetnika radi, Zakon o sigurnosti prometa na cestama u segmentu uključivanje u promet (čl. 45) govori: – Vozač koji se vozilom sa zemljane ceste, gradilišta i sličnih površina uključuje na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom obvezno mora zaustaviti vozilo i ukloniti blato s kotača.

Inače, naša namjera nije bila osobno etiketiranje ‘nesavjesnog’ već nam je obveza i dužnost upozoravati na sve pozitivno i negativno ‘tu kraj nas’.