JEFTINA RADNA SNAGA

TRIBINA U ČAKOVCU Borbeni sindikati kao jedina šansa za radnike tekstilne i kožarske industrije

'Činjenica je da 83 posto žena zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj i kožarskoj industriji radi za minimalnu plaću'

Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama članovi Udruge Zora i Hrvatskog centra za radničku solidarnost uočili su kao priliku za održavanje javne tribine na temu metoda borbe i mogućnosti organiziranja u tekstilnoj i kožarskoj industriji. 

Naime, nešto više od dvadesetak tisuća radnika radi uglavnom u privatnim tvornicama, za minimalne satnice, trpi kršenja radničkih prava i maltretiranje na radnim mjestu, a vrlo nizak postotak organiziranosti u sindikat dovodi do nemogućnosti ostvarenja većih prava.

Kao poziv i alarm svim djelatnicima industrije, u subotu, 21. rujna održana je javna tribina ‘Organiziranjem do boljih radnih uvjeta’. U dvorani Zrinski zgrade Scheier u Čakovcu okupili su se radnice i radnici dotične industrije, a o uvjetima rada, rješavanju problema, iskustvu i sindikalnoj borbi govorili su Ana Vragolović iz udruge Hrvatski centar za radničku solidarnost, bivša radnica Domaće tvornice rublja (DTR) Kata Šečić i predsjednik Novog sindikata Mario Iveković, dok je tribinu moderirao Zlatan Topalović s Radničkog portala.

Riječi je bilo o tome kako izboriti kolektivni ugovor, kako se boriti protiv verbalnog i psihičkog nasilja te diskriminacije po spolu ili drugoj osnovi, u kojim slučajevima su moguće tužbe i kaznene prijave poslodavcima te zašto je važna međusobna radnička sloga.

– Činjenica je da 83 posto žena zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj i kožarskoj industriji radi za minimalnu plaću. Veću razinu nesigurnosti i neizvjesnosti iz mjeseca u mjesec donose im ugovori o radu na određeno, a nerijetko trpe i takozvani mobing, rekla je Vragolović. Zapravo ne postoji institucija putem koje bi se ti isti mogli izboriti za svoja prava, stoga savjetujem da se oslobode straha i sa svim informacijama izađu u javnost, zajedno pokušaju izboriti kolektivni ugovor te tako pokušaju poboljšati svoja prava, dodaje. 

Pričalo se i o stranim brendovima koji broje profit u milijardama te u Hrvatsku dolaze zbog jeftine radne snage. Privatni vlasnici ucjenjuju radnim mjestom, neproduživanjem ugovora na određeno u slučaju trudnoće ili ‘neprimjerenog’ ponašanja i tako održavaju osjećaj straha i nemoćnosti, poslušnost radnika i visoku eksploataciju. 

Prema riječima govornika današnje javne tribine, država predstavlja sjeverozapadnu Hrvatsku kao najkonkurentniju regiju, financijski i drugim sredstvima potiče dolazak stranih investitora, zato što ‘spašavaju industriju’, a ne kontrolira kako se privatnici ponašaju prema radnicima.

– U tekstilnoj i kožarskoj industriji cijene diktiraju globalni brendovi i trgovački lanci, što je zajednički problem svih djelatnika te industrije. Cijena rada u cijeni proizvoda je vrlo niska. Kreće se od 5 do 12% od proizvođačke cijene po kojoj dobavljači iz Hrvatske dostavljaju svoje proizvode, što je nedopustivo. Kao globalna mreža, pokušat ćemo postići bolje uvjete s brendovima za radnike na globalnoj razini, kazao je o temi Mario Iveković koji je zaključio kako se situacija se ne može promijeniti bez zajedničkog otpora.

Iz naše mreže
Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije