Koncert je silno obogatio arhitektonsko-urbanističku izložbu u prizemlju koju sukreira i arhitekt i glazbenik Igor Perhoč
Bez obzira na veličinu, na karti svijeta i Andora i Kina
ravnopravne su članice Ujedinjenih naroda. Sličicom iz prve
rečenice mogli bi usporediti zauzeti prostor i veličine scena
dvaju iznimnih kulturnih događaja u Čakovcu i Varaždinu minule
subote.
U minutama dok je u čakovečkoj zgradi Scheier završavao klavirski
koncert Igora Perhoča, na desnoj obali Drave u
Varaždinu počinjale su prve note kantate Carmina Burana. Jedini
upitnik toga dana visio je nad riječima “gdje biti”, a izvedbe su
pokazale kako i jedno i drugo događanje zaslužuje tisuće
uskličnika i nijedne druge riječi osim appassionato, animato,
grandioso i maestoso!
Ako je publici u Scheierici nekako izdaleka bio predvidiv
glazbeni program Igora Perhoča, onda je apsolutno sigurno kako
nikome nije bila predvidiva ultra visoka klasa umjetničke izvedbe
glazbe Yanna Tiersena i Ludovica Einaudia.
Ali – ako je netko i očekivao Igora Velikog za klavirom,
zasigurno nitko nije očekivao bravurozne nastupe Josipe
Mrla, Adrijana Valpatića i Emila Kranjčića. Bravuroznost
je preslaba riječ jer su Josipa na klaviru, Adrijano na gitari i
Emil na bubnjevima nenapisanim i do subote nikada izvedenim
dionicama dogradili i oplemenili originale Tiersena i Einaudia do
razine umjetničke spektakularnosti.
Koncert je silno obogatio arhitektonsko-urbanističku izložbu
u prizemlju koju sukreira i arhitekt i glazbenik Igor Perhoč te
najavio dva predavanja 25. rujna i završni gitaristički koncert
28. rujna nakon čega se izložba UrboArhitektura 20+20 zatvara.