Već za vrijeme studija se kod Ivana Kosa, vlasnika tvrtke Eko Kotor, rodila ideja o obnovljivim izvorima energije
Postrojenje je smješteno izvan naselja na lokaciji Resi. Od naselja je udaljeno 1,7 km. Neki Kotoripčani, unatoč pričama o zagađenju okoliša, niti ne znaju da ono radi. Do lokacije se dolazi makadamskim putem na površinu od 220.000 četvornih metara.
Na toj je lokaciji, gdje je nekada bilo poljoprivredno zemljište, nakon devet mjeseci probnog rada, u siječnju ove godine i službeno otvoreno bioplinsko postrojenje koje radi u sklopu tvrtke Eko Kotor d.o.o. Kotoriba, a koja je registrirana prije deset godina s namjerom ulaganja u obnovljive izvore energije i proizvodnju hrane.
Do te ideje došao je vlasnik tvrtke, 37-godišnji Ivan Kos, mag. ing. el. još u vrijeme studija elektrotehnike kada su govorili i učili o obnovljivim izvorima energije.
Kako ste se nosili sa svim izazovima izgradnje?
– Sama izgradnja nije toliko komplicirana, koliko je bilo
komplicirano ishođenje svih potrebnih dozvola. Od studije
utjecaja na okoliš, objedinjenih uvjeta zaštite okoliša do
konačnog statusa povlaštenog proizvođača električne energije –
kazao nam je vlasnik tvrtke.
Tako je ustvari i počelo, a na što će se on nadovezati: – Obzirom da smo krenuli u projekt 2009. godine u RH je bilo samo jedno malo postrojenje te smo stručnu potporu tražili obilazeći mnogo postrojenja i farmere diljem Europe.
Pitali smo ga tko i kako ga je u tome financijski pratio…
– Financijske potpore, osim vlastitih izvora nije bilo – rekao nam je Kos.
Kolika i kakva je u tome bila uloga lokalne zajednice?
– Lokalna zajednica je bila stranka u postupku u mnogim postupcima (izmjena prostornog plana, studija utjecaja na okoliš, objedinjeni uvjeti zaštite okoliša,lokacijska i građevinska dozvola). U početku je bilo puno sumnji u prihvatljivost projekta te su stvari bile puno sporije od očekivanog, no kako su se počela graditi i druga postrojenja u RH povjerenje je raslo i više nije bilo nikakvih problema – kaže.
Bioplinsko postrojenje je počelo raditi punim kapacitetom u siječnju. Koliko je trajao pripremni period i zbog čega?
Na ovo i daljnja pitanja odgovore su nam
dali Dario Friščić, direktor, voditelj
pogona i Tihana Ostrognjaj, mag. ing.
techn. aliment, voditelj HACCP tima.
Sirovine za rad postrojenja?
Doznali smo kako je za potrebe proizvodnje električne energije iz bioplina nužno osigurati stabilne i dostatne količine nusproizvoda životinjskog podrijetla (pileći stajski gnoj) i kukuruzne silaže koji se koriste kao osnovna sirovina u proizvodnji. Sirovine pogodne za rad postrojenja je sav organski materijal koji raste na poljoprivrednom zemljištu i livadi te stajnjak od svih vrsta životinja. S obzirom na veliki broj peradarskih farmi i gradnju vlastitih opredijelili su se za kombinaciju pilećeg gnoja i kukuruzne silaže.
Kako dolazite do sirovina?
– Pileći stajski gnoj, do izgradnje vlastitih peradarnika,
isporučuju nam poljoprivrednici iz regije s kojima
su potpisani ugovori o otkupu. Njima stajnjak predstavlja
svojevrsni problem zbog zakonski propisanog načina zbrinjavanja
(u skladu s nitratnom direktivom Europske unije) te će ga
dovoziti i ustupati bioplinskom postrojenju – rekli su
nam.
– Za rad postrojenja nužni su operateri sa znanjem elektro i strojarske struke te biolog. Trenutno su zaposlena četiri djelatnika, a izgradnjom farmi bit će još deset od kojih jedan ili dva veterinara i jedan agronom – doznali smo.
Što tvrtka, a što šira zajednica, dobiva od bioplinskog postrojenja ?
– Postrojenje ima brojne pozitivne učinke na okoliš i ostvarenje dodatnih prihoda za poljoprivrednike, operatere bioplinskih postrojenja i cjelokupno društvo. Jeftino i po okoliš neškodljivo recikliranje stajskog gnoja i organskog otpada,proizvodnja energije iz obnovljivih izvora,smanjenje emisija stakleničkih plinova u atmosferu,poboljšanje sanitarnih uvjeta kroz sanitarnu obradu digestata, poboljšanje učinkovitosti gnojiva (hraniva), smanjenje pojave neugodnih mirisa i insekata i najposlije, a posebno važno povećanje zaposlenosti.
Tvrtka, kao i sve druge, očekuje ekonomsku održivost projekta te ostvarivanje financijske koristi za daljnji razvoj projekta. Ugovor o zagarantiranom otkupu električne energije je na 14 godina, a nakon toga su na slobodnom tržištu. Trenutno je u RH registrirano 25 bioplinskih postrojenja, a u Međimurskoj županiji oni su trenutno jedini.
Postrojenje je u projektu 20-20-20. Što on predstavlja?
Europska unija je 2007. godine donijela je akcijski plan 20/20/20
do 2020. godine. Kompleks bioplinskog postrojenja je
zamišljen kao energetski neovisan sustav koji se savršeno uklapa
u strategiju 20-20-20 jer se investira u obnovljive izvore
energije što zadovoljava prvu brojku 20 kojom se traži udio
proizvodnje iz obnovljivih izvora od 20%. Sva proizvedena
električna energija plasira se u elektroenergetsku mrežu, dok se
električna energija potrebna za potrošnju na kompleksu kupuje iz
mreže.
Sva proizvedena toplinska energija, koja se ne koristi u procesu proizvodnje bioplina, bit će maksimalno iskorištena. Kako će se na kompleksu nalaziti 14 peradarnika, kojima za grijanje treba cca 2MW toplinske energija, a njima nakon procesa proizvodnje ostaje 1 MW, proizvedena toplinska energija će zadovoljavati dio potrebne energije. Korištenjem te otpadne topline utječuna energetsko učinkovitost čime se uklapaju u drugu brojku 20.
Poznato je da su farme najveći zagađivači ozona, odnosno CO2 se najviše ispušta iz životinjskih farmi odnosno gnoja. Tretmanom gnoja preko bioplinskog postrojenja značajno se smanjuje ispuštanje CO2 u zrak i time se doprinosi trećoj brojci 20 – rekli su nam.
Svojevremeno ste istaknuli kako je ovo postrojenje jedna zaokružena priča. Kakva?
– Kao što smo već spomenuli, sirovina za proizvodnju bioplina je stajski gnoj koji će biti iz vlastitih farmi te obližnjih farmi. Preradom istog stajskog gnoja dobiva se visokokvalitetno mineralno gnojivo koje poljoprivrednici koristite ga u sklopu svoje proizvodnje te time smanjuju opterećenje tla nitratima, a povećavaju humus na samim površinama. Sva proizvedena struja se predaju u mrežu, a toplina nastala od procesa hlađenja motora se koristi grijanje peradarnika.
Izgradnjom solarne elektrane za vlastite potrebe te dogradnjom
bioplinskog postrojenja s još jednim MW imat ćemo kompletnu
vlastitu proizvodnju i potrošnju električne i toplinske energije
s time što će se višak proizvedene električne energije predavati
u mrežu. Napajanje vodom je iz vlastitih bunara i time je projekt
neovisan o struji, vodi i plinu – pojasnio je Kos.
O tome će Friščić: – U tijeku je izgradnja 14 peradarnika s oko 2 milijuna pilića godišnje, koji će opskrbljivati postrojenje gnojem i time pridonijeti stvaranju električne i toplinske energije, a ujedno trošiti višak proizvedene toplinske energije. Ugovor o otkupu svih pilića je s renomiranom europskom kompanijom na 20 godina.
Što dobiva ovim postrojenjem sama Kotoriba?
– Smanjuju se količine otpada s farmi jer se on iskorištava za proizvodnju energije umjesto da se vozi direktno na polje i zagađuje vodotokove, što EU komisija posebno zabranjuje. Na njive se vraća kvalitetno organsko gnojiva s puno humusa umjesto umjetnog gnojiva i povećava se rahlost poljoprivrednih površina, a time i prinosi. Smanjuje se otpuštanje štetnih plinova u atmosferu. Razvoj ovakvih novih postrojenja pridonosi stvaranju novih radnih mjesta i novih mogućnosti zapošljavanja i unapređenja obrazovanja – kažu.
Doznali smo kako tvrtka ima u planu izgradnju solarne elektrane snage 315 kW za vlastite potrebe čime bi osigurali energetsku neovisnost, a realizacija će biti 2020. godine.
Planira se i uzgajalište riba?
– Uzgajalište riba u recirkulacijskom sustavu je u 5-godišnjem planu, a hoće li doći do realizacije ili ne, ovisi o puno faktora – rekao je Friščić.
Uz već spomenutog vlasnika Ivana Kosa, te direktora i voditelja
pogona Daria Friščića i voditeljice HACCP tima Tihane Ostrognjaj,
na postrojenju trenutno rade i operateri pogona Mario
Fuš i Dejan Klarić.
