
- Na Štrigovi je veliki pritisak od strane onih koji migrante dalje u EU šalju, prethodno ih ostavljajući kod nas. Najviše ih dovoze manjim autobusima ili kombijima, ostave ih u središtu Štrigove, a oni odlaze na brijegove, gdje se gube iz vidika, kaže Stanislav Rebernik, načelnik Općine Štrigova
Premda Štrigova, odnosno njezini žitelji imaju iskustva sa ‘švercom ljudi’ još iz vremena nastanka samostalne i moderne Hrvatske, pojava novi migranata sve je zatekla, ili u najmanju ruku ih ne čini mirnima. Ne zna se točno kada su sadašnji imigranti počeli dolaziti u Štrigovu te iz nje hitati prema Sloveniji, no u trajanju Štrigovskih noći zamjećeno ih je podosta, ali s njima nitko od domaćih kao i gostiju nije razgovarao.
Ne razgovara se niti sada jer ovašnji ljudi jednostavno, kako su nam rekli, ne žele imati probleme, pogotovo ne s našim institucijama pravne države. To je i najgore što može biti kada se domaći ljudi, vlasnici nekretnina i pokretnina boje istinu govoriti, jer čuju i vide svakog dana putem medija, kako to ide na drugim mjestima.
‘Nanosi nam se velika šteta’
Razgovarali smo s nekoliko ljudi ‘na Banfiju’ i u Štrigovi i svi
govore o tome što su vidjeli, kako se osjećaju i što misle, ali
niti za Boga da ih se fotografira ili napišu ime i prezime. Ne
zovu niti policiju, vjerujući kako će ona učiniti sve što joj je
u moći, a je li dovoljno baš i nisu sigurni. Jedini koji se ne
boji ništa reći bez ikakvih uvjetovanja je općinski načelnik
Stanislav Rebernik, koji niti malo nije sretan
ovime što se u štrigovskom kraju događa ovih dana i
tjedana.

Nezadovoljni su naši domaći ljudi i vikendaši, a nezadovoljni su i migranti, jer Štrigova nije cilj na koji žele stići. Pri svakom spomenu policije, jadnici bježe u šumarke i vinograde i ne znamo gdje završavaju. Nije dramatično, barem za sada, ali da je ugodno, nije, kaže Rebernik s kojima se slaže i nekoliko ljudi koji su slušali naše razgovore.
Niti berbe neće biti vesele
Sve što kaže Rebernik, točno je, kao što je i točno da ljudi ni
za što ne krive ovdašnju policiju niti ih pitaju za savjete ili
slično, jer narod je svjestan o čemu je riječ i kakva je politika
s druge strane granice. Jer, nikome se ne čini slučajnim što su
Slovenci žilet žicu postavili na području susjedne svetomartinske
općine, a ne i na područje Općine Štrigova za koju se zna, kao i
za susjedni Gornji Mihaljevec, da je u ne tako davnoj prošlosti
bilo mnogo ljudi koji su bježali iz istočnih zemalja, u to
vrijeme za Hrvate daleku i svijetlu EU, a jedan je tada i
pronađen mrtav kod Stanetinca.

A nema više niti oštrih pasa koji su ‘u ono vrijeme’ lavežom
otkrivali švercere ljudi i koji su na ovaj ili onaj način
pozaklani.

A nije nevažno za sigurnost ovdašnjeg stanovništva, koje više
strahuje od onih koji dovoze i prevode migrante, a manje od svih
tih uglavnom jadnih ljudi koji su daleko do cilja i jako daleko
od svoje domovine. Za dvadesetak dana započinje nova školska
godina u niti malo normalnom okruženju. Naravno! Postoji
mogućnost da se problem migranata riješi, ali za sada ne izgleda,
barem ne vidljivo, kako će se to ostvariti do 9. rujna kada u
školu treba poći blizu dvjesto štrigovske djece i
mladeži.


