Najomiljeniji oblik rada su mu grupni treninzi, a vjerne ga klijentice prate već petnaest godina
Bio je među prvim fitness trenerima u Čakovcu. U studentskim je danima maštao o svojoj teretani; sedamnaest godina godina kasnije, otvorio je centar za osobne i grupne treninge i nazvao ga – logično – ‘TD FIT’, prema svom imenu i prezimenu, Tomislav Debelec.
U svojoj je karijeri radio u nekoliko teretana i imao direktan uvid u fitness navike Međimurki i Međimuraca. Voli osobne treninge, no najomiljeniji oblik rada su mu grupni treninzi. Vjerne klijentice prate ga već petnaest godina.
Tomislave, od fakulteta do prvih poslova, izdvoji ono najvažnije.
Upisao sam Kineziološki fakultet u Zagrebu, a na zadnjoj godini opredijelio sam se za fitness. U Zagrebu sam kao apsolvent radio u fitness centru “Cibona”, vodio aerobik na Martinovki… Kad sam diplomirao, vratio sam se doma i zaposlio u školi. Istovremeno sam počeo, u fitness centru Aurora, voditi grupne treninge kod profesora Tihomira Grgića. Nakon Aurore radio sam u fitnessu na čakovečkim bazenima.
Kada si počeo voditi ženske grupne treninge?
Ženske grupne treninge počeo sam voditi još na ‘faksu’, sasvim
slučajno. Jedan je “tjelesnjak” tražio instruktora za grupu
profesorica sa Strojarstva. To mi je bilo prvo radno iskustvo što
se tiče aerobika. Na Martinovki. Nakon toga počeo sam raditi kao
trener u Fitness centru Cibona. Shvatio sam da volim raditi
grupne treninge. A i žene su me pratile iz teretane u teretanu i
eto…
Od 2002., otkad sam na fitness sceni, do danas napredak je vidljiv. Ljudi su postali svjesni koliko je prevencija važna. Počeli su misliti prije nego nastanu problemi. Ne bave se samo fitnessom. Puno njih se rekreira hodanjem, rolanjem, trčanjem, biciklizmom, planinarenjem, vježbaju kod kuće… Danas su informacije o vježbanju i zdravlju dostupne i na internetu. No, treba im pristupiti oprezno.
Usporedi muške i ženske navike vježbanja i pristup vježbanju. I tvoj i njihov.
Muškarci su u početku preferirali bodybuilding i teško ih je bilo nagovoriti na grupne treninge. Sad ih sve više bira grupne treninge jer su dinamičniiji i zanimljiviji – od crossfita, Boot Campa, Tabata protokola, total body workouta. Muškarci su izbjegavali grupne treninge zbog srama ili zato jer su mislili da su grupni treninzi prelagani. Danas ih je, ipak, sve više. Žene biraju grupne programe u koje se mogu lako uključiti; većinom su to zaposlene majke koje si ne smiju dopustiti ozljedu. To je jako važno i to mi je prioritet, zato i inzistiram toliko na pravilnoj tehnici.
Često si jedini muškarac u prostoriji. Kako je raditi sa ženama?
Ugodno mi je raditi sa ženama. Moj pristup ovisi o željama žena koje dolaze. Neke žele razviti mišiće, nekima je cilj opustiti se i ispuhati. Ne vičem. Nisam taj tip trenera. Pazim da se moji polaznici ne ozlijede, brinem o svakome posebno. Ponekad, ako se zapričaju, povisim ton. Iako su ljudi različiti, na mojim se treninzima svi nekako uklope i surađuju. Dosta dobro prosuđujem i “čitam” ljude. Direktno i iskreno komuniciram.
Ako mi netko dođe i kaže da želi u mjesec dana smršaviti 20 kilograma, kažem mu da to nije moguće. Bilo je pomalo smiješno na početku; idem kroz grad sa suprugom i samo me žene pozdravljaju. Srećom, supruga nije ljubomorna, a čovjek se i navikne nakon toliko godina, postane mu posve normalno.
Što te najviše veseli u radu s grupom?
Najviše me veseli druženje. Grupni treninzi su motivirajući i
dinamični. Uvijek netko nešto dobaci, vic, šalu, nasmijemo se.
Grupa na sve djeluje poticajno. Naravno, ima lošijih i boljih
dana, ali to je u vježbanju normalna pojava. Važno je da se radu
pristupa ozbiljno, da se redovito vježba i da je tehnika
izvođenja vježbi pravilna. Volim svoj posao. Od faksa mi je bila
želja imati malu teretanu, u tome sam uspio i to me
raduje.
