U narodu se kaže kako čovjek u životu treba imati tri stvari, zdravlje, sreću i pamet. Sve to je utkano u život slavljenika
Zdravlje imaju jer su u nedjelju, 28. srpnja oko sebe okupili 50-tak gostiju, a sreća je u tome što su se upoznali, a potom sretno i stameno žive pola stoljeća u braku. Pamet i mudrost predstavlja uspješnu plovidbu najvažnijim brodom, a to je život. Oni su Kotoripčani Irena(r. Matoš) i Vladimir Vugrinčić.
Upoznali su u siječnju 1969. godine, te iste godine 26. srpnja zavjetovali su pred vlč. Ignacijem Zadravcem, ondašnjim kotoripskim župnikom, na vječnu ljubav uz riječi -“dok nas smrt ne rastavi”. Njoj je bilo tek 18, a njemu 20 godina.
– Strast i ljubav bili su toliko moćni da je bilo dovoljno svega pola godine za “uhodavanje” za brak – kažu danas, a gotovo točno na 50. obljetnicu njihovog velikog dana kojeg su u ono vrijeme obilježili skromno uz nazočnost svega desetak ljudi. Kažu kako nisu bili u mogućnosti, no maštali su godinama o danu kada će moći imati veće “svate”. I dogodilo se to u nedjelju, 29. srpnja 2019. godine.
Sve je započelo već u 8 sati sv. misom koju je predvodio vlč. Ivan Kljunić i pred kojim su obnovili bračni zavjet od prije 50 godina. Puna župna crkva njihovih gostiju i ostalih vjernika učinili su tu nedjelju posebnom.
Crvenim ružama, stiskom ruke i lijepim riječima u proslavi im se pridružila nekolicina članova Podružnice umirovljenika Kotoribe, a kojoj je Vladimir predsjednik, i njihov poklon zidna slika “mladenaca” pola stoljeća poslije zavjetnoga “da” za koji su svi poželjeli da živi dugo, vrlo dugo. Gledajući Irenu i Vladimira sretne i zadovoljne ne dvojimo da neće.
To “da” je dokaz snage njihove ljubavi koja traje i odupire se vremenu. Po okončanju svete mise, a prije slavlja u gostionici “Mlin” Donja Dubrava, slavljenici su bili gosti njihovog prelijepog doma u Ulici Nikole Tesle u kojem neprekidno žive već 10 godina kada su se vratili iz Austrije gdje su zajedno boravili i radili od 1971. godine, a kotoripski su dom gradili pomno njima po mjeri.
Svakom gostu su se radovali na svoj način. Svaki im je dobiveni poklon bio posebno drag, no ipak najdraži dar im je bio dolazak Vladimirove sestre Ankice iz daleke Kanade, a tu je bio i njegov bivši “šef” s radnog mjesta u Austriji.
Supružnici su predigru ovoj proslavi imali počekom lipnja na tradicionalnom okupljanju parova koji slave 50 i 60 godina braka u Gornjoj Dubravi u kavani “K Jeleni”,a koje organizira Matica umirovljenika Međimurske županije. Tada im je čestitao i Matija Posavec, župan Međimurske županije, koji je u čestitki, između ostaloga, istaknuo: – Vaše minule bračne godine nas ne štite od ljubavi, međutim ljubav nas štiti od starosti. To je, vjerojatno, jedina stvar koju na ovom svijetu ne treba objašnjavati niti joj tražiti razlog. Kod stiska ruke i predaje ruža, župan je dodao: – Čestitam vam svima od srca, a ova ruža je simbol da sve u životu trebamo njegovati, zalijevati, čuvati i tada će ono biti simbol poštovanja i ljubavi što upravo danas slavimo ovdje.
Vrijedilo je to i za nedjelju, 29. srpnja. Već tada su se kroz razgovor nazirale optimističke konture novog bračnog slavlja – dijamantnog pira. Želimo da one pronađu plodno tlo!