U samom centru Varaždina, na broju 1 Ulice Andrije Kačića Miošića, Lara uspješno vodi trgovinu koju je nazvala Tulumania, a uspjela je to, kako ističe, bez pomoći države i bez novčane pomoći roditelja.
Njezino je ime Lara Knežić, živi u Trnovcu
Bartolovečkom i za koji dan navršit će 18 godina. Trenutno pohađa
Gospodarsku školu u Varaždinu, smjer upravnog referenta, i po
mnogočemu ona se ni na koji način ne razlikuje od svojih
vršnjaka. Ipak ima nešto što je odvaja od srednjoškolaraca diljem
Hrvatske – ona je već sad i više no uspješna poduzetnica!
U samom centru Varaždina, na broju 1 Ulice Andrije Kačića
Miošića, Lara uspješno vodi trgovinu koju je nazvala
Tulumania, a uspjela je to, kako ističe, bez
pomoći države i bez novčane pomoći roditelja.
– U Varaždinu nije bilo trgovine gdje biste ste mogli pronaći sve
potrebno za proslave dječjih rođendana, svadbi, krštenja i
sličnih događanja i mnogi moji prijatelji takve su dekoracije
morali kupovati u Zagrebu. To me je potaknulo da takvu trgovinu
otvorim u Varaždinu i, spletom okolnosti, to sam i učinila –
rekla nam je na početku Lara.
Ubrzan način života
Biti mlada poduzetnica mijenja i svakodnevnu rutinu pa Lara,
umjesto odmora nakon škole, kreće u nabavu i zaduživanje robe,
zaprimanje narudžbi, polaganje dnevnog utrška u banku.
– Iako nije lako uskladiti posao i školu, dugo sam u ovome i imam
svoj raspored kojeg poštujem i znam kada je vrijeme za što. Uz to
radim i kao konobarica, već neke dvije godine, pa ponekad uhvatim
tek par sati sna između svih obveza. No mislim da je upravo takav
ubrzani način života zaslužan za moj uspjeh.
No sve to ne predstavlja joj problem, ističe, jer je još davno
odlučila da će svoju sudbinu krojiti ona sama.
– Kao kćer jedinica majke u invalidskoj mirovini zbog cerebralne
paralize i mjesečnih primanja koja joj iznose svega 1100 kuna,
vrlo rano sam počela raditi, još u osnovnoj školi. Nitko me nije
tjerao, ali odlučila sam se sama izboriti za sve što danas imam,
umjesto čekati da mi netko drugi servira na gotovo. Tako sam i
vrlo rano saznala koliko truda i rada je potrebno za kupnju
televizora, laptopa ili mobitela, dok su ih moji vršnjaci
mjenjali svakih nekoliko mjeseci.
‘Ne može se živjeti od balona’
Treba li se uopće otisnuti u poduzetničke vode, Lara ni u jednom
trenutku nije dovodila u pitanje.
– Pri pokretanju posla nisam se nimalo dvoumila niti se bojala
konkurencije ili propasti. Ako nešto ne učinite sami za sebe,
neće ni nitko drugi. Mnogi su mi na početku govorili kako se ‘ne
može živjeti od balona’, no čvrsto sam vjerovala u to što radim i
mislim da je produkt moje volje i upornosti danas i vidljiv.
Ono što Laru ne razlikuje ni od kojeg obrtnika ili poduzetnika u
Hrvatskoj jesu brojne daće koje svaki mjesec mora platiti.
– Sam najam prostora u strogom centru Varaždina je veoma visok,
tu su naravno i troškovi plaće, režija, knjigovodstva i
raznoraznih davanja. Naposlijetku, u trgovini ne smiješ imati
niti radio ukoliko za to ne plaćaš naknadu. Kada se sve to
zbrojilo, otvorila su se pitanja o mogućnosti da se zaradi
dovoljno novca prodajom balona, ali je to bio i poticaj za
proširenje naše ponude.
Tako je Lara ponudi Tulumanije dodala i personalizirane majice,
šalice, puzzle, tanjure, dvorce na napuhavanje, animatore na
rođendanima…
Ono što uči u školi, ističe, od velike joj je pomoći pri vođenju
posla.
– Struka mi puno pomaže u poslu jer je mnogo pravnih stvari
vezanih za trgovinu koje treba zadovoljiti te mi je drago da sam
uspjela spojiti dvije potpuno različite grane.
Što kažu u školi…
Posebno ju veseli, ističe, to što ima i zaposlenu radnicu pa na
taj način još jednoj obitelji osigurava redovita mjesečna
primanja.
U školi se na njezin posao gleda dvojako, neki su puni
razumijevanja, dok drugi baš i nisu.
– Većina profesora zna čime se bavim i imaju razumijevanja za
moje obveze, no ima i oni koji ne shvaćaju opseg posla koji radim
i misle da ja samo ‘pomažem roditeljima’ u trgovini i često
izostanke gledaju kao ‘izbjegavanje nastave’. No radi se o tome
da ja u potpunosti vodim cijelo poslovanje.
Što se školskih prijatelja tiče, ističe kako su joj oni velika
potpora, a njezina uloga ‘šefice’ nije ni na koji način
promijenila njihov odnos. A vremena ima i za, kako mnogi kažu,
najvažniju stvar na svijetu.
– Uvijek se nađe vremena za ljubav i nedavno sam proslavila drugu
godišnjicu veze. Drago mi je da uz sebe imam osobu kojoj nije
problem uskočiti u svako vrijeme i koja me podržava u onome što
radim.
Na budućnost Lara gleda i više no optimistično.
– Svoj život zamišljam u Hrvatskoj i ne planiram seliti iz nje.
Još sam nova u poduzetničkim vodama, no vjerujem da će se svaka
žrtva isplatiti. Nakon srednje škole ne planiram upisati
fakultet, već mi je cilj širiti poslovanje. Već ove godine
planiram otvoriti novi objekt, no o tome će još biti riječi –
zaključila je mlada poduzetnica Lara Knežić.