TOMISLAV NOVINŠČAK ‘Imamo odličnu infrastrukturu, a kadrovski ćemo ojačati stavljanjem naglaska na razvoj pojedinih djelatnosti’

- Donedavno smo na oftalmologiji imali samo jednog specijalistu, ali nakon što smo pokrenuli veliku investiciju njenog opremanja modernim tehnologijama, sada ih je već četvero, a na vrata kuca i peti - kaže ravnatelj Novinščak

Krajem svibnja za ravnatelja Županijske bolnice Čakovec izabran je doc. dr. sc. Tomislav Novinščak. U čakovečkoj bolnici započeo je raditi prije 18 godina, a uz posao na kirurgiji bavio se znanstvenim i nastavnim radom na Sveučilištu Sjever.

Sudjelovao je u osnivanju i nekoliko godina vodio Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije. Uzme li se u obzir i tromjesečno razdoblje kada je bio vršitelj dužnosti, na čelu čakovečke bolnice sada je i duže od famoznih stotinu dana, pa je to bila prilika da s njim porazgovaramo o zatečenom stanju i viziji razvoja.

Najvažniji dijelovi životopisa?

Rođeni sam Čakovčanec, u mladosti bio član ŠAF-a, bavio se gimnastikom, igrao rukomet, u svom gradu završio i gimnaziju. Nakon što sam diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu zaposlio sam se u čakovečkoj bolnici i započeo specijalizaciju iz kirurgije. Na temu regeneracije tkiva doktorirao sam 2006. godine.

Dvije godine kasnije započeo sam predavati na Sveučilištu Sjever u Varaždinu gdje sam prošao nastavnički put od asistenta do profesora te sudjelovao u stvaranju potpuno novog kolegija “Suvremeni pristup cijeljenju kroničnih rana”, da bi krajem prošle godine postao docent. Član sam Hrvatske udruge za rane, u kojoj sam donedavno bio i dopredsjednik, a predstavljam našu zemlju i u Europskoj federaciji za kronične rane i dijabetičko stopalo.

Zbog čega medicina?

U našoj kući, još otkako sam bio mali, sve se vrtjelo oko medicine. Tako da sam i ja nastavio očevim stopama. Ali ne radi se tu samo o njegovom utjecaju. Još u školskim danima imao sam sklonost prema prirodoslovnim predmetima. U meni je oduvijek tinjao znanstveni žar i nekako sam osjećao da je to područje u kojem bih mogao biti dobar. Na to se nadovezala i potreba pomaganja drugima. Medicina je sve to nekako povezala.

To je grana koja se stalno razvija, neprestano se otkrivaju novi lijekovi i metode, načini liječenja, a nas liječnike u poslu najčešće vodi upravo želja za novim spoznajama. Ali medicina je i više od toga, jer nije sve samo u vrhunskoj opremi i naprednim terapijama. Pacijentima je često važnija topla riječ, ljubaznost, pažnja, osjećaj da ćete svoje znanje i iskustvo staviti u službu njihovog ozdravljenja.

Kako ste s kirurgije završili na hitnoj?

Okušao sam se u općoj, vaskularnoj i plastičnoj kirurgiji te se osobno u velikoj mjeri posvetio kroničnim ranama i dijabetičkom stopalu. U profesionalnom smislu bila mi je to neka vrsta užeg interesa, jer se radi o području koje u Hrvatskoj nije u potpunosti prepoznato, dok u svijetu postoje posebni odjeli i specijalisti za tu granu. Zbog toga sam na to stavio naglasak i u svom predavačkom radu. Uz sve to, zanimao me i menadžment u zdravstvu.

Tako da nisam imao previše dilema kad sam predložen za predsjednika Upravnog vijeća Zavoda za hitnu medicinu. Radilo se o posve novoj ustanovi i bio mi je veliki izazov sudjelovati u njenom nastajanju i razvitku. Vodio sam je i kao ravnatelj, a najponosniji sam što smo je doveli do rezultata po kojima smo u samom hrvatskom vrhu. Digitalizirali smo kompletan sustav, uveli sve protokole i smjernice Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu te u potpunosti stabilizirali financijsko poslovanje.

Svojim argumentima spriječili smo da nam se smanji broj timova u Čakovcu, jer smo dokazali da je hitnu u Međimurju potrebno dodatno razvijati. Tako smo uspjeli dobiti 5 dodatnih timova, te otvoriti ispostave u Prelogu, Murskom Središću i odnedavno Kotoribi. Vrlo je značajan podatak da smo posljednjih godina u vrhu po uspješnosti reanimacija, a iznimno me razveselilo kad je naša ekipa 2018. godine donijela pobjednički pehar s međunarodnog natjecanja na Rogli, kao prva iz Hrvatske.

Prije nepuna dva mjeseca izabrani ste za ravnatelja Županijske bolnice Čakovec. Kako gledate zatečeno stanje i kakva Vam je vizija razvoja?

Našu je bolnicu nemoguće gledati kao izoliranu cjelinu. Moramo je promatrati kao dio ukupnog zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, a tu je gorući problem financijska neravnoteža. Prihodi jedva pokrivaju troškove plaća, lijekova i potrošnog materijala, tako da ne ostaje gotovo ništa za razvoj. Da nema Međimurske županije koja niz godina ulaže u zdravstveni sustav i velikog angažmana župana Posavca koji se, u kratkom vremenu, izborio za investicije vrijedne 180 milijuna kuna, ne bismo ni blizu imali ono čime danas raspolažemo.

Novi Dom zdravlja, uređenje dviju zgrada, nova magnetska rezonanca, nova dnevna bolnica, operacijski blok, intenzivna, kao i sve bolja oprema u koju će se slijedećih mjeseci uložiti još 18 milijuna kuna razlozi su zbog kojih nam i mnogi kolege iz struke zavide na infrastrukturi. Tako da je u tom pogledu zatečeno stanje više nego dobro, ali ponavljam na tome treba prije svega zahvaliti županiji kao našem osnivaču i vlasniku.

Moja vizija razvoja prije svega podrazumijeva uravnoteženi razvoj svih grana i djelatnosti. Znači, kako zdravstvenih tako i nezdravstvenih. Ne možete u isto vrijeme imati s jedne strane najmoderniju medicinsku opremu ili sale, a s druge 28 godina stari tunel za pranje rublja koji apsolutno vapi za renoviranjem ili zapuštene dijelove poput stare psihijatrije. Taj segment svakako treba posložiti. Jednako tako zalažem se za poticanje svih stručnih medicinskih djelatnosti te stavljanje naglaska na ono najbolje u njima.

Smatram da u sljedećih 5 do 10 godina našu bolnicu treba regionalno pozicionirati i vidjeti na koje djelatnosti ćemo staviti naglasak. Kad govorim o regionalnom pozicioniranju ne mislim samo na Čakovec, Varaždin i okolne županije. Mi smo smješteni relativno blizu velikih gradova poput Budimpešte, Beča, Ljubljane ili Zagreba. Radi se o ogromnom bazenu s velikim brojem stanovnika, a na nama je razvijati djelatnosti kojima ćemo steći regionalnu prepoznatljivost i privući korisnike u našu bolnicu. Hoće li to biti interventna kardiologija, radiološka dijagnostika ili nešto treće pokazat će se s vremenom, ali smatram da treba poticati ambiciozne i vrhunske stručnjake, kao i odjele koji žele napraviti taj iskorak.

Nedavno se na Županijskoj skupštini razvila polemika oko funkcionalne integracije zdravstvenog sustava. O čemu se zapravo radi?

Rekao bih da je, prije svega, u pitanju problem s terminima, što se u zdravstvu zna dogoditi jer se koriste riječi koje izviru iz latinskog ili engleskog. Prisjetite se koliko je bilo problema i rasprava oko outsourcinga. Da se ovdje upotrijebio izraz suradnja, apsolutno bi svima bilo jasno o čemu se radi i nitko ne bi razglabao o tome što to znači. Bilo bi pitanja o tome s kim će se i kako surađivati, ali ne bi se pojavio strah niti sumnja da funkcionalna integracija znači da će se netko nekome pripojiti ili postati dio nekog drugog sustava.

Odgovorno mogu reći da nema govora o nekakvom ukidanju odjela, njihovom seljenju ili nekakvom spajanju. Ja, kao ravnatelj, nemam mandat za tako nešto, niti je, koliko znam, bilo ikakvih razgovora na tu temu. Druga je stvar međusobna suradnja bolnice i ostalih ustanova u našem krugu, gdje su smješteni Zavod za hitnu medicinu,  Dom zdravlja i Zavod za javno zdravstvo. To je apsolutno nužno i nema alternative, jer je bitno za uspješno funkcioniranje sviju nas. Naravno da smo otvoreni i za suradnju sa zdravstvenim ustanovama u našem okruženju. Uostalom, s bolnicama u Varaždinu, Koprivnici, Zagrebu i drugima surađivali smo na razini zbrinjavanja određenih vrsta pacijenata ili u nekim izvanrednim situacijama.

Također, s obzirom na manjak liječnika pojedinih struka,  povremeno imamo upite drugih bolnica za eventualnu pomoć u kadrovskom smislu. U pojedinim granama i naša bolnica oskudijeva s kadrovima, pa u tom smislu tražimo najbolja rješenja kako bi jedni druge dopunjavali. To su modeli suradnje čiji sam pobornik, dok razgovora o nečem drugom nije bilo. Konačno, župan Posavec je jasno rekao da nema govora o spajanju naše i varaždinske bolnice ili prepuštanju odjela nauštrb kvalitete našeg zdravstva i to potpisujem.

Jedna od bolnih točki našeg zdravstvenog sustava su liste čekanja. Mogu li se one skratiti unutarnjom reorganizacijom?

To je svakako jedan od problema koji je u središtu zanimanja javnosti. Ne pokušavam izbjeći naš dio odgovornosti vezano uz liste, dapače, međutim pokušavam sagledati taj problem na razini cijelog sustava, a potom i naše bolnice. Potrebno je reći da su u nekim dijagnostičkim ili terapeutskim stvarima liste čekanja u Hrvatskoj kraće nego u daleko razvijenijim sustavima. Jednako tako uvjeren sam da pacijenti i korisnici naših usluga prije svega žele kvalitetnu skrb.

To podrazumijeva dovoljno vremena za kvalitetan pregled, snimanje, operaciju ili iščitavanje nalaza. Siguran sam da ljudi nisu zainteresirani za preglede tipa uđeš-izađeš, tek toliko da se može reći da je procedura zadovoljena. S te strane gledano u našem smo sustavu malo previše izloženi pritisku listi čekanja, zbog čega se pokušava napraviti što više u što kraćem vremenu, međutim tu se gubi na kvaliteti zdravstvene skrbi.

S druge strane treba vidjeti kako se kroz organizaciju ili reorganizaciju sustava unutar jedne bolnice, pa tako i naše, postojeći resursi mogu iskoristiti na najbolji način. Koje je optimalno radno vrijeme ordinacija i ambulanti, tko će i kako raditi, postoje li mogućnosti za rad u dvije smjene. Sve to ću dogovarati s novim voditeljima odjela. Razgovarat ćemo puno na tu temu i bit ću otvoren za sve nove prijedloge koji će poboljšati sadašnje stanje. Uostalom, interes je liječnika i sviju nas koji upravljamo sustavom da se liste smanje, jer se tako i mi rasterećujemo. Međutim, ponavljam, svi ti procesi ne smiju ići nauštrb kvalitete zdravstvene skrbi koju pružamo. Jer nije sve u tome da se čeka tjedan umjesto mjesec dana, pa se radi toga pretraga provede ekspresno.

Želim još naglasiti da u zdravstvenom sustavu svi hitni i životno ugroženi pacijenti imaju prednost. Jednako tako i pacijenti poput trudnica ili male djece. Često se susrećem sa situacijom da netko nije znao da ima prednost ili to nije bilo dovoljno istaknuto, te ćemo voditi računa da se takve stvari ne događaju.

Za kakav se odnos prema pacijentima zalažete?

Mi smo javna zdravstvena ustanova i nema nikakvog spora da moramo djelovati u skladu sa svim uzusima naše struke. Javna osoba u javnoj djelatnosti zdravstva mora biti ljubazna, strpljiva i korektna. Naravno da isto očekujemo i od pacijenata, jer su i naši djelatnici, posebno nekih ambulanti i odjela, iznimno opterećeni, ali ću tijekom cijelog svog mandata inzistirati da se prema pacijentima odnosimo s krajnjom strpljivošću, razumijevanjem i uvažavanjem. Pacijenti dolaze zbog bolesti ili narušenog zdravlja, u takvoj situaciji svatko od nas na neki je način uplašen zbog toga i zato pristup liječnika i medicinskog osoblja prema korisnicima naših usluga treba biti profesionalan i ljubazan.

Postoji mogućnost da u nekim situacijama dođe do nesporazuma i uglavnom se radi o tome, ali upravo zato imamo jako Povjerenstvo za kvalitetu. U pitanju je cijeli jedan bolnički sektor koji se bavi upravo takvim stvarima, zaprima pritužbe, obrađuje ih, radi ankete o zadovoljstvu i slično. Taj proces uključuje i mene, jer i moja je uloga da uvijek budem na raspolaganju svim pacijentima. Više puta sam i osobno primio pacijente s primjedbama, kritikama i pritužbama te se uključio u to da na najbolji način riješimo nastale probleme.

U zdravstvenom sustavu, kao i svugdje drugdje, događaju se greške. Uvjeren sam da ni u jednom slučaju nisu učinjene namjerno i zato se, kao ravnatelj, zajedno sa suradnicima trudim stvoriti atmosferu i okruženju u kojem će se sve problematične situacije rješavati u dijalogu s ljudima.

Kadrovsko pitanje sve više postaje rak rana zdravstvenog sustava. Kakva je situacija u našoj bolnici?

Na nekim je odjelima situacija odlična, ali ima i onih gdje nije takvo stanje. Zbog toga želim našu bolnicu otvoriti vrhunskim stručnjacima, ali i mladim liječnicima. Mi nemamo prostora povećavati plaće ili osigurati stambeno zbrinjavanje liječnika, ali možemo koristiti naše komparativne prednosti. Već sam spomenuo odličnu infrastrukturu i opremu naše bolnice, a sve to treba nadograditi ljudskim faktorom. Budemo li jasno odredili koje odjele želimo razvijati, kao što je to sada slučaj s intervencijskom kardiologijom i radiologijom, tada će vodeći stručnjaci dolaziti u takve centre da bi se dodatno usavršavali i profilirali.

Tako smo donedavno na oftalmologiji imali samo jednog specijalistu, ali, nakon što smo pokrenuli veliku investiciju njenog opremanja modernim tehnologijama, sada ih je već četvero, a na vrata kuca i peti. Liječnici ne odlaze primarno zbog primanja, nego radi prostora djelovanja, a mudre ustanove će to znati prepoznati i omogućiti im razvoj u smjeru koji žele.

Što se mladih liječnika tiče, uz vrhunske radne uvjete treba im pružiti kolegijalnu i ljudsku podršku na odjelima i od strane uprave. Omogućiti im edukaciju i napredovanje te sudjelovanje u svim radnim procesima, ali i bolničkim tijelima. Upravo na tom području napravili smo iskorak i uveli Kolegij specijalizanata, novo tijelo kojeg nema drugdje. Na taj način moći će upravi prenositi svoje ambicije, želje, potrebe, ali i probleme. Tako ćemo kroz dijalog vidjeti što ih muči, što žele i što im se može omogućiti. Uvjeren sam da će to biti uspješna formula za simbiozu mladosti i energije s jedne strane te iskustva i stručnosti s druge strane.  

Uz sve to potrebno je kontinuirano poticati edukaciju. Ne radi se tu samo o odlasku na specijalizacije, nego i sudjelovanju na raznim tečajevima, seminarima, kongresima te znanstvenom i nastavnom usavršavanju. Jednako tako želim konstantno razvijati i poboljšavati međuljudske odnose.

Mogućnost stalnog stručnog usavršavanja, dobra komunikacija, atraktivnost, konkurentnost i prepoznatljivost bolničkih djelatnosti preduvjeti su za stvaranje tima koji će našim pacijentima omogućiti zdravstvenu uslugu još više kvalitete – zaključio je.