Bivši muž živi u njihovoj obiteljskoj kući, a ona je podstanar nakon što je izašla iz Sigurne kuće. Žena nema krov nad glavom, a svi samo prebacuju slučaj u drugu ladicu. Ne treba ništa osim krova nad glavom i mir
Više ne znamo kome se obratiti za pomoć. Naša prijateljica,
samohrana majka iz Varaždinskih Toplica, ima 11 djece, šestero
živi s njom, a od njih šestero troje su osobe s invaliditetom.
Bivši muž živi u njihovoj obiteljskoj kući, a ona je podstanar
nakon što je izašla iz Sigurne kuće. Žena nema krov nad glavom, a
svi samo prebacuju slučaj u drugu ladicu. Ne treba ništa osim
krova nad glavom i mir”.
Tragom te poruke čitatelja posjetili smo Šteficu
Bajs (53) u selu Vrtlinovcu na području Varaždinskih
Toplica. Bježeći od nasilnog, sad već bivšeg supruga, završila je
u skloništu za zlostavljane žene i djecu, a posljednjih godina
ona i djeca žive kao podstanari. Posljednjeg dana lipnja istekao
je ugovor o najmu kuće u Vrtlinovcu pa su dobili obavijest da se
isele.
Bolesna djeca
– Vlasnik želi prodati kuću i moramo se iseliti. U Centru za
socijalnu skrb rekli su da mi, na žalost, ne mogu pomoći i da se
nadaju da ću uspjeti pronaći novi smještaj. Javili smo se Općini
Gornji Kneginec, gdje imam prijavljeno prebivalište, i Općina je
pisala Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu
skrb. U Općini sam odmah rekla da ne tražim ništa besplatno.
Živim tu 36 godina i nikad nisam ništa molila. Plaćala bih koliko
i sad plaćam, 1700 kuna mjesečno, i tako dok je ne otplatim.
Raspitivala sam se za najam, ali kad kažem da imam šestero djece,
nitko nas ne želi primiti. Završila sam zbog svega na hitnoj i
pod lijekovima sam – kaže.
S njom živi šestero djece, najstariji sin ima 21 godinu i u
kolicima je, slijede djeca u dobi od 20, 18, 14, 10 i devet
godina. Troje su školarci. Štefica ima status majke
njegovateljice i prima plaću od 2500 kuna. Kad poplati najam i
režije, ostane malo, a krpaju se dječjim doplatkom. Kćer koja je
također osoba s invaliditetom uspjela se nedavno zaposliti pa
drže fige da ostane raditi. Četrnaestogodišnja kći je na
Spinrazi, lijeku za spinalnu mišićnu distrofiju. Primila je šestu
dozu.
– Nju sam spasila, hvala Bogu, i da nismo u osmom mjesecu prošle
godine krenuli s liječenjem, bila bi ili na štakama ili u
kolicima. Spinraza joj je jako puno pomogla. Može trčati, samo
čučnjeve ne može napraviti, i s 53 boda stigli smo na 63, a 66
znači ozdravljenje. Sad se borim za sina, da i on dobije Spinrazu
– kaže.
Bivši suprug dobio je sudsku zabranu prilaženja na 50 metara i u
roku od tjedan dana pojavio se pred kućom. – Mene nije bilo doma.
Svašta je djeci govorio, da sam kurva, ovo, ono… Otišla sam u
Centar i rekla da je to psihičko nasilje nad djecom i da tražim
zabranu prilaženja i za djecu – kaže. Starija djeca joj, dodaje,
ne mogu pomoći.
– I oni su podstanari. Jedna kćer u Poreču podstanarka je s troje
djece, sin je iznad nas podstanar s četvero djece. Ne mogu nas
uzeti k sebi. Nemamo kamo… I ja sam bolesna. Kamo će moja djeca
jednog dana, gdje će živjeti? Kad mene ne bude, da imaju nešto
svoje – očajna je.
‘Nitko ih ne želi’
Zamjenik načelnika Općine Gornji Kneginec Robert
Đuranec napominje da su poslali dopis Ministarstvu
državne imovine i Ministarstvu za demografiju, no još nema
odgovora. – Općina nema na raspolaganju nekretninu koja bi bila
pogodna za sedam osoba. Osobno sam kontaktirao vlasnike privatnih
kuća i raspitivao se za najam, ali nitko ne želi tako veliku
obitelj – ističe Đuranec.
