Dvije minute nakon minule ponoći, Žiga Međimurski zapjevao je 'Drugi joj raspliće kosu' i bio je to trenutak kada je publika odlučila ostati skoro do jutra današnjeg. Tako je i Dan pikača u naravi prerastao u Dane Pikača, a publika je 'svetkovinu Pikača' učinila spektakularnom
Ranojutarnjom žetvom žita u polju kod Selničkog ribnjaka, gdje će u budućnosti niknuti turistički centar s bungalovima, u subotu, 20. srpnja započeo je Dan Pikača, najprepoznatljivije mjerne vrijednosti Općine Selnica. Nakon samo kratke stanke da se žjači (žeteoci) okrijepe i osvježe, započele su radionice za djecu na temu Pikača, na kojima su djeca od mentora čuli puno toga o Pikaču, ali i onom od čega je on složen.
O žitnoj slami koju je za ljetos pripremio Ivan Levačić sa svojom ekipom, kojom su potom kod ‘Pikačeve instalacije’ članovi KUD-a Selnica prvo Pikaču skinuli lanjsku odoru, a potom ga opleli novo svježom slamom. Po vrelom suncu brojna ekipa revno, disciplinirano, kvalitetno, ali izuzetno radosno Pikaču je napravila novu odoru, stavljena mu je nova kapa (košnica) i sviježi pikači u ruke. Ne znamo je li netko od onih koji su nekoliko puta Pikača zapalili jučer gledao koliko je truda potrebno da bi Pikač bio napravljen i zapitao se, je li ljudski to ognjem uništiti za par minuta.
Dok su ‘Pikači’ montirali Pikača u zrakoplovima jrvatskih institucija i tvrtki nadletili su ‘radilište’, a marljivi puk ‘mahao je avionima’, jer u jednom od njih je Marijan Fajfar vozio Ervina Vičevića, općinskog načelnika, zajedno s Ivanom Levačićem i Miljenkom Vrančićem koji sunajzaslužniji za opstanak Pikača i slavljenje dana njemu u čast.
I kada je Pikač postavljen, autor ovog napisa ostao je sam kako bi u polju fotografirao Pikača usamljenog, koji tako grandiozno stoji na ulazu u Selnicu. U onakvu Selnicu kako ju je u istoimenoj pjesmi opisao domaći pjesnik Ignac Šardi – svojstvenu, nekome čudnu, nekima čak nepotrebnu, ali slavnu, vrijednu, pobožnu i lijepu.
A u samo predvečerje na igralištu kod Školsko-športske dvorane u Selnici, počeo se okupljati puk. Oldtimerski bend je svirao do iznemoglosti, Gruntovčani su se raznim štosevima predstavili brojnoj publici, a onda je na scenu stupio Mirko Švenda Žiga.
I onda Žiga maestralni ‘izvadi’ gromoglasno ‘Da nam pak dojde to vreme, kaj pemo mi v Međimurje’ i tako dalje i tako dalje, preko svojih brojnih hitova, kao i pjesme drugih izvođača. Žiga je sigurno sada svjestan kako ga Selnica voli, ali vole ga i drugi, jer među tisuću posjetitelja polovica ih je bila iz Murskog Središća, Podturna, Šenkovca, Belice, Nedelišća i drugih naselja.
Sada kad je na ‘Dan(e) Pikača 2019.’ spuštena zavjesa, može se kazati, kako je priredba uspjela u svim segmentima, odrađena profesionalno s puno čovječnosti, osjećaja i ponosa na Pikača, ali i na sve koji sudjeluju u njegovom ponavljanju i nastavljanju. Samo malo treba učiniti, kako bi ‘Dan Pikača’ postao priredba državne razine, jer ima toliko dobrog, posebnog, turističkog i gastronomskog.
Bograč je poslužen i pohranjen u trenutku, što pokazuje kako ‘Pikačevci’ i kuhaju odlično. Naklon do strnišča žitnog, do zemljice selničke i slamice Pikačeve, za Vičevića, Levačića, Vrančića, Kočilu, Zadravca, djelatnice Općinske uprave i sve koji su ‘za Pikača’ sebe i svoje vrijeme dali. Dogodine, moguće je da Žiga zapjeva ‘Pikač stoji pod oblokom, stoji pak gledi, milu Selnicu’. Namjesto ‘klinčeka’!