- Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge, geslo je mladomisnika velečasnog Rafaela Mikeca iz Štrigove, koji je danas 14. srpnja 2019. u štrigovskoj župnoj crkvi Svete Marije Magdalene, služio svoju prvu ili Mladu misu.
Nikada u posljednjih 50 i više godina zvona štrigovske župne crkve nisu tako radosno i raskošno zvonila kao danas, 14. srpnja 2019. kada joj se mnoštvo ljudi u proceiji približavalo kako bi svjedočilo događaju na koji je Štrigova čekala pola stoljeća.
Događaja koji je sam po sebi svečan i svet, a radosniji što domaći sin Rafael Mikec kreće u polje Gospodinovu gdje ga čeka žetva obilna i gdje on dolazi kao žetelac, sada kad je žetelaca malo. Od svojeg obiteljskog doma, gdje su ga na put blagoslovom, zagrljajima i riječima nade, očekivanja i pomalo strepnje otpravili roditelji Josip i Biserka, te braća Rok, Josip i sestra Rahela mladog svećenika prigrlila i pratila je rodbina, svećenici i redovnici, redovnice, prijatelji, znanci i mnogobrojni vjernički puk.
Danas je sva Štrigova, ona vjernička i ona ne baš vjernička sretna, jer mladi je čovjek, njihov susjed i sumještan i u stvarnosti za oltarom postao osoba koja će služiti Bogu i ljudima, poglavito svojim domaćima, koji su ga u riječima dobrodošlice to i zamolili. Iz dvorišta župnog dvora u zjedništvu s više od 50 svećenika na kraju svečane procesije zajedno s domaćim župnikom velečasnim dr. Kristijanom Kuharom i propovjednikom velečasnim Jakovom Rađom mladomisnik velečasni Rafael Mikec ušao je u lijepu i za ovu prigodu izetno lijepu uređenu crkvu, koja je odjekivala pjesmom i glazbom s kora domaćeg Mješovitog pjevačkog zbora kojem su ravnali Nora Nemec i Matej Ščavničar.
Nakon što mu je pred cijelim nazočnim pukom i svećenstvom, među
kojima su bili i generalni vikar Varaždinske biskupije monsinjor
Antun Perčić, dekan Štrigovskog dekanata
prečasni Ivan Herceg i stric mladomisnikov
velečasni Ivan Mikec, dobrodošlicu u svoju
crkvu, crkvu u kojoj je kršten te primio sve sakramente, poželio
župnik Kuhar, velečasni Rafael je započeo svoju prvu Svetu
misu.
U propovijedi je velečasni Rađa govorio o današnjem Evanđelju, o Isusovoj prispodobi te o Jeruzalemu i Jerohimu, gradovima koji označavaju dva suprotna svijeta u životima Kršćana, ali i Isusa Krista. Poželio je Rafaelu da bude dobar i ponosan sluga Božji i neka nikada ne prestane biti ‘Jeuzalem’, tamo gdje bude službenik Božji i svugdje gdje se bude kretao. Za početak to će biti Župa svetog Nikole u Varaždinu, kamo ga mjesni biskup monsinjor Josip Mrzljak šalje za župnog vikara. Stotine ljudi je danas željelo stisnuti ruku mladomisniku, željelo je pričest iz njegovih ruku, željelo se s njime fotografirati, razgovarati…
Obitelj Mikec svojim radom i čašću ovo je zaslužila
Na završetku svetog mmladomisničkog slavlja orgulje su snažnije
svirale, pjevači radosnije pjevali, a zvona u zvoniku crkve
Marije Magdalene zvonila gomovito, što se sigurno čulo do
Razkrižja gdje je u mladosti prebivao Rafaelov otac Josip, njegov
stric velečasni Ivan, ali i baka Julijana
(premda bolesna došla je na unukovu Mladu misu) sa svojim bratom,
prečasnim Stjepanom Slavičekom, do Razkrižja
čiji je današnji župnik monsinjor Franc Režonja
sa svojim brojnim župljanima bio na Mladoj svetoj misi i sigurno
osjetio međimursku vjeru crkvi kakva je i u Razkrižju koja je u
ne tako davnoj prošlosti Hrvatima ispnjena bila.
Svečanost ili ‘gustuvaje’ traje u Športsko-školskoj dvorani Osnovne škole Štrigova koju je Rafael polazio i čiji je ravnatelj i ujedno općinski načelnik Stanislav Rebernik bio na Mladoj misi i slavlju. I gdje je na stolovima najbolje vino u Hrvata. Vino simbol Štrigove, jednako kao mnoga sakralna djela i spomenici. Samo što ono teče i teče i danas je u tome radosnije jer mladog svećenika i školovanog čovjeka slavi.
Kao i mnogi vinari viđeniji, Boris Novak, Branimir
Jakopić, Dragutin Kunčić, Robert Horvat, Vladimir Horvat, Juraj
Nemec, Filip Jakopić, te Rajko Cmrečnjak i David Štapar
kao barjaktari i mnogi, mnogi drugi. Neizmjerna je danas radost u
plemenitoj i časnoj obitelji Mikec, obitelj koja je uvijek i
svugdje za druge davala sebe, često puta mareći više za druge
nego za sebe.
A danas 14. srpnja 2019. godine pred njihovim domom stoji ploča na kojoj piše: ‘Kako su ljupke po gorama noge glasonoše, koji oglašava mir, nosi sreću’ (usp. iz 52,7). Ljepše, istinitije i snagovitije ne može! Samo da Štrigova na novog mladomisnika ne bude morala čekati, novih pola stoljeća. Danas je Štrigova ljepotica, koja pruža miran i dostojan život svakome tko želi i može raditi i daje prigode mladima da stvore obitelj, dom i sreću. A mi iz portala eMedjimurje, mladomisniku Rafaelu i njegovim roditeljima i braći želimo istinsku radost i sreću u životu koji je pred svima njima!