Guverner HNB-a objasnio je proceduru uvođenja europske valute u Hrvatsku
Ministar financija Zdravko Marić i guverner
središnje banke Boris Vujčić zatražili su ulazak
u zajednički tečajni mehanizam eurozone, što je jedan od prvih
preduvjeta za preuzimanje eura. Što Hrvatsku čeka na tom putu,
objašnjava guverner Boris Vujčić.
Što znači današnji zahtjev, kako će on utjecati na
politike Vlade i središnje banke?
Pismo je još jedan formalni korak prema ulasku u tečajni
mehanizam ERM II. U tom mehanizmu moramo sudjelovati najmanje
dvije godine da bismo zadovoljili nominalne kriterije za uvođenje
eura. U pismu i popratnom akcijskom planu ujedno se opisuju
reforme koje bi trebale ojačati potencijalni rast i otpornost
hrvatskoga gospodarstva na moguće poremećaje. Mjere se
namjeravaju provesti tijekom iduće godine, nakon čega očekujemo
pozitivnu ocjenu spremnosti i ulazak u tečajni mehanizam.
Fiskalna i monetarna politika uvelike su usklađene sa zahtjevima
sudjelovanja u tečajnom mehanizmu.
Fiskalna politika vodi se razborito, s ciljem jačanja održivosti
javnih financija i smanjenja troška financiranja pa ujedno
udovoljava kriterijima članstva u europodručju. Monetarna
politika i sada održava oscilacije tečaja kune prema euru u
razmjerno uskom rasponu, a jedinu će promjenu donijeti
određivanje središnjeg pariteta prema kojemu će tečaj oscilirati.
Najavljene reforme također se mahom navode u različitim
strateškim dokumentima, ali ih se na ovaj način dodatno
potiče.
Znamo da je Bugarska odbijena u prvom valu, može li se
slično dogoditi i nama?
Procedura je definirana i u tom smislu nikakve vanjske okolnosti
ne bi trebale nepovoljno djelovati na tijek našeg procesa
pristupanja tečajnom mehanizmu. Također, europski partneri dobro
reagiraju na stabilnost hrvatskog bankovnog sustava, kao i na
povoljan trend smanjenja makroekonomskih neravnoteža.
Obvezuje li nas zahtjev na određene reforme i
koje?
Pismom namjere najavili smo provedbu niza mjera koje se mogu
podijeliti u šest glavnih područja. Prva se skupina odnosi na
uspostavu bliske suradnje s Europskom središnjom bankom. Time će
Hrvatska postati članica dvaju mehanizama – jedinstvenog
mehanizma za superviziju banaka i jedinstvenog mehanizma za
sanaciju banaka – u kojima sudjeluju sve države članice
europodručja. Priključenje tim mehanizmima očekuje se usporedno s
ulaskom u ERM II. Nadalje, ojačat će okvir za provedbu
makroprudencijalne politike pružanjem središnjoj banci jasne
ovlasti za korištenje alata kojima će u slučaju potrebe moći
propisati strože minimalne uvjete odobravanja kredita.
Nadalje, u pismu je najavljeno potpuno usklađivanje s najnovijom
europskom regulativom u području sprečavanja pranja novca,
jačanje kapaciteta Državnog zavoda za statistiku, bolje
upravljanja u javnom sektoru te manje administrativno i
financijsko opterećenje gospodarstva. Sve te mjere koriste
hrvatskom gospodarstvu i poželjno ih je provesti neovisno o
pristupanju tečajnom mehanizmu.
Kad bi Hrvatska u najboljem slučaju mogla uvesti
euro?
U tečajnom mehanizmu morat ćemo provesti najmanje dvije godine.
Ako se sredinom iduće godine stvore uvjeti za pristupanje
tečajnom mehanizmu, uvjet dvogodišnjeg sudjelovanja u mehanizmu
mogli bi zadovoljiti tijekom 2022. godine. Pod pretpostavkom da u
tom razdoblju Hrvatska zadovolji takozvane nominalne kriterije
konvergencije, odnosno Maastrichtske uvjete, u najbržem scenariju
euro bi mogao biti uveden 1. siječnja 2023. godine. No nema
nikakvih unaprijed određenih datuma ni obveza, treba ići korak po
korak.
Računate li s mogućnošću referenduma o uvođenju
eura?
Sve zemlje članice EU, osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva,
obvezale su se uvesti euro, ali mogu odgađati donošenje odluke.
Vjerujemo, i to smo jasno obrazložili, da Hrvatskoj duge odgode
štete i da je euro poželjno uvesti u najkraćem mogućem roku. Zbog
osjetljivosti teme i nepovjerenja koje građani općenito imaju
prema reformskim procesima, nužno je nastaviti i dodatno
proširiti javnu raspravu o euru. HNB i ja osobno već gotovo dvije
godine, od predstavljanja eurostrategije, intenzivno komuniciramo
sve bitne elemente procesa.
Poželjno je, međutim, uključivanje većeg broja dionika u javnu
raspravu, a to se polako i događa. Stručnjaci se u sve većem
broju pojavljuju u javnosti, što je korisno jer njihove analize
trebaju pružiti glavnu argumentaciju u raspravi. Hrvatskim
gospodarstvenicima, od turističkih djelatnika, preko velikih
izvoznika do malih obiteljskih gospodarstava, euro će najviše
koristiti. Oni to vrlo dobro shvaćaju, no i oni moraju
signalizirati u kojoj će se mjeri te koristi prenijeti u veću
zaposlenost i plaće.
Važno je čuti i same građane, ali ne tako da se prenose i
pojačavaju njihove bojazni, nego da se povežu svi dionici i
argumentirano odgovore na strahove, prvenstveno na onaj o snažnom
porastu cijena. Oni koji vjeruju da bi referendum pospješio takvu
raspravu o euru su u zabludi. Upravo suprotno, vjerujem da bi
atmosfera referenduma pojačala emotivni naboj, a ispraznila
raspravu od sadržaja. To nisu sasvim izbjegle ni Švedska ni
Danska, razvijene demokracije koje su ujedno i jedine odluke o
odgodi procesa donijele na referendumima. Također, tim je
zemljama trošak odgode, odnosno izmakla korist, bitno manji nego
Hrvatskoj pa im je i luksuz odgađanja odluke pristupačniji – kaže
Vujčić.