U Hrvatskoj je blagdan Tijelova 2001. godine proglašen državnim praznikom i neradnim danom, a za Katoličku crkvu svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak
Danas slavimo blagdan Tijelova, blagdan koji se slavi u četvrtak
poslije svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno deveti četvrtak
nakon Uskrsa.
U Hrvatskoj je blagdan Tijelova 2001. godine proglašen državnim
praznikom i neradnim danom, a za Katoličku crkvu svetkovina je u
spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Tijelovo
kao posebni blagdan posvećen slavljenju Presvetog oltarskog
sakramenta (euharistije nastale na Veliki četvrtak) nastao je u
13. stoljeću, a na cijelo se zapadno kršćanstvo proširio tek u
14. stoljeću.
Duguje se viziji jedne augustinske redovnice, sv. Julijane iz
samostana kod Liegea u današnjoj Belgiji. Ona je imala viđenje
punog mjeseca na kojemu je opazila jednu mrlju. Puni mjesec je
protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak jednog blagdana
kojim bi se na poseban način trebao častiti Presveti oltarski
sakrament. Na njezinu je molbu mjesni biskup Robert de
Thorote za svoju biskupiju uspostavio blagdan koji se na
početku zvao blagdan euharistije.
S. Julijana je našla sljedbenike koji su žarko
promicali ideju toga blagdana i željeli ga proširiti na cijelu
Crkvu. U tome su i uspjeli. Ukratko, papa Urban
IV. godine 1264. objavljuje bulu kojom želi blagdan
euharistije proširiti na cijelu Crkvu. Brza smrt spriječila ga je
da to doista i učini. Tek u 14. stoljeću, 1317. godine, nakon
objavljivanja bule pape Urbana IV – naslov joj je “Transiturus de
hoc mundo – Odlazeći s ovoga svijeta” – papa Ivan XXII. širi
blagdan na cijelu Zapadnu Crkvu.
Teološki razlozi uspostave Tijelova mnogo su dublji. Početkom II.
tisućljeća počela je opadati učestalost pričešćivanja. Umjesto
toga, kao svojevrsni nadomjestak pričešćivanju, pojavili su se
različiti oblici euharistijskih pobožnosti izvan mise.
Posebnu je važnost u to doba dobivalo pokazivanje svete hostije.
Podizanje je postalo jedan od ključnih dijelova euharistijskog
slavlja. Najvažnije je bilo vidjeti podignutu hostiju. Još možda
važniji teološki razlog je poznato osporavanje stvarne Kristove
prisutnosti u posvećenim prilikama kruha i vina nakon čega je
vjernička javnost zahtijevala i zdušno prihvatila jedan takav
blagdan kojim se potvrđivala vjera u stvarnu Kristovu prisutnost
u posvećenim euharistijskim prilikama.
