Iako scenom prolazi prava vojska malih glumica i glumaca, radnja se lako prati, a međimurski kajkavski je iznenađujuće simpatična komunikacijska šifra
Živimo vrijeme veličanja neprirodnih vrijednosti. Živimo
vrijednosti koje idu onkraj prirode pa čak i protiv prirode.
Živimo vrijeme u kojemu pridajemo ogromnu važnost virtualnom
životu, a istovremeno nam onaj jedini pravi djeluje kao nevažan,
malovrijedan i kao nešto “u što se možemo uvijek skloniti” ako
ovo konzumno i plastično izađe iz mode. Sigurni smo da će nas taj
“zaklon” uvijek bezuvjetno čekati?
Ulomci “Bajke o suncu”, ali i ključne poruke predstave snažno
zovu u praiskon, u “zaklon” i u svevremenske vrednote života.
Najobičnijim riječima rečeno “Bajka o suncu”, nova kazališna
predstava MAKAMUS-a pršti vedrinom, jednostavnošću, ritmom i
zovom u život. Zove na dodir bose noge s travom, zemljom, vodom,
zove u šume, zove na sunce!
Predstava na tron svetosti stavlja osobu, zdrave odnose u
zajednici s poštovanjem i uvažavanjem starijih, prije svega
izgovara glasno NE sebičnjaštvu i veliča brigu za bližnje, brigu
za druge.
Iako scenom prolazi prava vojska malih glumica i glumaca, radnja
se lako prati, međimurski kajkavski je iznenađujuće simpatična
komunikacijska šifra, kostimi i scena do gola jednostavni, a
zapjevi “zaraza” koja će vas danima opsjedati. U bajke ne moramo
vjerovati, ali Bajku o suncu isplati se pogledati i svakodnevno
živjeti!