Hrvati nas ne žele za susjede, ne žele nam dati posao, žale se stanovnici 12 romskih naselja. Romi nas ucjenjuju, pljačkaju i napadaju usred bijela dana, kažu Hrvati
Nisam do kraja zadovoljan. Treba još riješiti sanaciju smetišta, urediti dječje igralište, izgraditi društveni dom i dječji vrtić… – govori Adam Oršoš (48), koji se ovih dana oprašta od četverogodišnjeg mandata predsjednika Mjesnog odbora Piškorovca u Međimurju. Sumira učinjeno, ne srami se rezultata, a da se moglo više, moglo se. “Olakotna okolnost” mu je što je bio prvi čovjek jednog od najozloglašenijih naselja u Hrvatskoj, naselja u koje se ponekad i interventna policija noću boji ući bez pune opreme.
Uložen novac, nastala geta
– Gledajte, to dvojica ili trojica rade probleme, a onda smo svi
krivi. Ja te dečke koji su delinkventi poznam imenom i
prezimenom. Uvijek su to isti. Najbolje to zna naša policija koja
dolazi i ima popis koje je dijete što napravilo. Ali zakon je
zakon. To su djeca od 14 do 17 godina. Svakodnevno s njima
razgovaram, a i policiji sam rekao da bi za maloljetno dijete
trebao odgovarati roditelj. Kad bi se roditelja kaznilo, on više
ne bi pustio dijete izvan naselja da krade. Svaki bi roditelj
trebao znati gdje su mu djeca. No, kriminala ima svuda, pa i među
većinskim stanovništvom – kaže Adam i vodi nas u šetnju naseljem
u kojem, prema njegovim procjenama, živi oko tisuću
stanovnika.
– U posljednje dvije godine dosta se njih zaposlilo, 50 ih sigurno radi, netko na zelenim površinama, netko u tvornicama. U školu sva djeca idu redovito. Tristo ih sigurno ide i tu nema problema kao prije kad su imali neopravdane. Veći nam je problem odvoz otpada. Evo, imamo jednu kantu od 120 litara koju svaki drugi četvrtak komunalci dolaze prazniti, a to nije dosta. Kanta se brzo napuni, a onda mještani smeće odlažu na ulazu u naselje. Izbit će zaraza! – srdi se Adam, kojem je dosta politike pa se na izborima za vijeće Mjesnog odbora prošlog mjeseca nije ni kandidirao. Mještanima je predstavljena samo jedna lista, ona HDZ-ova, koju je predvodio Ivan Kalanjoš.
Glavna ulica u selu puna je djece i mladih između 20 i 30 godina. Podne je, prži sunce i nema drveta ispod kojeg netko ne hladi glavu. Nasred ulice u korovu propada “Ciganska noć”, nekad glavno okupljalište mještana i etnomuzej s alatom što su ga koristili preci današnjih stanovnika Piškorovca. Romi su u Međimurje u većem broju stigli u 19. stoljeću, s migracijskim valovima emancipiranih Roma iz Rumunjske. Nazivalo ih se koritarima jer su izrađivali drvena korita za kućanstvo, žlice, vilice.
Kažu da su Romi Bajaši, govore ljimba d’ bjaš, jednim od
rumunjskih dijalekata. Bilo ih je u Međimurju i prije, prvi se
put spominju još 1688. godine kada je u Legradu, koji je tada
administrativno pripadao Međimurju, a danas
Koprivničko-križevačkoj županiji, kršteno dijete “ciganskog”
vojvode Ivana. Koritari, kalderaši i lovari glavne su skupine
Roma, predaka današnjih pripadnika te nacionalne manjine kojih u
Međimurju živi oko 10.000, a u cijeloj Hrvatskoj oko 30.000 iako
neki znanstvenici smatraju da ih ima i do 50.000. Službeni
podatak s posljednjeg popisa stanovništva je 16.975. U Međimurju
većina Roma živi u 12 izdvojenih naselja, a tu tzv. prostornu
segregaciju, koja je prisutna od samih početaka naseljavanja Roma
i održala se do današnjih dana, neki vide najvećom preprekom
integraciji u društvo.
U romska naselja utrošeni su deseci milijuna kuna za asfalt, struju i vodu, pa su nastala svojevrsna geta iz kojih se teško pronalazi put. Malo je romskih obitelji koje su uštedjele dovoljno novca za kupnju kuće u selu u kojem žive Hrvati. Osim toga, javna je tajna da Rome u okolnim selima većinsko stanovništvo ne želi za susjede.
– Ma boje se ljudi i ja ih razumijem. Zbog ovih nekoliko kriminalaca koji rade probleme i nas je sram. Dođem u trgovinu u susjednom selu koju su dan prije pokrali i napravili sranje i osjećam se kao da sam je ja opljačkao. Bio sam vijećnik u županiji i sjećam se kad je jedan ministar policije iz Zagreba rekao da se maloljetnici ne mogu zatvoriti dok ne naprave barem 30 kaznenih djela. Ako imate tri ili četiri takva u naselju, to je 120 kaznenih djela! Policija, istina, radi svoj posao, zatekne ga i primi, ali sud ga pusti na slobodu. Drugi dan već zaboravi što je napravio i opet radi probleme. Po mojem, da sud zatvori sve kriminalce u Međimurju, a njih nema puno, ne bi imali posla. Kad bi svi kriminalci bili zatvoreni, što bi suci radili? – retorički pita Mladen Ignac (38), otac petero djece.
Na nadlaktici mu istetoviran lik Isusa s krunom od trnja na glavi, a na drugoj mu ruci piše Karolina. Odmah na početku razgovora ponosno naglašava da nije socijalno ugrožen. – Nisam to već četiri godine, otkad imam kombi zbog kojeg sam i izgubio pravo na socijalnu pomoć. Otkad je došlo na vlast to da svatko tko ima vozilo nema pravo na pomoć, živimo od skupljanja starog željeza. Imam kombi koji košta 2000 eura i donekle je sređen, tako da ne smeta u prometu. Prometna policija, kad zaustavlja, traži sve i svašta pa onda ostanem bez registracijskih pločica i opet sam na nuli jer moram platiti kaznu – veli.
Nije završio osnovnu školu, pa su mu, zna i sam, sužene mogućnosti za zapošljavanje. – Išao sam tu u Palovec u jednu tvrtku za varioca. Nazvao sam i preko telefona su mi rekli: “Dođite.” Otišao sam, no kad su vidjeli da sam Rom, rekli su da će se javiti. Nisu. Ali, sad se situacija polako mijenja. Firme su ispražnjene, napustili su ih ljudi i otišli u inozemstvo, i sad su odjednom Romi dobri. Sad zapošljavaju i bez škole. Država je platila masne pare iz Europske unije za večernju školu, a nije bilo koristi. Možda su trojica ili četvorica završila večernju osnovnu školu. Bačen novac – kima glavom. Poznaje, dodaje, mještane koji su promijenili prezime iz Oršuš i Oršoš u Kolar, Lajtman, Bedić i Grgić ne bi li si time povećali šanse za posao. Nije im uspjelo. Obilaze sela i traže sekundarne sirovine.
Ipak, iz godine u godinu u Međimurju raste broj romske djece koja
završavaju osnovnu školu, a srednju je prošle školske godine
uspješno završilo 248 djece, ponavljača je bilo 20, a 47 ih je
jednostavno prekinulo školovanje. Na žalost, do kraja srednje
škole dođe ih premalo. Kao glavne razloge mladi u istraživanjima
navode slabo poznavanje hrvatskog jezika, nedovoljnu podršku
roditelja, od kojih su mnogi nepismeni, te nerazvijene radne
navike. Zato je jedna od ključnih mjera koju predlaže Međimurska
županija što ranije slanje djece u predškolu, već s tri godine, a
ne godinu dana prije polaska u prvi razred. Dražen
Oršuš (20) jedan je od rijetkih Piškorovčana
srednjoškolaca. Učenik je drugog razreda Gospodarske škole
Čakovec i uči za vozača motornih vozila.
– Zašto ostali ne idu u školu? Ne znam, valjda ih ne zanima. Zašto ja idem? Imam volju, i to je to. I roditelji me podržavaju – kaže Dražen, koji računa da će bez problema naći posao iako poznaje nekoliko starijih koji su se javili za vozače, no dobili su odbijenicu. – Išli su pitati i rekli su im da ti novi šleperi nisu za njih – veli. Siguran je da će se za godinu dana situacija promijeniti jer školovani vozači kamiona, a on će to postati, vrlo su traženi. Prema istraživanju Centra za mirovne studije, svega sedam posto Roma u Hrvatskoj ima stalan posao, a oko devet posto povremeni. Stjepan Oršoš (30), otac četvero djece, radi na određeno u jednoj tvrtki u Čakovcu i zadovoljan je.
– Nije im važno jesam li Rom, treba im samo dobar radnik – veli. Piškorovec se sastoji od kuća svih mogućih gabarita i vrsta građevnog materijala. Ima zidanih, drvenih, limenih, prizemnica, katnica…
– U ovoj županiji nije dobro kad nemaš kuću, a nije dobro ni kad imaš. Kad nemaš, prijete da će nam oduzeti djecu jer ih zanemarujemo, a kad imaš sređenu, zidanu kuću dođe socijalna radnica i kaže: “Pa vi imate ljepše nego ja, odakle vam toliko para?” A čujte sad ovu čudnu politiku. Kad su djeca kod roditelja doma, za njih od države dobiju 400 kuna dječjeg doplatka i još oko 300 kuna od socijalne službe, a kad siromašnima oduzmu djecu, daju ih udomiteljima koji od države dobivaju 4000 kuna mjesečno!? Pa kako to može biti? Zašto odmah ne daju 4000 kuna roditeljima koji bi onda djeci mogli pružiti sve što im treba – ljuti se Mladen.
A što je, zanima nas, s vaučerima koje je Međimurska županija predložila umjesto isplate zajamčene minimalne novčane naknade? – Vaučeri ne bi funkcionirali jer od socijalne naknade plaćamo režije i doktore. Djeca se uvijek razbole, dođe gripa, pa im treba sirup za kašalj koji košta 50 kuna. Kad počne škola, troškovi su veliki, nešto je besplatno, ali puno toga nije. Moraš kupiti majice, tenisice, cipele, gaće i hlače, a imaju neki petero, sedmero ili desetero djece – napominje.
Lažne statistike
– Nije da u Piškorovcu nema pizdarija, ima ih. Svjesni smo toga
svi. Troše neki socijalnu pomoć na alkohol, igre na sreću i
drogu, ima i toga, ali to su pojedinci. Pogledajte tamo preko
ceste, ta obitelj prima minimalnu naknadu i kako bi sagradila
takvu lijepu kuću da pomoć troši na poroke?! Pojedinci
nenamjenski troše, ali u svakom naselju možda po tri, četiri
osobe – dodaje Adam. Iz Piškorovca odlazimo uz komentar da
trebamo pitati političare zašto ne pomažu.
– Miran suživot je moguć, samo Romi moraju među sobom riješiti problem kukolja u zdravom žitu. U romskom naselju vladaju lihvari, droga i alkohol. Od djece, na žalost, nastaju kriminalci jer su s pet, šest, deset godina prepušteni sami sebi. Socijalna skrb ne reagira na to. Roditelji potiču djecu na kriminal jer zapiju socijalnu pomoć. Svaki mjesec od 20. do 25., kad se isplaćuje socijalna pomoć, tamo se fešta, novac se odmah potroši i djeca idu krasti. Djeca su željna čokolade. Šalju ih i po našim vrtovima pa ispada da obrađujemo povrtnjake za one koji kradu.
Moju su ženu opljačkali i ukrali joj torbicu sto metara od kuće u pola tri popodne. Ukrali su nam i psa i za njega tražili otkupninu. Također po danu, a onda možete misliti što se događa noću. Što pravosuđe može djetetu napraviti? Maloljetnika osude na javne radove na dan ili dva, i opet sve po starom. Kazne su preblage. Ako se u svom dvorištu ne možeš zaštititi, zakon ne valja. Sve su to problemi koje smo morali iznijeti na ulici jer, da smo šutjeli, tapkali bismo još 50 godina na istom mjestu. U Bruxelles se šalju lažne statistike da je sve bajno – rezignirano će Alen Pancer (48) iz Pribislavca, suorganizator prosvjeda na koji je došlo tisuću ljudi, što se u tom kraju ne pamti. Bilo bi ih, vjeruje, i više da se ne boje.
Općinska načelnica Višnja Ivačić (HNS) smatra da je uvjet za miran suživot samo jedan. – Svi moraju poštovati hrvatske zakone – ističe. I u tom naselju najveći je problem nezaposlenost proizašla iz neškolovanja. U razgovoru s mještanima čuli smo da su problem kamatari koji zarađuju na posuđivanju novca, da se selo podijelilo na one koji podržavaju Veljka Kajtazija i one koji ga ne mogu smislili, poput Željka Baloga, zamjenika općinske načelnice, koji je uvjeren da je Kajtazi pod sumnjivim okolnostima ušao u Hrvatski sabor umjesto njega.
Prema popisu iz 2011., od 16.975 pripadnika romske manjine, 5107 živi u Međimurju, no procjena je da ih je oko 10.000
– U Međimurju nema ustaša, fašista ili nacista. Mi imamo radišne Rome koji se brinu za svoju djecu, ali ima i nekolicina onih koji se ne žele socijalizirati, integrirati, poštovati zakonsku regulativu države u kojoj žive. U naseljima se formiraju bandice Roma koje čine štetu ne samo Hrvatima nego i drugim Romima. Ništa osim posla neće riješiti problem Roma u Međimurju. Svatko radno sposoban mora raditi – rekao je Balog nakon posjeta ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, koji je također upozorio na porast maloljetničkog kriminala. Po njegovu mišljenju, zanimanja kojima se tradicionalno bave Romi više nisu kompetitivna u 21. stoljeću, u kojemu u prvi plan dolazi digitalizacija i informatizacija.
Župan Matija Posavec vjeruje da će kontakt-policajci u romskim naseljima povećati osjećaj sigurnosti, kao i novih 27 policajaca, koje je obećao Božinović. Posavec predlaže i da se neovlašteni upad u dvorište teže sankcionira. U Međimurskoj županiji, prema podacima Centra za socijalnu skrb, 80 posto iznosa zajamčene minimalne naknade isplaćuje se Romima. Riječ je o otprilike 1,5 milijuna kuna mjesečno. Kao korisnici se u velikom broju pojavljuju radno sposobne nezaposlene osobe. Problem je i potkapacitiranost Centra u kojem na jednog socijalnog radnika dolazi stotinu obitelji, pa se traži i dodatno zapošljavanje.
Socijalni radnici u Međimurju godišnje evidentiraju oko 600 djece i mladih od osam do 23 godine s poremećajima u ponašanju i izreknu 200 mjera obiteljskopravne zaštite. Šezdesetak se djece godišnje izdvoji iz biološke obitelji prema Obiteljskom zakonu. Zovu ga Krek zbog televizije Srećko Horvat ima 18 godina i nije završio osnovnu školu. Kad je navršio 15, ispisan je. – Ne zanima me škola, nije to za mene. Ono malo mi je bilo dosta. Dobivam 420 kuna mjesečno, ne pijem, samo pušim, nemam curu i to mi je dosta – kaže mladić kojeg su u trenu okružila djeca. – Krek je zakon! – viču.
– To Krek mi je nadimak, s televizije – objašnjava nasmijani Srećko. Kad bi se zaposlio, ostao bi bez socijalne pomoći pa je, veli, odustao od potrage za poslom. Najveće romsko naselje u Međimurju je Parag. – Puno nam toga nedostaje. Selo s 2000 stanovnika da nema jedan društveni dom, to je katastrofa. Prijavljuju nas zbog glasne muzike na svadbama i rođendanima, a toga ne bi bilo da imamo društveni dom. Trebalo bi i asfaltirati ulaz u naselje – nabraja Matjaš Oršuš, predsjednik Mjesnog odbora.
Parag je također pun kontrasta, uz potleušicu je katnica s kovanom ogradom, pa drvena straćara pokraj koje se, s druge strane žičane ograde, zeleni navodnjavani travnjak. Osjeća li se Matjaš kao da živi u getu? – Pa, problem jest to što smo izdvojeni. No, kad Rom želi kupiti kuću, za njega je cijena tri, četiri puta viša nego što vrijedi. Ima puno napuštenih, starih kuća po Međimurju, samo da nisu tako skupe. A kad netko i uspije otići pa, kad susjedi vide kako se taj Rom kulturno ponaša i da ne radi cirkus, onda se na kraju čude – veli.
Ključno obrazovanje
Puno se mladih zaposlilo u posljednjih godinu dana, ali u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj… – Ovdje mogu posao dobiti samo oni koji imaju srednju školu – kaže Matjaš, koji svoju djecu potiče na školovanje. Kćeri blizanke Martina i Ivana završile su lani srednju školu za medicinske sestre. Martina je sad na fakultetu u Zagrebu, a Ivana će se uskoro zaposliti u Sloveniji, samo da položi tečaj slovenskog jezika.
U policiji kažu da je u Međimurju od svih otkrivenih počinitelja imovinskih delikata poput krađa i razbojstava 70 posto Roma, a od tih 70 posto 30 posto su maloljetnici. Istraživanje provedeno lani pokazalo je da 54 posto kaznenih djela građani uopće ne prijavljuju jer su izračunali da im se ne isplati vuči se po sudovima, da ionako neće moći naplatiti štetu ili se boje osvete.
