Radnim danom, nedjeljom i blagdanom, pa i na svoj dan, oni su tu 24 sata dnevno za sve kojima je pomoć hitno potrebna
Danas se obilježava Nacionalni dan Hitne medicinske službe. Dok je u Rijeci trajala središnja proslava, u čakovečkoj hitnoj redovan radni dan. Mjesečno interveniraju oko 600 puta, a i danas, u prazničko predvečerje, broj izlazaka na teren, odnosno pacijenata koji dolaze u ambulantu na razini prosjeka.
– Ima nas sedamdesetak, od čega 18 liječnika, uz troje na specijalizaciji, pojašnjava strukturu Zavoda za hitnu medicinu Međimurske županije njegova ravnateljica Vladimira Križaj–Grabant.
– Osim prijavno-dojavne jedinice u Čakovcu, s dva T1 tima (liječnik, medicinski tehničar, vozač) koja su na raspolaganju 24 sata dnevno, imamo ispostave u Prelogu s jednim T1 timom i u Murskom Središću s T2 timom (dva medicinska tehničara i vozač). Do kraja svibnja očekujemo i početak rada ispostave u Kotoribi, gdje će, za početak, vikendom biti na raspolaganju T2 tim.
Dežurstvo je danas zapalo dr. med. Maria Horvata i dr. Dašu Kerman.
– U našoj ambulanti imamo sve što je potrebno za zbrinjavanje vitalno ugroženih pacijenata. Ukoliko dođe do zastoja srca na raspolaganju nam je defibrilator, a u slučaju zastoja disanja koristimo respirator. Tu je i EKG uređaj te druga potrebna oprema i lijekovi. Sve to objedinjeno u uređaj koji je kardiovaskularna priča u malom, ali više nego učinkovit da pokrenemo srce u zastoju govori nam dr. Horvat.
– Različiti su simptomi i razlozi zbog kojih nas se zove. Srčani ili moždani udar, prometne nesreće, padovi, lomovi, problemi s disanjem, hipoglikemija… Naše je da u potpunosti zbrinemo pacijenta sve do razine specijalističke obrade, koja se onda provodi nakon smještaja u bolnicu. Nažalost, još uvijek je dosta ljudi koji ne razlikuju djelatnosti Zavoda za hitnu medicinu kao izvanbolničke službe i Objedinjenog hitnog bolničkog prijema koji djeluje isključivo unutar bolnice. Mi nastojimo educirati građane o tome što je smisao i djelatnost hitne, ali kad smo na terenu svi naši pacijenti imaju jednaki tretman, bez obzira jesu li vitalno ugroženi ili ne – rekao je.
Ekipa na hitnoj ne voli kad se bilo koga posebno izdvaja i o sebi uvijek govore kao timu, pa su tako dežurnim liječnicima danas pomagale medicinske sestre Martina Bezek i Vera Senčar, medicinski tehničari Krešimir Hrženjak i Haris Muftić te vozači Željko Krčmar i Saša Debelec.
– Zlatni je standard da na mjesto poziva stignemo za desetak minuta, dok za kompletan proces do smještaja u bolnicu vrijedi pravilo zlatnog sata, a čak i kad naše pacijente prebacujemo u Zagreb to ne traje duže od 55 minuta, govore članovi tima.
– Često primimo pozive koji ne spadaju u našu nadležnost, a zna se pokazati da smo došli na intervenciju koja nije hitna, ali toga je sve manje što je dobro, jer nas takve stvari koče u radu i pružanju pomoći onima kojima je stvarno potrebna.
Telefon je zazvonio i ekipa se u trenu prebacila u vozilo te krenula na još jednu intervenciju koja će, možda, nekome spasiti život. Jer radnim danom, nedjeljom i blagdanom, pa i na svoj dan, oni su tu 24 sata dnevno za sve kojima je pomoć hitno potrebna.