Vozač koji vuče prikolicu treba voditi računa o nekoliko stvari kako ne bi došlo do neželjenih situacija, ali i posljedica
Uskrsni blagdani, koji su upravo iza nas, svake godine su
svojevrsna najava turističke sezone i najezde turista koji na
jadransku obalu stižu različitim prijevoznim sredstvima.
Naravno, najbrojniji su oni koji dolaze prekrcanim osobnim
automobilima, a nisu rijetki ni oni koji za sobom vuku
kamp-kućice, brodove i glisere različitih dimenzija na posebnim
trajlerima. Na autocesti automobili s prikolicama nisu nikakav
problem za pretjecanje, ali na običnim prometnicama znaju praviti
probleme stvarajući kolone vozila.
Vjerojatno ste i sami naišli na situacije gdje i manja osobna
vozila vuku prikolice ili čak kamp-kućice, pa na uzbrdicama
automobili gube dah i slabije idu. To što se njima ne žuri, dok
opušteno vuku svoj ponos na more, ne znači da se drugima ne
moraju maknuti.
U svakom slučaju, moraju biti obazriviji i shvatiti da usporavaju
promet, te bi zbog toga trebali birati vrijeme polaska na put,
kada je promet rjeđi, koristeći autocestu. Ako se automobilom s
prikolicom krećete po magistralnoj cesti, treba stalno gledati u
retrovizor i propuštati brže od sebe, savjetuje portal slobodnadalmacija.hr.
Slična situacija je po uskim gradskim uličicama, gdje nadobudni
vozači krenu s kamp-kućicom u obilazak grada pa u jednom trenutku
zapnu i ne mogu naprijed ni natrag. Da biste se lakše izvukli iz
takvih situacija, više nego dobro dođu dodatni i širi bočni
retrovizori, s kojima se ima pregled na prikolicu, a istodobno
upozoravaju na činjenicu da iza sebe vozite prikolicu.
Kod lakih prikolica najveća dopuštena masa ne smije prelaziti 750
kilograma (ukupna težina prikolice plus nosivost), informacija je
koja stiže iz Hrvatskog autokluba (HAK). Laka prikolica mora
imati svu potrebnu signalizaciju (svjetla crvene boje, pokazivače
smjera…), te ako nije kupljena u prodavaonici, mora imati atest
koji se dobiva u stanici za tehnički pregled vozila.
Ako se takvo priključno vozilo prepravlja, također, mora biti
ispitano i provjereno prije uključivanja u promet. Kod lakih
prikolica koje nemaju mehanizam za kočenje, najveći problem je
upravo zaustavljanje, a slični problemi se mogu pojaviti kod vuče
prikolice neadekvatnim vozilom, odnosno kada je njegova težina
nedovoljna za vuču. Što je vučno vozilo teže, a prikolica lakša,
to je bolje. Inače, lake prikolice ne moraju imati ugrađen
kočioni mehanizam.
Vozilo za vuču mora biti dvostruko teže od maksimalno dopuštene
mase lake prikolice. Ako je dopuštena masa lake prikolice 500
kilograma, u tom slučaju osobno vozilo koje je vuče mora prazno
težiti čitavu tonu.
Doduše, to propisuju i sami proizvođači automobila, koji točno
utvrđuju njihove karakteristike. Kod prikolica koje imaju
ugrađeni kočioni mehanizam ne vrijedi pravilo da automobil koji
je vuče mora biti dvostruko teži. Taj se propis o dvostrukoj
težini primjenjuje jedino ako tvornica tako propiše.
Za razliku od lakih prikolica, sve one s dopuštenom
nosivošću iznad 750 kilograma moraju imati kočioni mehanizam. U
tu grupu ulaze i kamp-kućice, za koje vrijede isti propisi kao i
za lake prikolice.
Međutim, vozači s vozačkom dozvolom B-kategorije ne bi smjeli
voziti osobni automobil s prikolicom čija ukupna maksimalna
težina prelazi dopuštenih 3500 kilograma. Ipak, često se događa
da snažni terenci vuku teške kamp-kućice i da se taj propis ne
poštuje.
Kod kamp-kućica, osim što moraju biti uredno registrirane, vrlo
je bitno da se za vrijeme vuče u njoj ne nalaze putnici. Oni
moraju biti isključivo u osobnom automobilu.
Za vuču svih vrsta prikolica najbolji i najefikasniji su veliki i
snažni SUV-ovi i terenci. Uz to, dodatna pogodnost je što takvi
automobili imaju snažne dizelske motore s vrlo visokim, gotovo
kamionskim okretnim momentom, pa im vuča i težih prikolica, poput
kamp-kućica, nije neki problem.
Naime, SUV-ovi, koji su zapravo poluterenci ili istinski terenci,
teški su minimum dvije tone, tako da uz snažan i elastičan
agregat imaju dovoljno snage i mase za vuču, nešto slično poput
boksača u teškoj kategoriji.
Vozač koji vuče prikolicu treba voditi računa o nekoliko stvari
kako ne bi došlo do neželjenih situacija, ali i posljedica. Kao
prvo, treba računati s dužinom zaustavnog puta, te se pripremiti
na ranije kočenje. Istodobno treba ostaviti razmak od najmanje
četiri sekunde između svog vozila i onog ispred.
Uz to treba osigurati dodatan prostor za okretanje i
manevriranje. Tijekom vrućih dana, treba čuvati motor od
pregrijavanja na dugim usponima, te koristiti nižu brzinu kako bi
se motor bolje hladio.
Prije i tijekom puta treba provjeriti tlak u gumama. Gume ne
smiju biti istrošene ili stare. Recimo da je najsigurnija vožnja
s prikolicom ako su gume stare do pet ili najviše sedam godina.
Ako se prikolica ne drži na posebnim podmetačima ili u zraku na
stalcima, najbolje je promijeniti ih svake dvije godine. Jasno,
sve ovisi o stanju, to je iskustvena preporuka iskusnijih
vulkanizera.
Ne forsirajte motor uzbrdo
Vrlo je bitno ne forsirati automobil uzbrdo sa zakvačenom
prikolicom, i k tome u niskim okretajima motora. Crpka za vodu
daje slabiju cirkulaciju, motor se teže hladi. Treba voziti u
višim okretajima i pratiti pokazivač temperature kako ne biste
‘spržili’ motor.
Stariji automobili s automatskim mjenjačem imaju tipku za
‘overdrive’ u kojem pri velikim brzinama smanjuju okretaje
motora povećavajući prijenosni omjer. A to nije dobro zbog
hlađenja. Stoga, treba isključiti tipku. Moderni automatici sve
će odraditi sami, na vozaču je samo pratiti temperaturu i ne
forsirati.
Ako temperatura i poraste i osjetite da je došlo do
pregrijavanja, nemojte odmah stati i ugasiti auto, pogotovo ako
ima turbinu! Otvorite sve prozore, povećajte broj okretaja da
cirkulacija rashladne tekućine bude bolja, ugasite klimu,
otvorite grijanje i ventilator na najjače, usmjerivače na prsa i
noge. Uznojit ćete se, ali i sačuvati motor.
