GK Međimurje je bila jedna od najjačih građevinskih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji, a država nije ni kune dala da se spasi – kaže Antun Mikac (70) iz Čakovca. MTČ Tvornica čarapa jedna je od desetak tvrtki nastalih cijepanjem MTČ-a početkom 90-ih godina. Gotovo sve su propale...
Općinski sud u Čakovcu osudio je nepravomoćno bivšeg direktora
MTČ Tvornice čarapa u Čakovcu na deset mjeseci zatvora, uvjetno
na dvije godine, zbog zlouporaba povjerenja u gospodarskom
poslovanju. Znajući da su tvrtki dostavljene odluke o prisilnoj
naplati dugova radnika naložio je Odjelu računovodstva ustezanje
obveza zaposlenika prema bankama i drugim pravnim osobama iz
mjesečnih plaća, a novac je zadržavao u tvrtki kojoj je time
pribavio oko 31.500 kuna.
Gubitak Calzedonije
Iznos nije velik, no u ovih dana objavljenoj presudi vidi se dio
agonije koju su proživljavali radnici te tekstilne tvrtke koja je
završila u stečaju, a stotine radnika na ulici. Problemi su
nastali kad su izgubili najvećeg inozemnog kupca, Calzedoniju iz
Italije, koja im je nosila 45 posto ukupnog izvoza. Nastala je
velika financijska rupa koju nisu uspjeli sanirati pronalaskom
novih tržišta. Ponestajalo je novca za plaće, repromaterijal i
energente.
Osuđeni direktor je rekao da je molio Elektru da im ne isključi
struju, no mjesec dana prije otvaranja stečaja bili su im
isključeni svi energenti. Konzum i Spar su nudili bonove jer nisu
imali gotovinu, pa su u nekoliko navrata isplate plaća radnicima
bile u bonovima, a posljednje tri i pol zaostale plaće tvrtka im
nije mogla isplatiti ni na taj način. Tvrtka nije mogla dobiti
kredite.
U državi je, kazao je, započela ekonomska kriza, smanjivalo se
tržište, a nelikvidnost je rasla. Nadzorni odbor, predstavnici
radnika i uprava donijeli su odluku da se radnicima “pošto-poto
isplaćuje plaća”, pa makar i pola, kao i sve kreditne obveze.
U jedno vrijeme obveze radnika za kredite dosezale su oko 300.000
kuna. Kad su svi žiroračuni tvrtke blokirani, stalo je i vraćanje
kredita. Radnici ispočetka to nisu ni znali, sve dok im na kućne
adrese nisu počele stizati opomene iz banaka.
“Spašavaju brodogradilišta”
MTČ Tvornica čarapa jedna je od desetak tvrtki nastalih
cijepanjem MTČ-a početkom 90-ih godina. Gotovo sve su propale, a
na ulicama je završilo više od 3300 radnika, uglavnom žena.
Država ni u jednoj od tih tvrtki nije intervenirala. Slična je
sudbina pogodila i tisuću radnika Međimurje Visokogradnje. Prije
tri godine osnovana je udruga Međimurski brendovi koja okuplja
bivše radnike propalih tvrtki. Ima oko tisuću članova iz
dvadesetak bivših poduzeća.
– Došao sam u GK Međimurje 1964. kad je bilo 500 radnika, a za 16
godina došli smo na 8000. Na kraju nas je ostalo tisuću, a kad je
tvrtka 2000. otišla u stečaj, svi su završili na cesti. U
Međimurju smo imali prave tvrtke. GK Međimurje je bila jedna od
najjačih građevinskih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji, a država nije
ni kune dala da se spasi – kaže Antun Mikac (70)
iz Čakovca, prvi predsjednik udruge, čiji se članovi, neki
sizifovski, bore za zaostale plaće iz stečajnih masa. Upozoravaju
da država nije reagirala, kao što je pomagala brodogradilištima,
a uprave su odugovlačile s pokretanjem stečaja.
– Kad je država davala novac brodogradilištima, trebala je
pratiti što je s tim novcem i kamo ide. Ne mogu direktori imati
takve bonuse. Trebalo bi na Ekonomskom fakultetu pitati kako to
školuju menadžere? Kad dođu na položaj, podijele si bonuse, a
nemaju nikakvu odgovornost. Kad je početkom 90-ih došla
privatizacija, onaj tko se našao na direktorskom mjestu kao da je
dobio na lutriji. Za sebe se pobrinuo, a ostali neka se muče –
ogorčen je Mikac.
