ŠAMPIONSKI MED Obitelj Trupković iz Novog Sela Rok: ‘Naš med je zrcalo naše obitelji’

- Kada ga pogledaš u vrcaljki, kada ga okusiš, kada ga pakiraš, kada ga staviš na prodajni pult, kada mu odrediš prodajnu cijenu i ne moraš spustiti pogled i ostaješ ponosan, znači da je tvoj proizvod kvalitetan. Med iz naših pčelinjaka, naše je zrcalo i uvijek je slika jasna, kaže Željko Trupković, vlasnik OPG-a Trupković iz Novog Sela Rok.

Na završetku prevrtljive, no na kraju ipak lijepe ovogodišnje veljače pohodili smo OPG Trupković u Novom Selu Rok koje se bavi pčelarstvom i stvaranjem meda iz vlastith pčelinjaka. Pohodili smo ih nakon razgovora sa Željkom i Markom na nedavno održanoj Godišnjoj skupštini ‘Agacije’ Udruge pčelara Međimurske županije čiji je Željko predsjednik.

Na skupštini smo načeli temu ‘Američka gnjiloća’ u košnicama, zaraze i bolesti koja može imati posljedice teže od bilo koje druge poznate bolesti pčela, teže i od zloglasne i pozante ‘Varole’. Ulaskom u dvorište i obiteljski dom uvjerili smo se, prvo, kako je ova obitelj istinsko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, jer u pčelarstvo i medarstvo uključeno je svih četvero članova obitelji.

Uz Željka i Marka to su mlađi sin i brat Nikola i supruga i majka Jelena. I kada nas je Željko upitao osjećamo li poseban, osebujan miris, miris voska, promijenili smo redosljed i prvo razgovarali o njihovim pčelama i medu, a na kraju o ‘Američkoj gnjiloći’ koja ionako čim je američkog naziva budi nelijepa promišljanja, makar s Amerikom i nema prevelike povezanosti.

Naime i prenositelj ‘Zlatne žutice’ bolesti rajskih štigovskih vinograda naziva se ‘Američki cvrčak’. I pitamo kakva je bila minula pčelarska godina za OPG Trupković, a odgovor daje Marko sljednik i znalac, koji nas podsjeća na velikog vinara Marka Cmrečnjaka i jedan je od rijetkih mladih međimurskih pčelara koji polako preuzima poslove i odgovornosti.

– Za nas je godina bila odlična po svim pokazateljima. Medovi su nam na četiri različita mjesta dobili odlične i šampionske ocjene što je velika stvar i puno govori o kakvoći naših medova. Stručno, vjerojatno malo manje, ali ekonomski i statusno izuzetno vrijedni pokazatelj je što smo gotovo sav proizvedeni (stvoreni) med rasprodali.

Slično je bilo s pčelama i košnicama čiji smo broj povećali, a i nabavili smo određenu opremu, te smo ovog trenutka uistinu dobro gospodarstvo. Pratimo sve aktualnosti u struci i na tržištu jer smo svjesni, kako samo imati dobar med, nije dovoljno na sve probirljivijem tržištu i tehnologiji. No, ostajemo vjerni obiteljskom nasljeđu i našem 23-godišnjem bavljenjem ovim poslom, a to je stvaranje zdravog meda, jer med, osim što je prehrambeni proizvod i lijek je prirodni i snažan’.

Nikada ne spuštamo medu cijenu što ‘šmekeri’ cijene

Od nedavno je na snazi uredba Ministarstva poljoprivrede o Nacionalnoj staklenci za med, koja je iznjedrena od strane Hrvatskog pčelarskog saveza, a cilj joj je potrošačima omogućiti ili osigurati kupnju domaćeg-hrvatskog meda u prepoznatljivoj ambalaži. Kako su to prihvatili međimurski pčelari i kako se OPG Trupković snašla u novim okolnostima, odgovara Željko koji biranim riječima govori o istinskim proizvođačima hrvatskog meda.

– Gledajte, svi međimurski i hrvatski pčelari koji se na legalan način bave pčelarstvom i proizvodnjom meda prihvatili su nacionalnu staklenku i sve drugo što je navezanu na uredbu. Svaki pčelar koji proizvodi med iz ‘hrvatskih pčelinjaka’ zna kako je važno sebe i kupce, odnosno potrošače zaštiti od prekomjernog uvoznog meda, a ujedno promovirati domaći hrvatski med. U Međimurju to činimo i kroz udrugu ili kratki opskrbni lanac, ‘Najbolje z Međimurja’ te su kupci meda članova ove udruge sigurno opskrbljeni kvalitetnim hrvatskim medom.

Kao što je Marko rekao, mi smo za naše medove dobili niz odličja i priznanja jer smo kvalitetni i nudimo istinski međimurski i hrvatski proizvod. Želim naglasiti, kako je prekomjerni uvoz meda remetio cijene domaćim medarima i mnogi su na razne načine bili primorani spuštati cijenu. OPG Trupković jasno je postavio cijene svojih medova i nikada ne spušta cijenu, što istinski poznavatelji i ‘šmekeri’ cijene’.    

Svi u obitelji radimo i skoro sve je izrađeno domaće

Rekli smo u početku kako je OPG Trupković uistinu Obiteljsko poljoprivreno gospoarstvo, jer cijela obitelj je uključena ili radi u pčelarstvu i medarstvu. Najmlađi član obitelji Nikola fakultetski je obrazovana osoba i dok čeka adekvatan posao radi kod kuće.

– Je, svi u obitelji, pa tako i ja radimo u proizvodnom lancu. Dok su tata i brat više uz pčele i pčelinjake te sam med, mama i ja radimo na drugim stvarima. Izrađujemo okvire za saće, proizvodimo vosak, punimo medom staklenke, stavljamo naljepnice, pakiramo med u kutije i sličnu ambalažu. Najveći dio pomagala i potrebnih stvari izrađujemo kod kuće i u kući i ponosni smo što istinski domaći međimurski med biva čuvan, pakiran i prodavan u svemu što je doma stvoreno.

Naravno, osim staklenke i poklopca koje kupujemo. Ovog trenutka izrađujemo okvire za saće koje tata pregledava, zatim stavljamo saće od doma proizvedenog voska i obavljamo druge poslove za sezonu koja u stvari ne postoji, jer pčele i med stalno nešto trebaju, no kada započne lijepo i toplo vrijeme, aktivnosti su snažnije’.

Supruga i majka Jelena osim što radi izvjesna je revizorica ili nadglednica svih poslova i naravno brižna domaćica. Više radi nego govori, ali što kaže ima svoju težinu i kada ona kaže kako je nešto dobro, onda je to tako. A dobro je sve od pčela i pčelinjaka koji se nalaze u čistom i zdravom okolišu zaštićenog područja uz rijeku Muru, preko logistike do samog proizvoda, koji je zapravo vrhunski.

Pčelari se ne smiju sramiti prijaviti Američku gnjiloću

Za kraj ostavljamo ‘Američku gnjiloću’ zarazu ili bolest pčela, koja nikako ne utječe na kvalitetu meda i zdravlje potrošača, ali je vrlo opasna i može biti pogubna za pčelare.

– ’Američka gnjiloća’ u Međimurju je primijećena i utvrđena u naseljima Brezje i Šenkovec, što je bio znak za uzbunu za sve nas i vrlo smo brzo reagirali. Ovog trenutka još nije moguće znati je li ova bolest i negdje drugdje u Međimurju, jer tek kada se košnice otvore biti će mnogo jasnija slika i stanje.

Želim vjerovati kako bolesti nema ili je vrlo mala, jer smo pčelare o bolesti i posljedicama educirali. To znači kako pčelari trebaju redovito nadzirati stanje u svojim košnicama i ako primijete bolest moraju odmah izvijestiti i pozvati veterinarskog inspektora. Ne smiju se sramiti što je bolest u njihovom dvorištu, odnosno košnici, jer skrivanjem će sigurno proizvesti velike osobne i zajedničke štete.

Naime, nema liječenja oboljelih legla, već se ona spaljuju često skupa i s košnicama. S druge strane, prijavi li pčelar bolest ili zarazu na vrijeme, stječe pravo na novčanu naknadu šteta zbog suzbijanja bolesti. Bitno je o svemu izvjestiti veterinara, odnosno veterinarskog inspektora koji zna što treba potom činiti. Osobno, kada bih primijetio zarazu ili bolest u vlastitom pčelinjaku to ne bih tajio i učinio bih sve što je potrebno i što educirani pčelari znaju, a to isto očekujem od svih drugih. Kažem, želim vjerovati kako ove pošasti nema i neće biti, kazao je Željko Trupković.

Najavio je i nove aktivnosti udruženih međimurskih pčelara te rekao kako u Međimurju nema profesionalnog pčelara koji bi mogao živjeti i napredovati od pčela i meda. Kaže, kako bi najmanje 400 košnica pčelaru omogućilo življenje od pčela i meda, pod pretpostavkom kako će godina biti dobra. U Međimurju to znači, ako će agacija dobro cvijetati u toplom i mirnom vremenu.

Tijekom pohoda konzumirali smo Trupkovićev med od agacije, kestena i cvijetni. Sve same šampione. Uvjerili smo se kako je ‘med Trupkovićev, sjajno zrcalo’. Ili ogledalo. Na odlasku Marko je rekao kako potrošači vjeruju međimurskim pčelarima i međimurskom medu. Neka tako bude i ostane za sva vremena!