Savjet za gospodarstvo SDP-a Međimurske županije traži i smanjenje poreza i doprinosa te stimuliranje rasta plaća do prosječne plaće od 7500,00 kn za nerukovodeća radna mjesta
U četvrtak, 28. veljače 2019. godine u 10 sati u Velikoj
vijećnici Međimurske županije bit će održana 11. Tematska
sjednica Skupštine Međimurske županije. Na denvnom redu naći će
se jedna točka Prijedlog zaključka za stvaranje pozitivnog i
poticajnog okruženja za rad i poslovanje u Međimurju.
Vezano uz tematsku sjednicu, priopćenjem za javnost oglasio se
Savjet za gospodarstvo SDP-a Međimurske županije. Priopćenje
prenosimo u cijelosti.
‘Savjet za gospodarstvo SDP-a Međimurske županije ovom
inicijativom uključuje se u rad tematske sjednice Odbora za
gospodarski razvoj Međimurske županije, zbog teške situacije u
gospodarstvu u državi, a time i u županiji.
Nakon krađe i uništavanja i poduzeća i radnika u protekla tri
desetljeća, situacija u gospodarstvu se i dalje pogoršava, što
rezultira osiromašivanjem i radne snage, ali i ostalog
stanovništva, te njegovim odlaskom izvan hrvatskih granica. Uzrok
tome je neodgovornost svih uključenih strana na svim
razinama u društvu: zakonodavstva, izvršne vlasti, sudbene
vlasti, lokalne samouprave, obrazovnih institucija,
gospodarstvenika, ali i samih radnika.
Statistički podaci vezani za gospodarstvo u našoj županiji ne idu
u prilog ni gospodarstvenicima ni radnicima. Savjet za
gospodarstvo SDP-a Međimurske županije, nadovezujući se na SDP-ov
plan za povećanje plaća, predlaže nekoliko mjera za poboljšanje
trenutne situacije za poduzimanje na državnoj razini, te nekoliko
mjera za lokalnu razinu.
Predložene mjere za provođenje na državnoj
razini:
– povećanje minimalne mjesečne neto plaće na 4000,00 kn za 40
satno tjedno radno vrijeme,
– povećanje osobnog odbitka na 5000,00 kn mjesečno,
– stimuliranje rasta plaća do prosječne plaće od 7500,00 kn za
nerukovodeća radna mjesta,
– smanjenje stopa poreza i doprinosa,
– ukidanje parafiskalnih nameta,
– reforma mirovinskog sustava u smislu usklađivanja iznosa
mirovina u odnosu na plaće sa zemljama Europske unije.
Obrazloženje:
Povećanje minimalne plaće nije samo socijalni zaštitni
instrument, već i pomoć gospodarstvu u zadržavanju i osiguravanju
potrebnih ljudskih resursa za rad, nego i za osiguranje osobne
potrošnje proizvoda i usluga proizvedenih u Hrvatskoj. Povećanje
osobnog odbitka rezultiralo bi degresivnim rastom plaća –
relativno bi više rasle niže neto plaće i relativno manje rasle
više plaće. Manjak sredstava u proračunu jedinica lokalne
samouprave može se nadoknaditi cjelokupnim prihodima od poreza na
dohodak.
Osim što je potrebno povećati plaće onima slabijeg imovinskog
statusa, potrebno je stvoriti preduvjete za rast plaća onima koji
su pod najvećim emigracijskim izazovom: liječnicima, inženjerima,
informatičarima ali i svim ostalim zvanjima.
Prihodi države od parafiskalnih nameta trebali bi se preusmjeriti
sa spašavanja propalih poduhvata interesnih skupina ili
pojedinaca, na povećanje plaća radnicima , a time do rasta
potrošnje, što bi povećalo prihode državi.
Podaci pokazuju da radnik nakon radnog vijeka za isti broj godina
radnog staža u Hrvatskoj i uz približno jednaku mjesečnu plaću za
rad u Hrvatskoj u odnosu na, primjerice susjednu Sloveniju, pri
odlasku u mirovinu dobije upola manju mirovinu nego u
Sloveniji.
Predložene mjere za provođenje na razini Međimurske županije:
– usklađivanje upisnih kvota u srednjim školama i na Međimurskom
veleučilištu u skladu s, na tržištu, nedostajućim
radnicima,
– usklađivanje stipendija u skladu s, također, na tržištu,
nedostajućim radnicima,
– uređivanje postupka ugovaranja stručne prakse između srednjih
škola i gospodarskih subjekata,
– uvođenje obaveznog obrazovanje nastavnika iz područja novih
tehnologija i njihove primjene u nastavi,
– opremanje informatičkih učionica u svim školama.
Obrazloženje:
Činjenica da mladi ljudi na posao dolaze s neodgovarajućim
znanjima iz struke za koju su se obrazovali tijekom srednje
škole, ukazuje na potrebu ulaganja u obrazovanje nastavnika kako
bi stekli suvremena znjanja iz predmeta koji predaju i
dobili uvid u potrebe gospodarstva za znanjima i vještinama
učenika koji završavaju školu za određeno zvanje. Međimurska
županija bi svojim uključivanjem u organizaciju i financiranje,
pa i putem sredstava iz fondova Europske unije, trebala dati
doprinos u povezivanju gospodarskih subjekata i nastavnika, te u
opremanje školskih radionica i učionica.
Međimurske srednje škole i Međimursko veleučilište trebalo bi
reformirati u smislu da proizvode radnike za potrebe tržišta
radne snage, ne one radnike za koje imaju nastavnike.Pravila za
dodjelu stipendija trebala bi biti takva da se stipendije
dodjeljuju samo za deficitarna zanimanja, te razmotriti mogućnost
dodatnog nagrađivanja učenika s najboljim uspjesima u obavljanju
prakse. Na primjer za njihove prijedloge za određena poboljšanja,
unapređenja i inovativnost na poslu na kojem su obavljali stručnu
praksu.
Prepoznate su određene nelogičnosti pri sklapanju ugovora između
poslodavca i učenika za obavljanje stručne prakse, te se stoga
predlaže usklađivanje tog postupka u skladu s realnim
situacijama. Zaključno, sve predložene mjere potrebno je početi
provoditi odmah, a kao prioritet su sve mjere koje se odnose na
obrazovanje, jer svijet se mijenja obrazovanjem, lokalno i
globalno.’
