Četvrti gost tribine Čakovečke sportske legende koju organiziraju Zajednica sportskih udruga Čakovca i Međimursko veleučilište u Čakovcu bio je legendarni nogometaš Varteksa, Dinama, Hannovera i Međimurja Danijel Štefulj.
Danas 46. godišnji Danijel Štefulj u razgovoru s moderatorima tribine, studentima MEV-a, prisjetio se svojih igračkih početaka, marljivog rada i svakodnevnog treniranja. Radne karakteristike pripremile su ga za najveće uspjehe u karijeri od kojih je prvi bio prelazak u zagrebački Dinamo. Nakon toga uslijedio je poziv u hrvatsku nogometnu reprezentaciju gdje je odigrao dvije prijateljske utakmice za Vatrene.
‘Jedna od tih utakmica bila je Osijeku i mi smo krenuli iz
Zagreba na dan utakmice dva sata prije konferencije za medije na
kojoj je trebao govoriti izbornik Miroslav
Blažević. A upravo nas je Ćiro, mene i Slavena
Bilića, vozio u svom Maseratiju do Osijeka. Da skratim
priču – stigli smo na vrijeme’, rekao je.
No, iako je radio s mnogim trenerima, uključujući i trenera svih
trenera, kao najdražeg i najboljeg stratega istaknuo je
Branka Ivankovića. ‘On mi je bio trener u
Varteksu, a kasnije, kada je preuzeo klupu Hannovera uzeo me sa
sobom i uspio sam se tamo ustabiliti’, izjavio je Štefulj.
Rođeni Međimurec za njemački klub nastupao je šest sezona, upisao
130 nastupa te postigao 15 zgoditaka. ‘To su bili moji najdraži
dani. S klubom smo ušli u Bundesligu, a vodstvo i navijači su
cijenili moju borbenost i doprinos na terenu. Zato su me na kraju
i izabrali za kapetana’ rekao je, između ostalog, o Njemačkom
iskustvu. Ipak, Hannover ga je uspio promijeniti i kao
osobu.
‘Njemačka me naučila redu, radu i disciplini. Sazrio sam kao
osoba, oženio se, osnovao obitelji i to mi je na kraju bila
najveća nagrada’, naglasio je. Prvoligašku karijeru okončao je u
Međimurju, ali je još uvijek, duboko u 40-tima, igrao i za
austrijske klubove. Danas je trener mlađih kategorija u kampovima
koje Hannover ima zajedno s hotelskom grupacijom Falkelnsteiner u
Zadru i na Krku.
U osvrtu na karijeru zadovoljan je učinjenim, a veseli ga što se ga u Hannoveru redovito sjete. ‘Jednom godišnje me pozovu na jednu prvoligašku utakmicu, redovito sudjelujem na malonogometnim veteranskim utakmicama. Ljudi gore me još uvijek cijene, uvijek pitaju kako sam, što radim, navijači traže autogram i fotografiranje’, kazao je i dodao kako ima dojam da u Njemačkoj cjenjeniji nego u svom rodnom kraju.
‘Ovdje me nitko ne zove na utakmice, mogu se prošetati gradom i
nitko me neće primijetiti ili prepoznati’, progovorio je. Mladim
studentima MEV-a je poručio kako samo trening i ustrajanje u
onome što rade ih može dovesti do cilja. Nakon službenog dijela
Tribine, Štefulj je u opuštenoj atmosferi sa studentima
prepričavo mnoge anegdote s i oko nogometnih terena koje je
doživo u prebogatoj karijeri.
Tribinu Čakovečke sportske legende Zajednica sportskih udruga
Čakovca je pokrenula prije dvije godine s ciljem podsjećanja
javnosti na sportske zasluge određenih pojedinaca, ali i kao
način da se Grad zahvali tim pojedincima za sve ono što su
učinili na promociji sporta i Čakovca.
Da bi osoba mogla biti predstavljena na tribini Čakovečke
sportske legende, uz to što je napravila neki nacionalni
rezultat, morala bi zadovoljiti jedan od dva uvjeta – živjela je
(ili još živi) na područja grada ili je bila član sportskog
kolektiva iz Čakovca.
Od prošle godine partner održavanja Tribine je Međimursko veleučilište u Čakovec. Studenti Menadžmenta turizma i sporta u sklopu kolegija Povijest sporta pripremaju pitanja i moderiraju Tribinu.