'Malo me sram ponekad biti dio ovog naroda. Jedva čekate neku "pogrešku" medicinske sestre ili bilo koga drugog tko radi svoj posao... da se možete obrušit na svoje tipkovnice ko lešinari na mrtvu živinu. Dane provodite pljujući po svemu, po nečemu šta je vašem prijatelju i susjedu sveto!'
Medicinska sestra Martina Čvrljak objavila je
status na svom Facebook profilu koji se ubrzano širi ovom
društvenom mrežom.
“Mislim da sam ja najmanje bitna u ovim danima dok se plemenita
struka razvlači i blati u javnosti… Ja sam samo jedna od mnogih
medicinskih sestara, radim u Zagrebu u kirurškoj grani medicine
od 2005. godine”, rekla je za Novu TV.
“Ni u jednom trenutku nisam očekivala ovoliki odaziv i komentare
na tekst koji je plod jednog momenta nakon dežurstva. Nisam
očekivala ništa, samo sam to izbacila iz sebe, ali stojim iza
svake riječi”, dodaje, piše Index.hr.
“Sad vidim da to nisu samo moje riječi, iza njih vidim da stoje
mnogobrojne kolegice kao i ljudi van naše struke, zato i kažem da
sam ja najmanje bitna, samo sam na ‘papir’ stavila ono što tisuće
medicinskih sestara Hrvatske osjeća”, rekla je Čvrljak
za Novu TV.
Prenosimo njen status:
“Malo me sram ponekad biti dio ovog naroda”
“..Opet imam potrebu…onu neku čudnu da neke stvari kažem
glasno…
Danima od nepoznatih ljudi, a na žalost i od onih koje poznajem i
koje sam cijenila slušam gadarije i uvrede i sve ostalo čega se
možete sjetit skrivajući se iza vlastitih tipkovnica i po
hodnicima čekaonica, uvrede na račun struke koju ne smatram
strukom nego identitetom nekoga tko je imao hrabrosti to izabrat.
Ne mogu vjerovat da netko čitajući da je netko napadnut na svom
radnom mjestu i da mu se svakodnevno prijeti životom, ne mogu
vjerovat da razmišljanja idu u tom smjeru da smo zaslužili i da
nam tako i treba.
Malo me sram ponekad biti dio ovog naroda. Jedva čekate neku
“pogrešku” medicinske sestre ili bilo koga drugog tko radi svoj
posao… da se možete obrušit na svoje tipkovnice ko lešinari na
mrtvu živinu. Dane provodite pljujući po svemu, po nečemu šta je
vašem prijatelju i susjedu sveto!
Jel vam nije dosta te mržnje?!
Jel niste svjesni da se država prazni…jel niste svjesni sta se
događa oko vas?
Jel vas stvarno nije strah zdravstvenog sustava koji čeka vašu
djecu?!
Zašto pljujete po onima u čijim cipelama ni koraka niste
napravili? Istina je da je zdravstveni sustav blagom riječju
katastrofalan!
Zašto? Zbog bahatih i odvratnih zdravstvenih djelatnika?
…Ili možda zbog naroda koji kad kihne krene “preko veze” tražit
pravdu po bolničkim šalterima napadajući po redu od službenice na
šalteru preko zdravstvenih djelatnika do pomoćnog osoblja?! Zbog
naroda koji bez razloga puni čekaonice i hitnu službu…zbog
gospođe koja je navratila oko 3 ujutro jer je eto već dva
mjeseca koljeno boli i eto sad je zaključila da joj je dosta?!
Zbog visokog gospodina koji je svoju majku “preko veze” eto došao
oko ponoć odbacit malo do bolnice jer baš eto sa ženom i
djecom mora malo na skijanje….pa će je eto malo ostavit
nama “ljudožderima” na skrb?!
Mi vam nismo krivi što ste bolesni i nismo vas zvali da nas
dođete vrijeđat i prijetit nam!
Radimo svoj posao i znate šta…radimo ga ODLIČNO koliko god nam
vi puta pokušali podmetnut nogu na tom putu. Past ćemo i razbit
nos…ali ćemo se ustat…i znate što, MI ćemo brisat govna Vašoj
bolesnoj baki…MI ćemo stisnut ruku Vašoj majci dok se vi
spuštate po snježnim padinama neke divne strane zemlje….
I dok se budete skijali i skrivali iza svojih tipkovnica
vrijeđajući ono što ne razumijete….mi ćemo otić na neko
bolje mjesto…daleko..isto u neku drugu stranu zemlju, ali
nećemo se vratit za 15 dana sa slikama i uspomenama, mi ćemo
otić zauvijek…
Stojim uz svaku svoju kolegicu koja je bila “govno” prema vama,
uz svaku onu nasmijanu i nenasmijanu…uz svaku onu koja je majka
i razumije kako je ostavit svoje dijete u bolnici…jer ne bi
vjerovali i ona je ČOVJEK!
Uz svaku onu koja je morala sa 19 godina na malo težem odjelu
pedijatrije radit noćnu smjenu sama jer je eto opet stigla
zabrana zapošljavanja….uz svaku onu koja je vezala bolesno
dijete ili odraslog čovjeka za krevet…uz svaku jer mi znamo
zašto takve “gadarije” moramo radit.
Uz svaku onu koja je noć u kojoj si “Ti” narode spavao
provela izbezumljena jer joj dijete na odjelu sjedi u kinderbedu
i vrišteći lupa glavom u željeznu ogradicu, dok joj klinac u dobi
od dvije godine u susjednoj sobi vrišti na podu jer se prebacio
preko željezne ogradice na pod, a nije bio “brutalno vezan za
krevet”.. a onaj slatki bebač pokraj je izvukao “infuziju” i
sad ima krvi po svuda, a nije mu rukica bila vezana i
fiksirana….i eto sad ga ona grozna baba šta tamo radi mora opet
pikat onim iglama jer mora primit taj lijek….
I onda u posjetu dođete Vi i vaše dijete je plavo, izmučeno,
ispikano i uplakano…a ona “stoka” od sestre sigurno negdje pije
kavu?!
Platite bar dopunsko osiguranje pa će možda “Ovi” imat novaca
platit dvije “stoke” da budu u smjeni!
Stojim uz svaku kolegicu koja je bila živčana i na rubu snage kad
je gospođa u 3 ujutro izjavila da je koljeno boli već dva
mjeseca!
Žao mi je stvarno bolesnih ljudi koji nažalost često ispadnu
žrtve sistema zbog kojeg nismo krivi samo mi koji u njemu radimo!
Prestanite govorit da nas plaćate i da smo zbog vas tu….ne
plaćate nas vi…zaradimo mi svaku svoju kunu na načine koje ne
možete ni zamislit ni da vam ispričamo…možda vam mogu pričat
ljudi koji su stvarno bili bolesni…znate oni nas nikad ne
vrijeđaju…oni koji su iznutra vidili kako izgledaju terminalne
faze ljudskih života.
Mi s tim živimo svaki dan, a vi nemate pravo sudit jer ne znate!
I na kraju nakon svega…nažalost možda ćete jednog dana
shvatit…nakon svih uvreda, mržnje i prijetnji….jednog dana
kad ti nažalost budem trebala….koliko god si me vrijeđao i
mrzio….bit ću tu i stisnut ću i tvoju ruku… jer sam medicinska
sestra…!
…Noćas kad se pokriješ u krevetu, sjeti se da diljem “Lipe
naše” upravo u tom trenu “jedna” medicinska sestra proživljava
nešto što ti nikad nećeš moći zamisliti…”, napisala je.
