FOTO Mario Medved iz Čakovca tri desetljeća odan vatrogastvu: Jednom vatrogasac, zauvijek vatrogasac

Uz zahtjevan primarni posao kao dogradonačelnik grada Čakovca i aktivni političar, 43-godišnji Mario Medved 30 godina je posvetio vatrogastvu u kojem misli ostati odan onako dugo kako je to i u naslovu istaknuto

Ove godine Mario Medved, dopredsjednik Hrvatske vatrogasne zajednic (HVZ) i predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije, kao relativno mladi čovjek, ima razloga za posebnu radost i posebno slavlje. Tri je desetljeća u službi čovjeka i humanosti, konkretno odanosti vatrogastvu.

Kako se ta odanost rodila?

– Davne 1989. godine, bila je jedna ‘škvadra’ koja je igrala nogomet na terenima čakovečke Sloge. Tad je nas klince okupio ondašnji i sadašnji zapovjednik DVD-a Pustakovec-Buzovec-Putjane Zvonko Knezić te smo se uz nogomet počeli družiti u prostorijama DVD-a, ali i vježbati vježbu vatrogasne mladeži. Imali stari kombi marke IMV koji je palio na ‘guranje’ pa nam je to bilo iznimno zabavno. Upoznavali smo i isprobavali vatrogasnu opremu na starim tokovima Drave, tako da je bilo izuzetno dinamično – prisjeća se prvih vatrogasnih koraka.

Za njih kaže kako su počeli spomenute godine na način da je počeo vježbati kao pripadnik vatrogasne mladeži, a kako u ono vrijeme nisu imali opremu za izvođenje vježbi, snalazili su se vježbajući kod okolnih DVD-a koja su opremu posjedovala.

– Kako smo stasali, prešli smo u kategoriju seniora, pa sam sa 16 godina 1989.  počeo  vježbati u ekipi MA, funkcija VODNI 1. U periodu od 1992. pa do 2000. osvojili smo pregršt pehara i medalja, bili na državnom u Rijeci 1996. (osvojivši 7. mjesto), predstavljali smo RH na međunarodnom natjecanju u Mađarskom Kapošvaru-govori o  prvim vatrogasnim koracima.

Tako je započeo razgovor s ovim 43- godišnjakom, obiteljskim čovjekom, ocem troje djece.

– Po struci sam inženjer informacijskih tehnologija. Zamjenik sam gradonačelnika Čakovca u drugom mandatu. Prije nego što sam postao gradski dužnosnik, radio sam u čakovečko Tegri d.o.o. kao rukovoditelj za tehnologije. Što se tiče vatrogasnih aktivnosti, drugi mandat sam predsjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije, a treći VZG Čakovca – iznio nam je najkraće biografske podatke.

Napredak u vatrogastvu, stručno  usavršavanje. Koraci u tome?

– Što se tiče stručnog usavršavanja, prva obuka 1994. bila je za vatrogasca, a nakon završenog fakulteta, stručno sam se usavršio položivši osposobljavanje za zvanje vatrogasnog Časnika. Dvije godine nakon toga, završio sam za Časnika I. klase, a prošle godine pristupio sam obrani radnje i ispitu za višeg vatrogasnog časnika.

Dosegnuli ste gotovo strop vatrogasne hijerarhije, koraci u tome….?

– Moram reći da ništa nije išlo preko noći, nego sve korak po korak. Predsjednik DVD-a Pustakovec-Buzovec-Putjane postao sam 2001. godine, a dvije godine nakon toga preuzeo sam tajničku funkciju VZG Čakovca. 2009. sam postao predsjednik VZG Čakovca, a od 2013. godine i predsjednik VZ Međimurske županije. U tom trenutku koordinacija VZ sjeverozapadne Hrvatske predložila me je za dopredsjednika HVZ, što je i jednoglasno usvojeno.

Kako imamo rotirajući sustav unutar koordinacije (svake četiri godine jedna zajednica unutar koordinacije daje kandidata za dopredsjednika), trenutno obnašam funkciju člana predsjedništva HVZ-a te potpredsjednika Odbora za financije.

Od kada si prvi čovjek međimurskog vatrogastva i kako ocjenjujete svoj dosadašnji rad?

– Za predsjednika Vatrogasne zajednice Međimurske županije sam izabran u svibnju 2013.

Ocjena osobnog rada?

– To bolje neka odgovore drugi. Sam ću svoj mandat vrednovati onda kad ga više neću obnašati.

Rad u zajednici i osobno se treba stalno unapređivati. Koji su to  osobni prioriteti i prioriteti VZ MŽ?

– Vatrogastvo u Međimurju ima višegodišnju tradiciju, često volim reći da su naši DVD-i u svim međimurskim naseljima nositelji društvenog života. To nije ni čudno, ukupno je u Međimurju preko 7 tisuća aktivnih vatrogasaca, a praktički nema vikenda kad se barem u jednom našem mjestu ne događa neka manifestacija u organizaciji nekog DVD-a. No, vatrogastvo nisu samo natjecanja ili smotre, razvijen sustav kakav imamo mi u Međimurju, nezaobilazan je faktor u zaštiti od požara, ali i drugih elementarnih nepogoda koje nas mogu pogoditi.

Danas zaštita od požara nije jedini segment zaštite u koji se uključuju vatrogasci. Ozbiljnijeg požara u Međimurju nije bilo već dugo vrijeme, što je i dokaz našeg kvalitetnog rada na edukaciji i preventivi. To je dobro, ali vatra je uvijek potencirala opasnost te u svakom trenutku sustav zaštite i spašavanja mora imati na raspolaganju dovoljno vatrogasaca i opreme za reakciju.

No, zbog promjena klime, sve je više poplava, a upravo vatrogasci su ti koji prvi izlaze na teren te pomažu zaštiti ugrožena područja. I tu je prava vrijednost naših vatrogasaca, jer kad uzmete u obzir izbjegnute materijalne štete, vidite da ovakav sustav ne stoji mnogo – kaže naš sugovornik i dodaje kako osobni napredak u sustavu vatrogastva ide paralelno sa sustavom u društvu.

Tko su bili vatrogasni uzori u Međimurju i šire?

– Pa svakako moram spomenuti čovjeka koji je bio izuzetno cijenjen u vatrogasnim krugovima RH, a bio je moj prethodnik u DVD-u, to je Stjepan Šarić. Predsjednik našeg DVD-a, vatrogasni sudac, prvi predsjednik VZGČ. Svakako, tu su i nezaobilazni doajeni međimurskog vatrogastva Zlatko Orsag i Ivan Krištofić od kojih sam puno naučio.

Osobni pogled, gdje je mjesto međimurskih vatrogasca u okviru HVZ?

– Međimursko vatrogastvo je u samom vrhu ljestvice hrvatskog vatrogastva. Kao što sam rekao, brojimo preko 7000 dobrovoljnih vatrogasaca i, iako smo najmanja županija površinom, brojimo najviše dobrovoljaca po glavi stanovnika. Imamo jedinstven sustav vatrozaštite, imamo samo jednu profesionalnu postrojbu koja broji 35 zaposlenika i sinergijski, profesionalni vatrogasci s dobrovoljcima odrađuju sve vrste intervencija.

Puno ulažemo u osposobljavanje vatrogasnih kadrova, sufinanciramo nabavku opreme i vozila iz sredstava premije osiguranja, provodimo preventivne akcije, organiziramo natjecanja svake godine na razini županijske zajednice za sve kategorije natjecatelja. Posebno možemo biti ponosni što u našim redovima imamo preko 2000 pripadnika vatrogasne mladeži, a dokaz da se dobro radi je i zadnje državno natjecanje u Zadru. RH:VZMŽ = 3:3.

Svake godine nastojimo uvesti novitete, pa smo tako prošle godine nabavili i opremili simulator plamenih udara kako bi s proljećem ove godine počeli s osposobljavanjem naših kadrova. To je najmoderniji pristup obuci dobrovoljaca, simulirajući stvarnu situaciju požara zatvorenih prostora. 

Nagrade, priznanja, odlikovanja?

– Za mene je nagrada, odnosno priznanje to što smo u vrhu hrvatskog vatrogastva, što naš sustav vatrogastva stalno napreduje, a plamenica, odnosno medalje koje posjedujem, su samo podsjetnik na dobar rad.

S kojima se posebno ponosite i zbog čega?

– Bit će to spomenica za 30 godina rada u vatrogastvu, jer kad sumiram svoje vatrogasno djelovanje, 1989. je bila godina koja je usmjerila cijeli moj život ka predanosti prema vatrogastvu. Jednom vatrogasac, zauvijek vatrogasac!

Vratimo se 30 godina unatrag. Postati vatrogasac onda i danas?

– Vatrogasac prije 30 godina bilo je nešto lakše postati, jer nije bilo toliko dodatnih ponuđenih aktivnosti za djecu i mlade. Kod nas je tradicija dobrovoljnog vatrogastva izuzetno jaka i njeguje se više od 140 godina, tako da i danas mladi pristupaju vatrogasnim društvima. No, mislim da je danas puno žešći rad na terenu, preko preventivnih i edukativnih akcija po vrtićima, školama i kućanstvima kako bi našim žiteljima skrenuli pozornost na važnost sustava vatrozaštite.

Poruka mladima, sadašnjim i budućim vatrogascima?

– Vatrogastvo je izuzetno plemenita djelatnost, biti vatrogasac znači pomagati drugima, ali i pridonositi razvoju sredine u koji živimo i radimo. Preko vatrogastva stječete nove vještine, ali i prijateljstva koja traju cijeli život. Svakom mladom čovjeku koji na bilo koji način želi sudjelovati u društvenom životu, baviti se sportom ili pak skrbiti o imovini i ljudima, bavljenje vatrogastvom najbolji je izbor.

Daljnji osobni planovi i želje na polju vatrogastva?

– Prije svega, treba nastaviti njegovati našu dugogodišnju vatrogasnu tradiciju koja se pokazala izuzetno korisnom ne samo u sustavu vatrozaštite, već i u društvenokorisnim aktivnostima općenito. Želja mi je uvesti novitete u sustav osposobljavanja vatrogasnih kadrova, počevši ove godine od obuke u simulatoru plamenih udara. Naravno uz daljnje sufinanciranje nabavke opreme za sve DVD-e.

Zalagat ću se da novim Zakonom o vatrogastvu bude naznačen jači značaj dobrovoljnog vatrogasca, da se riješi radno-pravni status dobrovoljca i da se riješi financiranje kako profesionalnih tako i središnjih postrojbi dobrovoljnih vatrogasnih društava kako bi se JLS-evima pomoglo bolje opremanje postrojbi, te na taj način poboljšao sustav vatrozaštite.

Izuzetno je bitno i financiranje iz sredstava OKFŠ-a (općekorisne funkcije šuma), iz kojih bi se godišnje izdvajalo 40 milijuna kuna raspodijeljeno na sve županijske zajednice i iz kojih bi se financirala nabavka opreme – rekao je za kraj čovjek koji drži, pola u šali, pola u zbilji, tek na prvoj polovici vatrogasnog puta kojem može i mora još mnogo toga dati.