OBITELJ VELIKOG SRCA Anica i Drago Bogar iz Banfija udomili više od stotinjak napuštene djece

Bilo je zlostavljanih, izgladnjelih i istraumatiziranih, ali svima je njima zajedničko to što su u Anici i Dragi pronašli 'mamu i tatu', ljubav, mir i dom

Godinu dana nakon dobivene nagrade ‘Ponos Hrvatske’ porazgovarali smo s bračnim parom Bogar, Anicom i Dragom o njihovoj ljubavi, trudu i požrtvovnosti koje ulažu u i za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

– Naša, recimo to tako, udomiteljska priča započela je prije 29 godina. Igrom slučaja, dobili smo ‘poziv u pomoć’ od nama bliskih ljudi da preuzmemo brigu o devetogodišnjoj djevojčici koja je ostala bez roditelja. Jesmo li razmišljali o tome? Ne, jer smo odmah znali da želimo pomoći tom djetetu u ovom ionako teškom životu, započinje priču majka obitelji, Anica Bogar.

Kroz dom Bogarovih prošlo je već više od stotinjak djece. Neka zapuštena, druga zlostavljana, bilo je i izgladnjelih i istraumatiziranih, ali svima je njima zajedničko to što su u Anici i Dragi pronašli ‘mamu i tatu’, ljubav, mir i dom. Također, dvanaestero djece je posvojeno u različite obitelji širom svijeta.

– Odgajajući naše prvo udomljeno dijete, shvatili smo da imamo puno ljubavi koje možemo pružiti mnogoj djeci koja su u svojim obiteljskim domovima doživljavali nasilje i pakao. I tako je počelo. Dijete za djetetom, puna kuća smijeha, galama, topot dječjih nogu. I nikad nismo i nećemo požaliti, rekao nam je Drago Bogar.

Trenutno u domu Bogarovih živi desetero djece. Anicu i Dragu mnogi oslovljavaju s ‘mama’ i ‘tata’. I svi su oni jednako vrijedni. Nema razlike. Svi su njihovi i svi to znaju i osjećaju. Jedni druge smatraju braćom i jednog dana kada odu od Bogarovih, svi ostaju u kontaktu i međusobno i s ‘roditeljima’. Mnogi su se udružili kumskim vezama, a prijateljske veze su ionako neraskidive za cijeli život.

Bogarovima s djecom pomaže i njihova zaposlenica Doris Kutnjak, kao i Centar za socijalnu skrb Čakovec. Jedni uz druge djeci daju ono što im je najpotrebnije. Odgajaju ih u poštene i časne ljude koji će jednog dana zasnovati svoje obitelji i svojoj djeci biti ono što nisu imali u svojim roditeljima.

Na pitanje što je zapravo najvažnije u udomiteljskom ‘poslu’, i Anica i Drago uz osmijeh odgovaraju: – Udomiteljstvo nije posao, udomiteljstvo je poziv koji traje cijeli život. Kad jednom uđeš u to, ne možeš odnosno ne želiš izaći. Ima bezbroj djece koja trebaju pomoć, koja trebaju obitelj i pripadnost. Najvažnija je svakako ljubav jer bez ljubavi sve ovo ne bi bilo moguće. Pomoć i podrška našoj djeci ne prestaje odlaskom iz našeg doma. sva djeca zapravo postanu i ostanu dijelom obitelji. Sretni smo kad vidimo napredak, ali ništa ne radimo na silu. Sve što radimo, radimo sa srcem, završava bračni par Bogar.

Obitelj je temelj života. I definicija obitelji kao osnovne društvene jedinice zasnovane na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u mnogim slučajevima zapravo predstavlja izuzetak. Prava definicija obitelji je ljubav, prihvaćanje i zajedništvo. Mama i tata nisu oni koji sudjeluju u našem začeću, nego oni koji te cijelog života nose u srcu kao što stotinjak djece nosi bračni par Bogar iz Banfija.

I ne, udomiteljstvo nije posao, udomiteljstvo je poziv na kojeg može odgovoriti samo onaj čistog srca punog ljubavi.