Ljepota se uvijek skupo plaćala. Vidi samo silikonske umetke za grudi, leće umjesto očala, šminke, sprejevi. I sad mi vi recite da je to zdravo i da se netko ne bogati takvim proizvodima
Teško je gledati starog prijatelja kad stoji kraj otvorenog groba
u koji su spustili preminulu mu suprugu u najboljim godinama.
Kćeri uplakane drže ga ispod ruku a on tupo zuri u dubinu rake.
Isplakao je sve suze i sada samo grčevito steže šake i po koji
put glasno uzdahne. Suze su potekle kada je zbor na kraju
otpjevao “Vehni, vehni fijolica”.
Prokletstvo moje generacije je da se u životu nagledamo sličnih
teških trenutaka. Jedna od osnovnih zabluda je kada takvom
čovjeku kažete da vrijeme liječi sve. Ništa vrijeme ne liječi.
Bol i sjećanja uvijek ostaju. Jedino olakšanje je to što se
čovjek nauči živjeti s time.
Mnogi će se upitati kakve veze sve ovo naprijed napisano ima s
politikom?
Ima nešto posredno a možda i neposredno. Zapravo nas desetak
prijatelja iz srednje škole koji smo s friškim udovcem išli
zajedno u razred, po starom Zagrebačkom običaju otišli smo na
karmine u jedan restoran. Sjeli smo za stol nešto dalje od
najbliže rodbine.
Kako je vrijeme prolazilo razgovore i sjećanja na pokojnu
Marijanovu Ružicu zamijenile su svakodnevne
teme – Vidiš, Đurek, rođenje i smrt ti
spadaju u dva događaja gdje se vrte velike pare – obrati mi se
Srečko umirovljeni inž. strojarstva.
Dominik kolega koji je stigao iz Rijeke zapita.-
A od čega je zapravo umrla Ružica? – Od raka maternice, odgovorim
mu. Godinama se liječila i kada se mislilo da ide na bolje,
odjednom kraj. I kad se razvila diskusija o prokletstvu te
bolesti, Tomek koji je cijelo vrijeme šutio i pred kojim je još
uvijek stajala neispijena čaša odjednom progovori.
– Dečki moji za se je to kriv profit i pohlepa. Kakav profit ?
upitam ga. Gle. Se sjećaš kak smo negda zajebavali kumice kaj su
tu po Zagrebu nosile mlijeko, sir, jajca i drugo?
Išli smo za njima kak klinci i pjevali.”Ide kuma s Kašine puna
pi..a prašine”. Da sjećam se i kaj to ima veze s rakom i
profitom? Ima. Ima. I te kako ima. Neki dan sam na televiziji
gledal, baš o tome. Žene su stoljećima hodale bez gaća. Ako su ih
obukle za neke prigode to su bile gaće od domaćeg platna a
kasnije iz finijih materijala ukrašenih čipkama. Gaćice ili gaće
prale su se u nezagađenoj vodi u lužini ili domaćim sapunom.
Obvezno su se peglale. Nefarbane. Farbe su zlo.
I gljivica nije bilo. Kad pogledaš današnje gaćice koje sto posto
moraju slijediti modu, prvo pogledaj od kud stižu iz kojeg su
materijala. Svakakvih kemikalija ima u tim materijalima.
Drugo danas se proizvodi nekoliko tisuća raznih vrsta uložaka za
“one dane u mjesecu”. Ne znam kako su se žene snalazile prije
ww2. ali neposredno i dugo poslije toga koristili su se pamučni
ulošci. Mudri profiteri, poštujući modu i smanjujući broj gaćica
svodeći ih na dva konca i mali trokutić tkanine smanjivali su
veličinu i debljinu uložaka a povećavajući moć upijanja.
Polimerski kristali u tim pet puta manjim tamponima omogućuju 50
puta veću količinu tekućine pretvarajući je u gel. I sad vi meni
recite da je to zdravo.
Onda ti je tu ta depilacija. Bog je stvorio dlake da budu tamo
gdje trebaju biti.
Filter u nosu i filter među nogama. Nema filtera nema
zaštite.
A pogledaj samo grudnjake. A onda se čudimo što je rak dojke u
porastu.
Novaca je sve manje a industrija proizvodi jeftine grudnjake.
Njima profit a ženama bolest. Ili barem još jedan rizični
faktor.
Ljepota se uvijek skupo plaćala. Vidi samo silikonske umetke za
grudi, leče umjesto očala, šminke, sprejevi. I sad mi vi recite
da je to zdravo i da se netko ne bogati takvim proizvodima.
Klimali smo glavama shvaćajući što nam pokušava reći. No Tomek se
razlaufal. Je stvar je u gaćama. Neplodnost muškaraca, prostata i
još mnogo toga vezano je uz gaće. Kad su se nosile platnene i
popelinske široke gače meštrija je bila slobodna, nesputana i
ponosna.
A onda smo je stisnuli u maratonke, muške tangice, tijesne
traperice, i učinili od nje davljenika koji se bori za zrak i
prostor. O hrani i prehrambenim proizvodima da i ne
govorim.
Čekaj malo prekinem ga. Sve je to u redu. Štima i ne može se
negirati. No jedna stvar me brine. Prije 50-100 godina dok su
ljudi živjeli relativno zdravo ljudski vijek je bio 50-60 godina.
Sve preko 60 bila je duboka starost. Kako to objašnjavaš?
Ha! Svijetu su trebala dvije kataklizme u obliku svjetskih
ratova. A ratovi se vode zbog profita. Ratovi osim uništavanja
ljudi nose i svojevrstan napredak.
Ulaže se u istraživanja koja su do tada bila postrani, ili
zanemarena. Uzmi penicilin. Formulu penicilina Duchesnea iz 1896
nakon ww1. 1928 i istraživanja Fleminga lijek se uvodi u širu
primjenu. No još uvijek do 1950 – nije bio dostupan najširim
masama.
Umiralo se od sušice ( tuberkuloze) sifilisa, upale pluća i
sličnih bolesti. Hrana je bila zdrava ali vitaminski osiromašena
i nedostupna sirotinji. I opet je u igri bio profit i monopol.
Što nije tako bilo i sa Sumamedom ? Nije bilo lijekova za bolesti
tamo do pedesetih.
Imaš pravo, odgovori Dominik. Kad pogledaš malo bolje našim
životima upravlja njegovo veličanstvo novac, profit, monopol,
kapital i prokleta trka za blagostanjem pojedinih struktura. A mi
smo se tome prilagodili. Živimo s time, pljujemo po tome a na
kraju ispada da smo sastavni dio svega toga.
A kaj moremo. Dajte dečki popijmo još jedno za pokojnu Ružicu.