Vlada je drakonski povećala ovlasti poreznicima. Moći će doslovno u Hrvatskoj ukinuti pristup AirBnB-u i Facebooku, uklanjati hrvatske web trgovine i mobilne aplikacije s interneta...
Od 1. siječnja 2019. Hrvatska uvodi digitalno pečaćenje. Novost
je to iz Općeg poreznog zakona, koji je Hrvatski sabor usvojio
21. studenog, a koju su poduzetnici, na svoje zaprepaštenje, tek
sad uočili. Naime, jednako kao što danas inspektori Porezne
uprave mogu zapečatiti neki kiosk, pekarnicu ili trgovinu te im
tako stopirati poslovanje, za tri tjedna moći će stopirati i
poslovanje web trgovina, cloud servisa, mobilnih aplikacija, web
portala i svega drugog u digitalnom prostoru u Hrvatskoj.
Znamo li da danas gotovo i nema usluge u prijevozu, turizmu,
financijama, trgovini, marketingu te brojnim drugim industrijama,
a da im usluga na neki način ne ovisi o internetu, onda je lako
zaključiti da je digitalno pečaćenje prijetnja dobrom dijelu
hrvatskog gospodarstva, piše
Poslovni dnevnik.
Neće funkcionirati s trakicom i voskom na vratima, već će Porezna
uprava moći zabraniti rad poduzetničke digitalne usluge,
vjerojatno, dajući naredbu svim telekomima da svojim korisnicima
u Hrvatskoj onemoguće pristup do vas. Naglasili smo “vjerojatno”,
jer digitalno pečaćenje je po članku 44. Općeg poreznog zakona
jako široko i neprecizno definirano.
Ne čudi stoga što se u poslovnoj javnosti pojavio prijepor da li
se kroz digitalno pečaćenje pokušava doskočiti trendu hrvatskih
poduzetnika da tvrtke osnivaju u inozemstvu ili je to priprema
napada na Amazon, Apple, Facebook, Google i Microsoft da prodaju
u Hrvatskoj organiziraju preko lokalnih tvrtki a ne preko Irske.
Ili su se pak lokalni političari dosjetili načinu kako spriječiti
neki budući Uber da uskoči na hrvatsko tržište.
Postoji i dvojba da li je to model po kojem se želi spriječiti
strane online kladionice i kockarnice da nude usluge u Hrvatskoj.
No, to otvara i pitanje kako je to različito od Uberovog ulaska u
Hrvatskoj koji je iz perspektive EU uobičajen, ali ne i iz
perspektive hrvatskih zakona. Drugim riječima, mnogi se pitaju da
li su poreznici pod bor dobili drakonske škare za odsjeći bilo
kojeg EU online poduzetnika s hrvatskog tržišta.
Jedan od prvih koji su upozorili na problem s digitalnim
pečaćenjem je predsjednik UBIK-a i odvjetnik Vlaho
Hrdalo koji smatra da je to protuustavno rješenje,
odnosno protivno čl. 49. Ustava RH koji jamči poduzetničke
slobode, kao i temeljnim pravima EU.
– U zakonskim izmjenama se vrlo spretno izbjeglo navesti da je za
primjenu ove mjere potrebno kršenje nekog zakona pa je rušenje
nečije, primjerice, internetske stranice od strane Porezne moguće
bez postojanja čak i osnovane sumnje, kaže Hrdalo.
Dodaje da je posebno opasan način na koji su dane ovlasti
poreznicima da odlučuju o tome kad primijeniti digitalno
pečaćenje. Pojašnjava da je zakonodavac uvjete za primjenu ove
mjere svjesno postavio alternativno: Potrebno je ili ostvarivanje
poreznih pogodnosti ili nastanak nenadoknadive štete što znači da
se mjera može primijeniti i kad nikakva šteta ne nastane.
Kako bi ilustrirao do koje se mjere digitalno pečaćenje može
rastegnuti u primjeni navodi primjer Youtubea. Tvrdi da je to
prva stranica koju će poreznici temeljem novog OPZ-a 1. siječnja
moći blokirati.
– YouTube ispunjava sve uvjete. Iako je pružatelj medijskih
usluga u smislu hrvatskog Zakona o elektroničkim medijima,
izbjegava primjenu tog propisa i pritom ostvaruje porezne
pogodnosti, jer porez plaća u Irskoj, kaže Hrdalo.
Porezni stručnjaci Šime Prtain i Pere
Mioč iz Mazarsa potvrđuju da je ova intervencija
izazvala niz nejasnoća i stoga očekuju pojašnjenja u najavljenom
Pravilniku o provedbi OPZ-a. No, po njima već se nameće zaključak
da zbog široke formulacije i nedorečenosti, ove izmjene u
određenoj mjeri unose pravnu nesigurnost. Iako se radi o
izmjenama OPZ-a, naime, kažu da u trenutnim okolnostima proizlazi
da predmetna odredba nema previše veze s porezima.
Promatrajući formulaciju ove odredbe, proizlazi da nova,
neuobičajeno široka ovlaštenja – zabrana daljnjeg rada – Porezna
uprava može primijeniti samo ako se određena gospodarska
djelatnost obavlja putem interneta pri čemu nisu ispunjeni
zahtjevi posebnih propisa za obavljanje te djelatnosti. Prema
komentarima u sklopu javne rasprave, navode, većina sudionika je
bila uvjerenje da su ovi uvjeti prije svega usmjereni k
sprječavanju budućih pojava poput Ubera koje će ‘zaobilaziti’
zahtjeve posebnih propisa.
Međutim, kako nije bilo službene potvrde ovog stava od strane
zakonodavca, smatraju da će prva primjena ove odredbe
rasvijetliti mnoge stvari.Čak i ako su navedeni uvjeti ispunjeni,
Porezna ima pravo blokirati pristup internet stranici samo ako je
dodatno ispunjen barem jedan od dva uvjeta, pa kao prvi navode da
se obavljanjem djelatnosti na opisani način stječu nepripadajuće
porezne pogodnosti, što je formulacija koja je izazvala najveće
dvojbe u stručnoj javnosti, piše
Poslovni dnevnik.
“Niz odredbi tuzemnih poreznih propisa, međunarodnih ugovora te
Direktiva i Uredbi EU Poreznoj upravi pružaju dovoljno široku
pravnu osnovu za razrezivanje poreza u slučajevima gdje
nerezidenti ili rezidenti institucionalno pokušavaju izbjeći
poreznu obvezu ili takve obveze nisu ni svjesni. Budući da PU već
ima zakonski okvir koji joj dozvoljava naplatu poreza u takvim
slučajevima, s poreznog aspekta ostaje nejasno zašto bi to bio
povod za zabranu rada. Štoviše, ovaj članak OPZ-a ne govori o
tome da će PU naplatiti taj porez, nego blokirati pristup
Internet stranici što svakako nije očekivani smjer, kažu Prtain i
Mioč.
Naši sugovornici iz Mazarsa dodaju i da je sporan drugi uvjet “da
se izaziva teško nadoknadiva šteta za društvenu zajednicu”, jer
nije jasno koji su kriteriji za procjenjivanje istog, kao ni
razlog zbog kojeg se PU dodjeljuje ovlaštenje za arbitrarno
prosuđivanje takvih neporeznih kategorija.
Nadalje, i drugi stručnjaci u svom osvrtu navode da je
primijećena pojava na našem tržištu sve većeg broja aktivnosti
subjekata registriranih izvan RH, pa se fiskus pokušava
upotrijebiti u svrhe koje nisu primarno porezne. Poreznu upravu
po novome se koristi u sprječavanju obavljanja djelatnosti na
nezakoniti način.
No, nova mogućnost u praksi bi se mogla svesti, prema riječima
jednog uglednog poreznog savjetnika, da ste bez ikakve mogućnosti
pravne intervencije izloženi poreznoj represiji po diskrecijskom
pravu kroz jednu vrst kaznene mjere zabrane rade od strane
poreznih tijela, iako je sporno, kaže, jesu li ona kvalificirana
za utvrđivanje zakonitosti nečijeg poslovanja u pogledu
ispunjavanja svih uvjeta koji su regulirani posebnim propisima za
obavljanje djelatnosti.
– Utvrđivanje uvjeta zakonitosti za obavljanje djelatnosti, kao
prva pretpostavka, čini se da je više pitanje za inspekciju
Ministarstva gospodarstva. Ako bi oni to utvrdili, tijelo koje je
u poreznom nadzoru, potom bi na utvrđeno iskorištavanje poreznih
pogodnosti kao drugu pretpostavku trebalo subjekt obvezati na
plaćanje poreza, a ne izreći zabranu rada, kaže stručnjak koji
nije želio biti imenovan.
Ministarstvo financija i Porezna uprava do zaključenja broja nisu
nam odgovorili na upit.