Braća blizanci Erik i Patrik Buza rodom iz Podbresta svjetski i europski prvaci

Dečki korijene vuku iz Međimurja, a kako su došli do vrha kikcboxinga pročitajte u nastavku.

Erik Buza kojemu je 16 godina prvak je Hrvatske u low kick i full kontakt, prvak Srbije u disciplini K1 i low kick, osvajač Balkan opena dva puta, najbolji borac turnira širom Balkana, pet puta aktualni europski juniorski prvak u disciplini low kick.

Patrik Buza je prvak Hrvatske u low kick full kontakt i light kontakt, prvak Srbije u low kick i vice prvak u K1, aktualni svjetski juniorski prvak u disciplini K1 2018. godine u Italiji Lido di Jesolo, najbolji borac turnira šest puta i proglašen za najperspektivnijeg i najboljeg borca na prostorima bivše Jugoslavije.

Obojica su reprezentativci Republike Srbije zbog suspenzija iz Hrvatskog kickboxing saveza zbog pogodovanja klubu iz Zagreba. Dečki imaju svoj klub KBK Team Buza i sve turnire rade kao predstavnici tog kluba,  jedino državna prvenstva i svjetsko i europsko kao predstavnici Srbije.

Koliko dugo trenirate i zašto ste se odlučili za kickboxing?
Treniramo već preko deset godina, od svoje pete godine. Bili smo jako živahni pa su nas roditelji stavili u dvoranu da se malo ispucamo i zavoljeli smo kickboxing i eto ta ljubav još traje.

Kako se osjećate pred borbu:
Erik: Gotovo uvijek imam tremu, ali onu pozitivnu. Čim kročim u ring sve nestaje.
Patrik: Nikada nemam tremu, uvijek idem opušteno, ali žestko s vjerom u sebe i uspjeh.

Koliko često trenirate?
Svakodnevno po jedan sat do jedan sat i pola, osim subote i nedjelje u dvorani i kod kuće vježbe snage, a znamo otići i na sparing u prijateljske klubove.

U kojemu klubu trenirate?
Imamo svoj klub KBK Team Buza, a sve treninge i pripreme radimo u KBK i MMA klub Ban Team u Dubravi jer odskora radimo i MMA.

Koji vam je najdraži trofej?
Patrik: Imam ih jako puno kao najbolji borac s raznih turnira, ali najdraži mi je ovaj s nedavnog Svjetskog prvenstva koje sam osvojio.
Erik: I ja imam puno trofeja s raznih turnira kao najbolji borac, a meni je najdraži onaj s prošlogodišnjeg Europskog prvenstva u Skopju gdje sam postao europski prvak.

Tko vam je najveća podrška i motivacija?
To su naši roditelji bez čije pomoći ne bismo bili što smo danas, sestra, prijatelji i fanovi kojih je svaki dan sve više, a motivira nas svaka nova pobjeda i želja za još većim uspjehom.

Kako financirate turnire i koliko ih imate godišnje?
Turnire financiraju naši roditelji pošto nitko ne želi sponzorirati mlade amaterske borce. Imamo oko 12 turnira godišnje diljem bivše jugoslavije i po Europi.

Koliko vam vremena oduzimaju treninzi i kako usklađujete treninge sa školom i društvenim životom?
Treniramo svakodnevno pa malo vremena ostaje za društevni život pa se najčešće društvo skupi kod nas gdje se zezamo i opuštamo igrajući playstation. Idemo u privatnu školu gdje rijetko idemo na predavanja, većinom učimo kod kuće i izlazimo na ispite upravo zato da se možemo posvetiti sportu.

Je li vam teško što vikendima ne izlazite?
Ponekad bude, ali često putujući u ranu zoru na turnire znamo vidjeti mladiće kako se vraćaju iz izlazaka, a mi dok se oni doma većinom trijezne osvajamo medalje i nižemo uspjehe i znamo da će se žrtva isplatiti jer se mislimo u budućnosti baviti kickboxingom i profesionalno.

Što biste poručili mladima i vašim navijačima?
Poruka bi bila okrenite se bilo kojem sportu, maknite se s ulice, nemate koristi od nje i uspjeh neće izostati, vjerujte u sebe i uspjet ćete.