Međimurski vinari kušali su ‘konkurenciju’ i uvjerili se kako je dobra, ali kako je međimursko vino jednostavno bolje
Svrha i cilj izleta je vidjeti i doživjeti vinogorja koja su imala sjajnu i svjetsku povijest, a danas čuvajući tradiciju, prolaze teške trenutke jer nakon strahota Domovinskog rata nije se lako i jednostavno vratiti u orbitu. Međimurski vinari kušali su ‘konkurenciju’ i uvjerili se kako je dobra, ali kako je međimursko vino jednostavno bolje.
Udruga voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri organizirala je edukativno-turistički izlet na istok Hrvatske u destinacije koje su proslavile našu domovinu diljem svijeta. Na primjer i dio Ujedinjenog Kraljevstva. Četrdesetak izletnika predvodili su Mladen Dobranić, predsjednik udruge i Antun Kojter, vinogradar i vinar iz Svetog Urbana i dobar poznavatelj hrvatskog istoka.
Prva postaja bio je Erdut, mjesto poznato po dobrim vinima i podrumu u kojem se nalazi najveća aktivna bačva na svijetu u koju stane 75 tisuća litara vina. Uslijedio je posjet Aljmašu, naselju na Dunavu koje je teško stradalo 1991. godine od strane srbočetničkih hordi u kojem dominira crkva Gospe Aljmaške.
Dalje je put vodio u herojski grad Vukovar stratište Ovčara te Memorijalni centar Domovinskog rata, gdje je odana počast svim žrtvama Domovinskog rata i poginulim braniteljima Vukovara. Prije napada na Hrvatsku i Vukovar je bio poznat u svijetu vinogradarstva i voćarstva osobito poznat je bio VUPIK, poljoprivredni orijaš ne samo Hrvatske nego i bivše zajedničke države. Ilok, najistočniji hrvatski grad bio je cilj izleta, mjesto neopisiv događanja, večere i noćenja međimurskih putnika kroz hrvatsko istočno vinogorje i voćnjake. U svjetski poznatom Ilovačkom podrumu kušana su najbolja vina ovog vinogorja s naglaskom na Iločki traminac.
Međimurce je posebno raznježila spoznaja o arhivskoj buteljki iz 1953. godine koja je dostignula vrijednost od 54.000 kuna. Pohođene su Vinske kuće Krešić i Knezović te poznati Principovac.
Degustacije, uljudnost, delicije i tamburaši zaslužuju najviše ocjene, složni su izletnici, koji su ovdje doznali tajne o opstanku Ilovačkog podruma za vrijeme okupacije susjeda preko Dunava. Drugog dana hodočašćenja hrvatskim istokom pohođeno je Đakovo, katedrala i grob-katakomba biskupa Josipa Juraja Strossmayera te ergela konja lipicanaca, Uslijedio je zatim povratak u Međimurje malo, zemlju milenu, koja je svima domovina gdje ih je majka rodila.
Istina, bogatiji za mnoga saznanja i prepuni dojmova o jednom dijelu Lijepe naše domovine.
– Naši voćari i vinogradari vidjeli su ono što su mogli samo sanjati, jer ovo je izuzetan svijet, kojeg krasi odlično vino, a gdje je vino tu su i dobre vibracije, naglašava Mladen Dobranić, iskreno zahvalan Kojteru što je isplanirao izlet za pamćenje. Među izletnicima bio je i Boris Novak vinogradar i vinar iz Banfija.
– Uistinu ovo je bio izlet za pamćenje jer i nama koji smo ovdje već bili, bilo je vrlo zanimljivo jer svaki od nas imao je svoj ‘nastup’ i bilo je zabavno. Glede vina, istina je kako su i erdutska i iločka i đakovačka vina jako dobra, ali naša vina su za sve njih vrh vrhova i stoga smo tako gordo hodali među vinskim stvoriteljima koji su imali sjajniju povijest nego sadašnjost, koja je pretrpjela puno muka tijekom okupacije 1990.-tih godina, kazao nam je Boris s kojim je putovala i supruga Danica.
Osim Kojtera i Novaka na putu su bili i vinari Zvonko i Danica Belović, te voćari Zvonko Šardi, Josip Ružman, Kristijan Mihalic i Zlatko Haček, njihove životne družice i drugi članovi i prijatelji svetomartinske Udruge voćara, vinogradara i povrćara i Međimurske udruge za integriranju proizvodnju voća.