Najgori posao od svih koje učitelj radi vjerojatno je posao bankara. Skuplja novac za izlete, školsku kuhinju, kino, kazalište, terensku nastavu, radne bilježnice, itd. Kroz učiteljske ruke prođe više novaca nego kroz ruke nekih službenika u banci. Vjerojatno. A sve to ide u rok službe...
Ljudi često mijenjaju zanimanje. Ili im dosadi ono što rade,
ili je plaća premala, ili je stres prevelik, ili su željni
novih znanja i novih mogućnosti. I prosvjetari znaju vrisnuti da
žele van iz prosvjete, ma koliko to onima ‘imate tri mjeseca
godišnji’ i ‘radite samo četiri sata dnevno’ zvučalo nezamislivo.
Stres i prosvjetari – najbolji prijatelji
Učiteljski je posao izuzetno stresan, spada među deset
najstresnijih zanimanja. Naravno da nije istina o tri mjeseca
godišnjeg, kao što nije ni istina o četiri sata rada dnevno. O
visokim plaćama niti nećemo. Onima koji sve to i dalje ne
razumiju, ponovno toplo preporučam da završe učiteljski fakultet
i sami probaju hodati u prosvjetarskim cipelama za prosvjetarsku
plaćicu.
Pa kad shvate da mogu na godišnji samo na trideset dana usred
sezone kad je sve najskuplje i da im radni dan traje 24 sata,
možda, rekoh možda će prestati lupetati gluposti.
Dakle, učiteljski je posao stresan. Vrlo stresan. Ne znam koliko
sam već puta pisala o tome tko sve sjedi prosvjetaru na leđima i
lupa ga šibom po stražnjici. Ne znam je li zaista potrebno crtati
kolika je odgovornost prosvjetara na poslu, zaboga, radi s malim
(mladim) ljudima, ostavlja duboke tragove u dječjoj psihi.
Odgovoran je za zdravlje i tjelesno i psihičko tih mladih osoba.
I naravno da nekima u jednom trenutku dođe voda preko glave i
zavrište: ‘Hoću van iz prosvjete!’. Unatoč i usprkos ‘tri mjeseca
godišnjeg’ i ‘skraćenom radnom vremenu’.
Za što je sve učitelj osposobljen za rad?
Zadržat ćemo se sad samo na učiteljima iz osnovne škole, jer u
srednjim školama ima profesora koji još i mogu otići nekamo
drugamo raditi sa svojim fakultetima, široko su obrazovani. I
neki predmetni učitelji u osnovnim školama mogu naći zaposlenje
drugdje.
Na primjer, nastavnici stranih jezika. Oni sa svojim znanjem mogu
tražiti posao izvan škole. Ali što i gdje će raditi učitelj
razredne nastave? Može eventualno konobariti ili raditi nešto
gdje se ne traži posebno školovanje.
Iako, prema svemu onome što učitelji u razredu rade, oni su
osposobljeni za još hrpu drugih poslova. Prema članku na Školskom
portalu (www.skolskiportal.hr) učitelji su svojim učenicima još
i: savjetnici, navijači, roditelji, detektivi, nutricionisti,
knjižničari, medicinske sestre, suci, kuhari, bankari, domari,
dizajneri te stručnjaci za komunikacijsku tehnologiju. Kako?
Zašto? Pa evo objašnjenja.
Učitelji su savjetnici jer uskaču svojim učenicima sa raznim
savjetima kad se ovi nađu u brigama i problemima. Nerijetko
učenik dođe učitelju i povjeri mu se s nekim problemom i tada
učitelj mora biti i savjetnik. Osim toga za te ‘savjetodavne
poslove’ se i stručno usavršavamo.
Učitelji – roditelji. Što ćeš učeniku biti ako ti se obrati sa
‘mama’? Osim toga, koliko puta je neki učitelj uskočio u
roditeljsku dužnost i pomogao učeniku savjetom, utjehom ili
podrškom koju je zapravo trebao dobiti kod kuće?
Učitelji su detektivi. Pronalaze izgubljene ili otuđene stvari u
razredu ili u školi, istražuju uzroke konflikata, a istovremeno u
maniri sudaca donose odluke i kazne za one koji se o nešto
ogriješe.
Nema te misterije koju učitelj neće riješiti i zatim u maniri
pravog pravednog suca presuditi. Pa i dijeljenje onih jadnih
pedagoških mjera su u biti presude (kazne).
Nutkajući djecu da pod odmorima jedu i objašnjavajući im da je
upravo to što je za užinu za njih zdravo i dobro, pretvara
učitelje u nutricioniste. Netko će reći što učitelje briga što
djeca jedu, ali eto, kad dođe liječnik na sistematski pregled
djece onda učitelju izrecitira koji su mu učenici pretili, nema
roditelja nigdje u blizini da čuje da mu dijete ima previše
kilograma. I onda je učitelj taj koji dalje vodi brigu da se
dijete ne udeblja više ili čak da pravilnom prehranom smršavi.
Padne li koje dijete, povrijedi li se, ispada li mu zubić,
učitelj se pretvara u medicinsku sestru ili zubara. Ne možeš biti
učitelj ako ne znaš pružiti prvu pomoć.
Najgori posao od svih koje učitelj radi vjerojatno je posao
bankara. Skuplja novac za izlete, školsku kuhinju, kino,
kazalište, terensku nastavu, radne bilježnice, itd. Kroz
učiteljske ruke prođe više novaca nego kroz ruke nekih službenika
u banci. Vjerojatno. A sve to ide u rok službe.
Učitelji su i dizajneri, jer je posao dizajnera ukrašavanje
panoa. Ili nije? A i ponekad je učitelj spremačica jer često nađe
baš neki smetajući komadić prašine. Pa ga briše. Pa zalijeva
cvijeće. Pa svašta nešto još po učionici radi.
Svakakve poslove još učitelji rade, iako im to ne piše u diplomi.
I tko onda kaže da učitelji ne mogu naći drugi posao izvan škole?
Samo treba sjesti i odabrati na koji posao se javiti, ono, kad ti
je svih i svega preko glave. Pa onda raditi samo jedno, a ne biti
multipraktik.
Makar, teško da će sad netko otići iz prosvjete kad nam dignu
plaćicu za cijelih 3 posto. Ou jeah, imat ćemo love za platiti
jedan račun više.
Biseri za kraj
Ako ništa, barem se učitelji mogu dobro nasmijati svojim
učenicima. Tako iz jedne zagrebačke škole dolaze sljedeći biseri:
‘Tko je na čelu županije? – Župnik.’ Mada ne vidim u čemu je
ovdje dijete puno pogriješilo gledajući političku situaciju u
državi.
‘Kakvo je središte Zagreb? – Dućansko!’ Opet ne vidim ništa
sporno u odgovoru.
Idemo li u shopping u Zagreb? Idemo. Ima li u Zagrebu najviše
trgovina? Ima. Dakle odgovor je apsolutno korektan.
Djeca znaju.