Samo 17 posto zaposlenih u Hrvatskoj ima neto plaću veću od 7000 kuna, a predsjednica je uvjerena da bi takav iznos znatno smanjio broj građana koji se iseljavaju iz zemlje
Nakon što je i statistika pokazala alarmantan podatak o smanjenju
broja mladih radnika, što je još jedan argument da je val
iseljavanja puno intenzivniji nego službena politika želi
priznati, apel predsjednice Kolinde
Grabar-Kitarović o dodatnim rasterećenjima poreza na rad
dobiva dublji smisao. Predsjednica je, naime, istaknula da bi
prosječna plaća od oko 1000 eura znatno smanjila broj odlazaka iz
Hrvatske.
– Ponajprije moramo poraditi na rastu plaća, prije svega kroz
porezni sustav. Najjednostavnije rečeno, nastavak porezne reforme
mora ići u smjeru smanjivanja troškova za poslodavca uz
istovremeno povećanje plaće za zaposlenika. Često mi ljudi
govore: da bar imam 1000 kuna veću plaću, ostao bih u Hrvatskoj –
kazala je Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za Slobodnu
Dalmaciju. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6200
kuna što znači da je oko 1200 kuna manja od ciljanih tisuću eura,
ali taj iznos primanja zarađuje manje od trećine ukupno
zaposlenih.
Porez na dohodak limitiran
Povećanje prosječne plaće na tisuću eura značilo bi da prosječna
plaća mora skočiti za najmanje 20 posto, a to je gotovo nemoguće
ostvariti isključivo rasterećenjem rada – porezom na dohodak već
su maksimizirani efekti na kupovnu moć. Većina građana, naime,
podizanjem osobnog odbitka na 3800 kuna ne plaća porez na
dohodak.
Procjena je da više od 900 tisuća zaposlenih i umirovljenika ne
plaća ni kunu tog poreza. Dio zaposlenih koji ne plaćaju
spomenuti porez ujedno su i oni koji najviše emigriraju iz
ekonomskih razloga s obzirom na to da imaju niska primanja.
Naime, podaci Ministarstva financija pokazali su da je u
Hrvatskoj tek 17 posto odnosno oko 250 tisuća onih koji imaju
neto plaću veću od 7000 kuna.
Ostali zaposlenici, odnosno 1,3 milijuna ljudi koji rade u
Hrvatskoj imaju plaću nižu od tog iznosa. Da bi se njima plaće
povećale, potrebna je kombinacija rasta ekonomije, konkurentnosti
i profitabilnosti privatnog gospodarstva koje ne može biti bez
intenzivnih reformi javnog sektora. Gospodarstvo se, da bi bilo
uspješnije, a i isplaćivalo veća primanja, mora rasteretiti, ali
da bi to država mogla napraviti, ona mora ozbiljno srezati svoje
troškove.
Plaću umanjuju porez na dohodak, prirez i doprinosi iz plaće i na
plaću. Porez na dohodak umanjen je do maksimuma, prirez se veže
na njega, a doprinosi su zadani zbog obveza u zdravstvu i
mirovinskom sustavu. Već se sada iz doprinosa prikuplja tek
polovina iznosa potrebnog za isplatu mirovina pa bi diranje u
doprinose za mirovinski sustav urušilo taj sustav, a slično je i
sa zdravstvom koje redovito treba dotacije jer troši više nego
što uprihodi od doprinosa.
Međutim, država za zdravstvo i mirovinski sustav troši oko 47
posto svih izdataka, ali ne pita se je li postignuta dovoljna
razina racionalnosti u tim sustavima. Prostora za rasterećenje
bilo bi i kada bi se znatno smanjili troškovi na drugim stavkama.
A njih je čitav niz. Efikasnija i manja država, odnosno manji
broj zaposlenika u svim sektorima te manje općina i gradova, ali
i privatizacija državnih tvrtki, dovele bi do osjetnih
rasterećenja koja bi se osjetila i na primanjima zaposlenika.
Manja država dala bi vjetar u leđa i poduzetništvu pa i ubrzanju
rasta gospodarstva što bi moglo u srednjem roku utjecati na bolji
standard.
Slovenci imaju 5 eura više
Kombinaciju reformi javnog sektora, snižavanja poreza i jačanja
privatnog sektora primjenjivale su nove članice EU od kojih je
većina pretekla Hrvatsku po standardu mada su im početne pozicije
bile znatno lošije nego naše. Češka, Slovačka i Poljska redom
imaju nešto veće plaće od onih u Hrvatskoj, ali ni u tim
gospodarstvima iako su u EU već 14 godina primanja nisu premašila
1000 eura mjesečno.
Češka ima prosječnu plaću 932 eura, Poljska 918 eura, Slovačka
863 eura, a Hrvatska 835 eura. Kupovna moć u tim zemljama slična
je kupovnoj moći u Hrvatskoj. Slovenija je pak tek naizgled
istrčala ispred ove skupine s prosječnom plaćom od 1083 eura
mjesečno, međutim 250 eura veća plaća od one u Hrvatskoj ne znači
puno za kupovnu moć. Statistika pokazuje da je kupovna moć s
prosječnom plaćom u Sloveniji za samo pet eura veća nego u
Hrvatskoj. Slaba je to utjeha kada znamo da su primanja i kupovna
moć u Njemačkoj tri puta veće nego u nas.
