Matija Novak, rodom iz Pribislavca, po struci je magistar inženjer strojarstva. Trenutno radi kao asistent u sklopu Zavoda za tehničku mehaniku na Katedri za mehaniku i čvrstoću na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Istodobno je i na prvoj godini doktorskog studija numeričke mehanike. U kratkoj karijeri već je postigao hvale vrijedne rezultate, a svaki novi radni dan sa studentima i u sklopu istraživanja za doktorski rad pokazuje mu da je na dobrom putu.
Jedina matematika
Kako je još od osnovnoškolskih dana matematika bila njegova
velika ljubav, odlučio je upisati prirodoslovno-matematički smjer
Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, gdje je samo potvrdio
svoju sklonost prirodnim znanostima. To ga je i odvelo do upisa
željenog fakulteta.
– Smatrao sam logičnim nastaviti sa studijem u tom smjeru, a najviše sam se dvoumio između elektrotehnike i strojarstva. Kada je trebalo odlučiti, nekako me strojarstvo više privuklo, a sad kad sam i završio, mogu reći da nijednom nisam požalio što sam donio tu odluku – započinje Matija svoju priču.
Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu vrlo se dobro snašao, a kako tamošnji studenti već nakon prve godine moraju odlučiti o smjeru kojim će se dalje baviti, to je čekalo i Matiju.
– Najzanimljiviji mi je bio smjer Inženjersko modeliranje i računalne simulacije, koji je na glasu kao jedan od najtežih smjerova strojarstva. Dugo sam razmišljao hoću li to upisati ili ići nekom “linijom manjeg otpora”, ali sam na kraju odlučio prihvatiti izazov i krenuti možda težim, ali za mene zanimljivijim putem. To što sam ga uspio i završiti u roku, smatram svojim najvećim studentskim uspjehom – ističe Matija.
Putem kući s razgovora za posao stigla mu nova ponuda
Izvrsne ocjene tijekom studija i predanost radu nisu ostali
nezapaženi, pa su ga ubrzo nakon diplome kontaktirati njegovi
dotadašnji profesori i ponudili mu radno mjesto na
Fakultetu.
Tako je počeo raditi na području numeričkih simulacija piezoelektričnih materijala. Razvija rešetkasti model za simuliranje ponašanja piezoelektričnih materijala prilikom nastanka oštećenja i loma. Svaki mu dan donosi nešto novo, a započinje uz obavezne razgovore s kolegama po dolasku na posao. Nastavlja se uz rad na doktoratu te uz držanje nastave studentima.
Studenti i kolege oduševljeni njegovim radom
Upravo je taj dio bio onaj kojeg se Matija najviše pribojavao.
– Zaista mi je bilo najteže održati prve vježbe. Nedugo
prije toga sam tek diplomirao, a sada sam ja trebao stati pred
katedru i studentima prenositi svoje znanje. Međutim, već sam
nakon uvodnog sata vidio da sam se dobro pripremio, da to nije
toliko strašno kao što sam mislio. Olakotna okolnost je bila i ta
što sam radio sa studentima prve godine pa nisam samo ja bio u
novoj ulozi. No nakon prvih sati sve je krenulo vrlo dobrim
smjerom – kaže nam Matija.
Povratne informacije pristigle u evaluacijama njega kao predavača pokazale su mu da itekako dobro radi svoj posao, što uz nedavnu međunarodnu konferenciju na kojoj je izlagao prve rezultate svog istraživanja smatra svojim najvećim dosadašnjim uspjehom.
Nepredvidiva znanost
Kako radi u području znanosti, tako je svaki novi dan pred njim pun novih izazova, no upravo je to ono što Matiju motivira.
– Moj je posao prepun izazova, posebno dio vezan uz doktorat. Vrlo rijetko tijekom istraživanja nešto ispadne onako kako si to zamislio na prvu. To iziskuje traženje rješenja, no svaki put kada nadvladaš prepreku i riješiš problem, imaš još više želje za daljnjim usavršavanjem i radom na sebi – napominje Matija.
Pred njime je još nekoliko godina do završetka doktorskog studija, a uz punjenje baterija druženjem s prijateljima, navijanjem na sportskim utakmicama, igranjem odbojke na pijesku i pohađanjem pub kvizova, spreman je za nove izazove te se veseli budućnosti.
– Nakon što doktorat, nadam se, uspješno privedem kraju, volio bih dobiti mjesto postdoktoranda na istoj katedri na kojoj i sada radim. Nakon toga, tko zna! Budućnost je tu da nas iznenadi. Otvoren sam i za opcije ostanka u visokom obrazovanju, kao i za rad u nekoj tvrtki – zaključuje Matija Novak.
