Drugu godinu za redom, štand do štanda, zlatarstvo, odnosno zlatarenje na turističkoj manifestaciji Dani zlata i starih zanata u Donjem Vidovcu predstavljaju članovi Moto nautičkog kluba Vidovski zlatari iz Donjeg Vidovca i zlatarski obrt A&L, suvlasnika Alberta i Leonore Canjaj iz Čakovca
Prije dvije godine kada je pokrenuta turističko-gastronomska
manifestacija Dani zlata i starih zanata u Donjem Vidovcu, ruku
pod ruku su zlato predstavili oni koji su ga tražili i koji ga
još uvijek traže u izvornom obliku i oni koji taj plemeniti metal
obrađuju pretvarajući ga još u skupocjeniji nakit.
Dogovorno su se ovdje našli članovi Moto nautičkog kluba Vidovski
zlatari, a iz Čakovca su došli supružnici Canaj iz zlatarskog
obrta A&L, suvlasnika Alberta i
Leonore Canaj iz Čakovca. I dok su Vidovski
zlatari prikazivali put dolaska do zlata, čakovečki zlatari ovdje
su izložili sve što posjeduju u zlatarskoj ropotarnici zaborava,
pribor i alate koji nam daju nakit za ponosno nošenje.
– Imao sam priliku kao dječak u rodnom Prizrenu u obiteljskom
zlatarskom obrtu upoznati svaku alatku, svaku sitnicu, a koja je
bila nit u nastanku nakita, a danas imam sreće raditi
na tehnološki visoko usavršenim uređajima za
proizvodnju svih vrsta nakita od plemenitih metala – kaže ponosno
Albert i s radošću dodaje kako ga raduje da ga u tome vjerno
slijedi njegova bračna družica koja do njihovog ulaska u braku
nije imala saznanja o izradi nakita, a danas je njegova odlična
učenica i desna ruka. I dok Albert s velikim naporima i
preciznošću ‘kuje’ nakit, supruga mu pokriva PR, stvara i održava
reputaciju tvrtke.
Supružnici kažu kako im je stalo da obiteljsko nasljeđe, koje bi
mogli nazvati i obiteljskim rukotvorstom, mogu pokazati
zainteresiranima. Stoga su se pobrinuli da osim opipljivih
izložaka od zlatarstva jučer i danas naprave modernu video
prezentaciju. Sreća je što je Albert zaljubljenik toga nasljeđa
koje je moglo, kako kaže, u vrijeme ratova otići u nepovrat, no
sačuvano je samo zato jer ljudi od zanata i struke znaju
vrijednosti te prošlosti.
O ispiranju zlata više znamo teoretski, a Donjovidovčani se trude
da tu prošlost drže aktivnom i u zbilji, a Canaji izražavaju
žaljenje što su se ukinule škole za zlatare i da će se izrada
nakita danas morati održati samo usmenom predajom pa se iz petnih
žila trude pronaći nasljednike, no radosni su što su i mladi i
što će još dugo moći ‘zlatariti’, a nasljednici će, vjeruju, s
vremenom doći.
U ovom trenutku to i nije bitno. Bitno je to što su si ruku
pružili zlatarska prošlost i zlatarska sadašnjost, a što je
rijetki primjer, ako uopće i drugdje i postoji.