Kroz raznolike teme dotiče se muško-ženskih odnosa, ljudske sreće, nadanja, ljubavi, zloće, kao i onog dobrog u ljudima
U ‘Nakladi Ceres’ ovih je dana je objavljena zbirka lirskih eseja
Čakovčanke Stanke Gjurić, pod naslovom ‘Istina o
sreći’.
Stanka Gjurić u svojem nam novom rukopisu, zbirci lirskih eseja,
ponovno nudi obilje prelijepih, no ponajprije vrlo značajnih
promišljanja. Autorica, očigledno crpeći nadahnuće iz vlastitog
iskustva, kroz raznolike teme dotiče se također i muško-ženskih
odnosa, ljudske sreće, nadanja, ljubavi, zloće, kao i onog dobrog
u ljudima. Na jedan specifičan način bavi se i progovara o
međuljudskim odnosima općenito, temama svima vrlo bliskim.
Gjurić piše o vrlo važnim pitanjima koja se tiču svakog od nas, i
s čime se svatko u svom životu na neki način susreo, ali jednako
progovara i o samome čovjeku, njegovoj prirodi, istinom ga
ogoljujući do kosti, pritom ne štedeći ni samu sebe.
Poznati vojvođanski pisac, kritičar i glazbenik Robert
Tilly, za Stankine je eseje, svojevremeno, između
ostalog, rekao: ‘…Knjiga eseja Stanke Gjurić, uopćeno i ukratko,
bavi se tematskim opsegom duhovnog obzorja jednoga
Henryja Millera, stilom i jezičnim vokabularom
dostojnim Jursenarove ili onoga iz ponajboljih eseja
Simone de Beauvoir, sve to osmatrano i
opservirano iz vizure i glazure Sylvie Plath,
ali ne s njezinim fatalizmom što je okončao i čitavu storiju
nesretne pjesnikinje suicidom, već umovanjem i promišljanjem
vječnih, a opet iz nekog rakursa i svakidašnjih tema za
opservaciju tema, vedrim vitalizmom i zdravim panteizmom jedne
Anais Nin…