Berba treba biti najljepši dio ukupnog proizvodnog procesa kod voćara, međutim u posljednje vrijeme, berba postaje noćna mora skoro svakog voćara. Osim otkupne cijene i naplate, problem postaju berači, kojih jednostavno nema, premda su plaća i uvjeti solidni.
S Mladenom Dobranićem jedinim ili najvećim autoritetom među međimurskim udruženim voćarima pohodili smo Voćnjak starinskih sorti jabuka i nekoliko voćara, razgovaravši o prilikama i ne prilikama međimurskih voćara, prvenstveno onih kojima je najznačajniji dio uzgoja i plasmana jabuka.
Već kod spomena otkupne cijene jabuka ustvrdili smo kako su se u
poluzatvorenom krugu od berbe, preko plasmana i naplate krasne
međimurske jabuke jedni dogovorili a drugi se nisu.
Poznavatelji prilika po ovom pitanju, ne samo u Međimurju nego i
ostalom dijelu Hrvatske, odmah će razumijeti kako su se
dogovorili nakupci, prekupci i kupci, a dogovorili se nisu
voćari, naravno među sobom i naravno o cijeni i naravno o
jabukama.
– Je li problem među nama? Najvjerojatnije je tako, jer svatko od nas svoju cijenu snuje i objavljuje, a krije je od kolege voćara. Tako, možda i ne htjedući pogodujemo otkupljivačima koji se među sobom dogovaraju iznad koje cijene neće niti jedan od njih jabuku platiti, da dobiju jabuke svjetske kakvoće po bagatelnoj cijeni. Razgovarali smo mnogo puta o potrebi osnivanja zadruge sa ciljem izlaska pred kupcem s jedinstvenom cijenom, po klasama kakvoće, međutim to nismo ostavrili, što zbog pojedinačnih (ne)interesa, a što zbog previše poslova koji su pred i sa nama. Ovog trenutka cijena za kilogram jabuke I. kvalitete kreće se negdje oko 1,40 kuna, naravno tko ju je uspio dogovoriti, još uvijek ne i naplatiti i ona nije dovoljna za pokrivanje troškova proizvodnje, berbe i otpreme.
Nešto su u boljoj poziciji oni voćari koji posjeduju vlastite
hladnjače i skladišta, te mogu jabuke prodavati i kada se cijena
na tržištu povi si. Bolja cijena nije niti u nama susjednoj
Sloveniji, ali tamo su troškovi proizvodnje umjereniji nego kod
nas. Profitirati će jedino otkupljivači, a sigurno neće
proizvođači i potrošači, rekao nam je Dobranić, koji će višak
svojih jabuka predati PZ Čakovec, s kojom godinama surađje. U PZ
Čakovec i Paško u Vrhovljanu bit će otpremljen najveći dio
međimurskih jabuka. Napminjemo kako proizvođači drugog voća,
poglavito bobičastog nemaju takvih problema kao proizvođači
jabuka.
Nema berača niti za plaću svaki dan
Hit svakog i svih vremena je pjesma Maslina je neobrana, šibenske Klape Maslina, a u Međimurju se najčešće govorilo: ‘… pa kaj ju ne poberejo, pak ne bu neobrana…’. Aludirajući kako su Dalmatinci lijeni da je poberu, no sada se i kod berbe jabuke stvari mijenjaju, a kraću verziju pjesme Maslina je neobrana donosimo kako bi razjasnili o čemu je stvar i u Dalmaciji i Međimurju, a koliko čujemo i u većem dijelu Hrvatske.
Kraća njezina verzija glasi: ‘Već je eto lito dana, a dice još nima. Prigiba se zemlji grana, a dice još nima. Maslina je neobrana, nima koga da je bere. Prigiba se teška grana, slomit će se od nebere’.
Kako dobiti berače, skoro je voćarima problem veći od prodaje jabuka. Berače je teško dobiti i za 25 kuna po uri i isplate na kraju dana, a još daju napitke i južinu. Kažu voćari kako na sve načine traže i jako teško pronalaze ljude za berbu, a poneki koji se obećaju, sutradan ne dođu jer su u susjednom Razkrižju, Gibini, Šafarskom i drugim mjestima Prlekije i po 55 eura na dan dobiju, gazde dolaze po njih i daju im još određene poklone.
Kažu svetomartinski voćari kako oni nisu u mogućnosti zbog uvjeta
kakvi su kod nas, a to je uglavnom slaba otkupna cijena i
odgođeno plaćanje plaćati kao Slovenci. Slovenci pristupaju
tradiciji te u berbu zovu rodbinu i prijatelje, a i djecu svoju
koja su se razišla Slovenijom zbog posla, zovu u berbu, odnosno s
njima ljetni dopust dogovaraju upravo za berbu jabuka ili
grožđa.
Djeca većine naših voćara isto je tako raseljena, manjim dijelom po Hrvatskoj, a više u svijetu i zbog posla ne mogu na dopust kada bi to njihovi roditelji željeli, nego kada gazde dopuste. Stoga se sada i ovdje u Međimurju može razumijeti pjesma Maslina je neobrana, jer kod nas je Jabuka neobrana. Nema djece doma, a jabuke se slamaju od neberbe.
I zato su ih po gornjem Međimurju prepuni jarci i kanali. Nema tko plodove pobrati, pak mnogi razmišljaju o zapuštanju voćnjaka, jer više nema niti kupaca za voćnjake, kao i niti za vinograde. Jer niti oni, potencijalni kupci ne mogu do berača. Treba li podsjetiti kako su djecu međimursku i hrvatsku, pa i slovensku u svijet otjerale politike i stranke koje su činile i čine vlast od osamostaljenja država, u Hrvatskoj poglavito u protekle četiri godine. Na kraju jedna pohvalna.
Potužila se vlasnica voćnjaka Mladenu Dobraniću kako je obećala kupcu jabuke, a sada su joj otkazale četiri od šest dogovorenih beračica. Žena nije spavala dvije noći, misleći što će i kako će. Dobranić je ženu smirio: – Dobro, ja sutra berem, a onda par dana neću, a imam stopostotno dogovorene beračice. Nagovorit ću ih da tih dana poberu vaše jabuke. Nazvao je žene, one su pristale i gospođine jabuke su pobrane, za jednaku cijenu po uri kao i kod Dobranića.
Stoga, ima smisao i značaj u početku članka uz Dobranićevo ime i
prezime, jedini autoritet. Izgled, stanje i funkcioniranje
Voćnjaka starinskih sorti jabuka u Brezovcu koji nadzire Dobranić
potvrđuju ovaj navod. Možete, cijenjeni čitatelji to provjeriti i
vidjeti svaki dan. Do sada su u Međimurju pobrane sorte, elstar i
gala, a sada su na redu golden dellišes (zlatni deliše) i
idared.
