- Plaće u Hrvatskoj moraju rasti do razine na kojoj se našim radnicima neće isplatiti odlaziti u inozemstvo. U Eko Međimurju do 2020. imat ćemo prosječnu plaću tisuću eura - kaže Saša Novaković, predsjednik Uprave
Agonija koju prolaze radnici Uljanika skrenula je pozornost i na probleme koji muče međimurske tvrtke koje bezuspješno traže radnike upravo iz te branše. Nedostaje im zavarivača, glodača, bravara, tokara, lakirera i drugih profila. Velik broj Međimuraca u potrazi za većim plaćama otišao je u Njemačku i druge zapadnoeuropske zemlje pa se domaći metaloprerađivači na razne načine dovijaju kako popuniti radna mjesta.
Objavljuju oglase, tiskaju jumbo plakate koje postavljaju pokraj cesta… Najdalje je otišao vlasnik Tehnixa Đuro Horvat koji je radnicima s blokiranim računima podijelio pozajmice koje će vratiti kad stanu na noge. Ovih dana tvrtka Eko-Međimurje iz Šenkovca pokraj Čakovca, koja zapošljava oko 550 ljudi, poslala je javni poziv zaposlenima u brodogradilištima, uključujući naravno i one iz Uljanika, da dođu u Međimurje, gdje ih čeka radno mjesto.
Riječ je o tvrtki koja ima pogone u Hrvatskoj i Srbiji, nudi
posao na neodređeno i plaće od 6.000 do 10.000 kuna. Prosječna
plaća lani je iznosila 6700 kuna neto. U Šenkovcu proizvode
dijelove strojeva i opremu koju plasiraju u inozemstvo, a na
referentnoj listi su im i jedan Caterpillar, Komatsu, Wirtgen i
Liebherr. Posluju s dobiti koja je prošle godine iznosila 15
milijuna kuna. Tvrtku utemeljenu 1919. godine od 2014. vodi
predsjednik uprave Saša Novaković (45), koji je
završio Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, a u Eko
Međimurje je stigao s mjesta predsjednika uprave Agromeđimurja.
Prije toga je bio na čelu Tvornice stočne hrane
Čakovec.
Koliko vam se radnika Uljanika javilo na poziv za
posao?
Iz raznih brodogradilišta ovih dana javilo nam se dvadesetak radnika raznih strojarskih profila.
Što im nudite?
Nudimo im jednake uvjete rada kao i svim našim radnicima, uz napomenu da u početku za njih organiziramo i smještaj te jedan topli obrok. Majstori kod nas imaju primanja od 6.000 do 10.000 kuna.
Kako biste riješili smještaj za te ljude?
Smještajnih kapaciteta u Međimurju ima dovoljno.
Kako zapravo dugo već postoji problem nedostatka strojarskih radnika u Međimurju?
Ta problematika je prisutna unazad tri godine.
U zadnjih par godina implementirali smo niz mjera za privlačenje i poticanje dolazaka radnika na rad u Eko Međimurje. Program preporuke, bonusi dobrodošlice, isplata 13. plaće, nagrađivanje dobrih poslovnih rezultata samo su neke od tih mjera.
Stipendirate i učenike, vidjeli smo da ih redovito pozivate preko oglasa. A što njima nudite?
Svim stipendistima nudimo stipendiju u iznosu od 1200 kuna mjesečno, uz učeničku nagradu za obavljanje praktične nastave, tako da učenici koji su naši stipendisti imaju mjesečna primanja od 1600 kuna.
Surađujete li sa školama i županijom kao osnivačem škola?
Imamo izrazito dobru suradnju s Tehničkom školom Čakovec. Županija je također prepoznala naše probleme i kvote za upis učenika strojarskih zanimanja zadnjih godina znatno su više, uz napomenu da je i interes za upise u stalnom rastu.
Kad vam nakon završene srednje škole dođu učenici, znaju li raditi? Imaju li tijekom školovanja dovoljno praktične nastave?
Kroz praktičnu nastavu u školi i kod nas steknu osnovna znanja i vještine, a s dolaskom na rad započinje prava edukacija. Više praktične nastave u svakom slučaju bi dobro došlo, a s dualnim obrazovanjem sasvim sigurno stat će se na stepenicu više.
U Međimurju, zapravo na cijelom sjeveru Hrvatske, često se govori o malim plaćama koje za državnim prosjekom zaostaju i po dvadesetak posto. Je li i to razlog nedostatka radnika koji po veće plaće odlaze u inozemstvo?
Mislim da razlog takve statistike u dobroj mjeri leži u činjenici da se značajan dio plaća još uvijek nažalost isplaćuje u sivoj zoni. Jer ako imate obrte i firme koje u današnje vrijeme imaju prosjeke plaća koji su znatno niži od prosjeka djelatnosti, nema logike da radnici iz takvih firmi ne bi prešli raditi u firme u kojima su plaće znatno više. No ovo je posao kojim se mora pozabaviti Ministarstvo financija. Jedan od glavnih razloga odlazaka radnika na rad u inozemstvo do sada su u svakom slučaju bile niže plaće, no i to se polako mijenja te sve više poslodavaca prepoznaje nužnost podizanja plaća. No, u konačnici i država nam treba pomoći u tome.
U Međimurju je prije par godina pokrenuta inicijativa o osnivanju “Kluba 1000”, u kojem bi bili poslodavci koji daju plaće od 1000 i više eura. Ima li kod vas netko od radnika toliku plaću?
Naravno. Znatan broj naših radnika ima plaće veće od tisuću eura, a s novim podizanjem plaća koje spremamo za početak listopada, taj broj će se znatno povećati. Cilj nam je da do 2020. godine velika većina naših radnika ima primanja veća od 1000 eura.
Jeste li razmišljali o uvozu radnika iz inozemstva?
Jesmo, no to nije rješenje. Plaće u Hrvatskoj moraju rasti do razine na kojoj se našim radnicima, a nakon što usporede kvalitetu i uvjete života te odvojenost od obitelji i prijatelja, neće isplatiti odlaziti na rad u inozemstvu. Mi u Eko Međimurju imamo jasan plan kako to postići.
Što mislite o miješanju države u rad brodogradilišta i kupovanju socijalnog mira?
Mislim da je neodgovorno trošiti novac poreznih obveznika na interese male skupine ljudi. Vladi poručujem da je krajnje vrijeme za pokretanje strukturnih reformi. Kratkoročno bi bilo najbolje da se nadolazećom poreznom reformom poslodavcima omogući financiranje radničkog toplog obroka u neto iznosu, kako bi upravo najniže plaće rasle u postotku najviše. Također apeliram da se isplate 13. ili 14. plaće oslobode oporezivanja, kako bismo u vrlo kratkom roku mogli povećati primanja radnika koji ostaju u Hrvatskoj. Navedenu mogućnost imaju poslodavci u zemljama u koje naši radnici odlaze i ta bi mjera uvelike zaustavila negativan trend odljeva radne snage.
U Međimurju su tiho pale neke velike tvrtke poput Visokogradnje i MTČ-a. Država nije pomogla radnicima koji su na kraju završili na ulici…
Tržište ima svoje regulatorne mehanizme i ako im se ne prilagođavate, vrlo brzo ispadate iz igre. Država tu nema što tražiti.
Rekli ste da zbog nedostatka radnika morate odbijati poslove, spominjalo se 50 milijuna kuna. Što ako ne uspijete pronaći radnike?
Nažalost, odbijanje poslova danas definitivno će imati negativne efekte na naše poslovanje u godinama koje dolaze, no svakodnevno radimo da negativne efekte smanjimo na najmanju moguću mjeru.