Iako svi pomalo s vremena na vrijeme posjećujemo i istražujemo tuđe profile, pravi 'stalkeri' su osobe koje toliko uhode, tako da život može postati nesnosan. Mladiću iz Čakovca život je postao noćna mora
Jesti li i vi jedan od onih koji čeprkaju po Facebook profilima
prijatelja i bivših partera? Nije ništa strašnom to ionako rade
gotovo svi, ali ponekad se “stalkanje” može oteti kontroli.
Sve većom popularizacijom komunikacijskih stranica poput
Facebooka, Twittera ili Instagrama, povećao se i broj “stalkera”,
odnosno mogli bismo reći onih koji virtualno uhode, stalno
prekapajući po profilima svojih poznanika, bivših partnera i
prijatelja.
Većina ‘stalkera’ čine muškarci i to njih čak 75%. Statistike
govore da najčešće uhode profile djevojka u potrazi za flertom
ili pak u potrazi za boljom polovicom, no nerijetko posjećuju i
profile svojih bivših partnerica. Naravno da to rade i pripadnice
ljepšeg spola, ali one često uhode i muške, i ženske profile.
Često obilaze profile u svojih prijateljica i poznanica u potrazi
za nekim dobrim i sočnim tračom.
Iako svi pomalo s vremena na vrijeme posjećujemo i istražujemo
tuđe profile, pravi ‘stalkeri’ su osobe koje toliko uhode, tako
da život može postati nesnosan. Stalkeri najčešće imaju nekakav
vid psihičkog oboljenja kojime žele držati svoje žrtve pod
nadzorom. Osmatraju njihovu aktivnost na internetskim profilima,
blogovima i forumima, stalno insinuirano komuniciraju sa žrtvinim
prijateljima, pišu poruke na mobitel ili mal, stalno posjećuju
mjesta kojima se žrtva kreće.
Žrtva ‘stalkera’ bio je i mladić iz Čakovca, kojega ćemo zbog
zaštite identiteta u daljnjem tekstu nazvati
Marko. Marko je za naš portal podijelio ovo
traumatično iskustvo.
– Sve je počelo prije desetak godina. U početku smo izlazili ista
mjesta i imali iste prijatelje, dijelili iste interese. No kako
je vrijeme odmicalo, shvatio sam da me moj prijatelj financijski
i fizički iskorištava. Nije to bilo ništa posebno, ali stalno je
nešto trebao. Sad mu treba posuditi novac, kojeg nikad ne bi
vraćao ili pak je stalno držao neke prodike i pametovao. Volio je
dominirati u svemu, iako nije bio ništa posebno. Odlučio sam
napraviti odmak od njega i prestati se družiti s njime – govori
prisjećajući se Marko.
Markov ‘stalker’ nije baš bio presretan njegovom odlukom. Zvao bi
ga na mobitel, slao mu poruke, slijetao bih ga gdje god je bilo
moguće. Obilazio bi mjesta gdje su se nekad družili i izlazili,
pošiljao bi glasine i pozdrave po zajedničkom prijateljima.
– Jednom prilikom smo se susreli i popili smo piće, podružili se
na terasi obližnjeg kafića. Rekao sam da se osjećam iskorišteno
zbog novaca koji mi duguje, te da mi se ne sviđa kako se ophodi
prema meni. Postao je vidno uznemiren i isfrustriran našim
razgovorom, te silnim udarcem ruke u moju glavu oborio me s nogu.
Zbog ozljede na glavi završio sam u bolničkoj ambulanti, a
liječnici su prijavili nasilje policiji. Moj prijatelj stalker
priveden je u policijsku postaju na ispitivanje i po davanju
iskaza je pušten – vidno uznemiren govori nam Marko.
No, Markov prijatelj ‘stalker’ nije stao na grubim riječima i
fizičkom nasrtaju. Nastavio je komunikaciju preko prijatelja,
putem kojih bi mu slao prijeteće poruke. – Moj je život postao
noćna mora. Zbog fizičkog nasrtanja i prijetnji dobio je zabranu
približavanja, no stalno bi se negdje susretali. Kad bi odlazio
na posao pješice, često bi me sačekao negdje sa druge strane
ulice i smješkao mašući rukom, a zatim ponovo preko poznanika
slao poruke kako se on nikoga ne boji, pa ni policije ni sudskih
odluka. Nije mi bilo svejedno, bojao sam se – govori nam Marko,
prisjećajući se teških trenutaka.
Nakon skoro dvije godine prijavljivanja i života u strahu, Markov
‘prijatelj stalker’ završio je u pritvoru. Po izlasku iz
pritvora nisu se više vidjeli, jer je preselio u inozemstvo, no
Marko se još uvijek pita “Što će biti kad se jednom vati?” –
Nadam se da ću imati mir – završava Marko.
