Renatu je uvijek vodila želja da bude bliže čovjeku u nevolji, proglašena je dobrotvorkom Hrvatske, a hrabrile riječi Majke Terezije: 'Ono što mi činimo je samo kap u oceanu. Ali ocean ne bi bio isti bez te kapi'
Od rodne Kotoribe, Čakovca, Varaždina, Zagreba, Londona, preko
Kalkute, dugi su putovi koje prošla 40-godišnja, prva hrvatska
magistrica palijativne skrbi, Renata Marđetko,
mlada žena koja odnedavno živi u Prelogu. U tome je gradu
pronašla Preložanina Antuna Bermanca, životnog
suputnika s kojim će od jučer, petak 17. kolovoza, dijeliti –
‘sve dok nas smrt ne rastavi’.
Kao
što smo u uvodu istaknuli prošla je mnoge luke, a ovu najsretniju
ističemo jer će u njoj naći svoj mir, dok su ostale u njezin
život i rad tkale znanje, iskustvo, a nadasve plemenitost za
pomaganje onima, kako ona zna reći, od kojih je medicina ‘digla
ruke’, no ona je živjela i živjet će život pod krilaticom ‘Život
je čudo, čak i onda kad se primiče kraju’.
U novi život krenula je iz svog rodnog doma u Kotoribi. Tamo su
kriomice brisali suze majka Ljiljana,
tata Josip, brat Vitomir, dok
je potpis svjedočanstva za ulazak u novu luku i u vjenčane spise
stavila njezina draga prijateljica Željka Siladi
iz Kotoribe stavivši tim povodom na svoj Facebook profil skladbu
Žige i bandista ‘Dok pred oltar stane
ona’.
Antuna
se sjetila njegova seka Marta Mustač podarivši
mu posredstvom svoga profila Oliverovu skladbe ‘Što to bješe
ljubav’.- Svom braceku!, napisala je u povorci, dok se kuma
Željka pohvalila brdom kolača napisavši: – Nije lako biti
kuma.