
Jedan cvijet je velikomešni buket činio posebnim, a danas ga nažalost, jer je iščezao, imaju rijetki. O njemu par rečenica kazuje Magdalena Panić, vjernica iz Železne Gore
Katolička crkva u cijelom svijetu, pa tako i Crkva u Hrvata danas, u srijedu, 15. kolovoza slavi blagdan ili svetkovinu Velike Gospe, u Međimurju Velika meša, a zapravo blagdan Uznesenja Marijina na Nebo.
Vjernici na svete mise u svoje crkve i kapele danas donose bukete ili kitice cvijeća, kako bi izvanjski pokazali kako im je Blažena Djevica Marija i Rajski cvijet i Zora zlatna i Hrvatima posebno Kraljica Hrvata.
Buketi su složeni od više različitog cvijeća, vrtnog ili livadnog. Međutim, povijesno, za Sjeverozapadnu Hrvatsku i Srednju Europu, jedan cvijet je Velikomešni buket činio posebnim, a danas ga nažalost, jer je iščezao, imaju rijetki. O njemu par rečenica kazuje Magdalena Panić, vjernica iz Železne Gore.

Dodala je kako su se i pojedini muškarci s bejžulkom naharili po ramenu ili podlaktici te šaki i mirisali. Ipak, muški su vjerni bili žganici, s kojom su se malo natrljali. I sve je bilo lijepo, pobožno, sveto, radosno, domaće, iz prirode uzeto. U nekim krajevima govore i bažulek ili bažuljek i nikako ne odgovara pojedinim napisima ili govorima kako je bejžulek ili bažul(j)ek zapravo bosiljak.
Bosiljak je došao u ove krajeve odnekud i začinsko je bilje
u prvom redu. Bejžulek ili bažul(j)ek je vrtna ili divlja biljka
– cvijet. Malo se naharite njime ili ga stavite u mali džep na
sakou ili džepić košulje ili majice. Nama je Magdalena podarila
‘teglin z lejpim bejžulkom’.

