Snježana Permozer Hajdarović, dr. med. sasvim otvoreno o svojoj profesiji

Snježana Permozer Hajdarović, dr. med. u zdravstvu radi već nešto više od 15 godina i liječnica je kompetentna progovoriti o svim problemima s kojima se susreće na svom radnom mjestu Zdravstvene ambulante Kotoriba

Iako joj je tek 41 godina, specijalistica obiteljske medicine Snježana Permozer Hajdarović, dr. med. u zdravstvu radi već nešto više od 15 godina, ovoga puta kao specijalistica obiteljske medicine, liječnica kompetentna progovoriti o svim problemima s kojima se susreće na svom radnom mjestu Zdravstvene ambulante Kotoriba. Problemi su otprilike isti, kako kaže, za sve njezine kolege u ovom segmentu zdravstva.

Kako bi uspostavila što bolje odnose s pacijentima otvorila je Facebook stranicu Dokica Permozer Hajdarović preko kojeg otvoreno i iskreno iznosi svoje poslovne rezultate, ali i probleme u radu. Njezin profil nas je potaknuo kako bismo je zamolili za razgovor, kratki komentar njezinog dosadanjeg rada, probleme osobne i njezinih kolega.

Za početak jedan tekst napisan na Facebooku: – Kako to zaista izgleda iz prve ruke:
2. srpnja riješeno ukupno 158 slučajeva. Početak rada u 06.59, zadnji rješavani slučaj u 13.42, a onda je uslijedila kućna posjeta. Odlazak kući u 14:45. 3. srpnja ukupno riješeno 95 slučajeva. U 9:15 se ‘ulogirala’ od kuće i do 12 sati riješila 30-ak zamolbi, upita, savjeta upućenih putem maila. U 12:30 otišla na posao. Do 13:30 potvrđivala ujutro upisane recepte, naručivala na preglede u bolničke ustanove, printala uputnice i putne naloge. Zadnji pacijent riješen u 20.34… spremanje i odlazak kući.

4. srpnja ukupno riješeno 112 slučajeva. U 6:53 se ‘ulogirala’, dok je sestra vadila krv, ja rješavala zamolbe putem maila (poslane tijekom večeri, noći i ranog jutra). Zadnji pacijent riješen u 14:00. U 80% slučajeva, pauza ne traje pola sata koliko imamo pravo jer uvijek rješavamo nešto da bi pacijenti manje čekali kasnije.

Vezano uz komentirani članak. Nekome se može činiti da se radi samo par sati s pacijentima jer se pacijenti ne primaju cijelo radno vrijeme, osim naravno hitnih.
Puno toga se može riješiti i bez nazočnosti pacijenta u ordinaciji: pisanje recepata, uputnica, potvrda, naručivanje e-putem, slanje mailova radi naručivanja ili dogovora s liječnicima SZZ, telefoniranje s liječnicima SZZ ili ovlaštenim liječnicima HZZO, čitanje otpusnih pisama i pisanje svega što je preporučeno u istom. Time se i pacijentima olakšava da ne čekaju zajedno s pacijentima kod kojih je pregled nužan i da pri tom pokupe neku infekciju.

Inače, rođena Čakovčanka danas s obitelji u svojoj kući živi u Prelogu.

Kada naša sugovornica dolazi u Kotoribu?

– U Kotoribi sam počela raditi 8. ožujka 2004. godine nakon par mjeseci rada kao liječnik HMP i oko godinu dana rada kao zamjenski liječnik po ordinacijama opće/obiteljske medicine diljem Međimurja. U početku sam radila kao zaposlenik Doma zdravlja, 2007. godine postajem nositelj privatne prakse (zakupac), a 2010. godine koncesionar – kazala je o svojim počecima rada u zdravstvu.

Prvi radni koraci u Kotoribi i dalje?

– Dolaskom u Kotoribu preuzela sam ambulantu s oko 1700 pacijenata. Tada se radilo s papirnatim kartonima, recepti i uputnice su se ispisivali, naručivanje za preglede u bolnicama je bilo ili telefonski ili osobnim dolaskom. 2007. godine kreće rad s e- kartonima i slanje e-recepata. Trenutno i dalje ispisujemo uputnice i različite potvrde iako se i one šalju u sustav pa se nadamo da uskoro neće biti potrebe za ispisivanjem istih. Što se tiče dolazaka pacijenata u ambulantu, bilježi se konstantan porast. Kad sam došla u Kotoribu, dan kada samo imali 60-ak pacijenata, bio je naporan dan. Sada je tako mali broj slučajeva “znanstvena fantastika”. Ispod 80 pacijenata dnevno imamo samo subotom. Nekad sam imala vremena i za uređivati kartoteku, pročitati kakvu literaturu, a sad to ne stižem, posao povremeno nosim i kući – kaže. 

– 2015. godine uvela sam sustav naručivanja. Početkom radnog vremena primaju se nenaručeni, a 2,5 sata je predviđeno za naručene pacijente. Time se donekle olakšao rad i postigla bolja preraspodjela istog. Trenutno skrbimo za 1960 pacijenata, a drugo mišljenje da veliki broj dnevnih posjeta svakako utječe i na kvalitetu skrbi. Kad bi mogli po pacijentu izdvojiti više vremena, više toga bi se moglo riješiti u samoj ordinaciji, a vjerojatno bi se određene dijagnoze prije postavile – rekla je.

Imate i tzv. ‘zahtjevnije’ pacijente?

– ‘Zahtjevniji’ pacijenti… mislim da postoji više razloga. Jedan je vjerojatno situacija u državi općenito. Život je težak, ljudi sve nezadovoljniji i pod većim stresom, a time i skloniji bolestima. Osim što traže pomoć zbog fizičkih bolesti, česti su i dolasci radi psihičkog rasterećenja ili traženja nekog vida socijalne pomoći, razne potvrde i uvjerenja kojima dalje mogu ostvariti određena prava – kaže o njima te se nadovezuje: – Jedan od razloga je i lakša dostupnost i razmjena informacija. To je u neku ruku dobro jer se možemo lakše informirati o postojećim bolestima, metodama dijagnosticiranja i liječenja, ali je i loše jer su ipak potrebna određena znanja da se informacije ne bi loše shvatile ili izazvale još veću zbunjenost ili strah.

Jedna ste od rjeđih koja skrbi o pacijentima romske populacije?

– Trenutno u skrbi imam oko 400 pripadnika romske populacije, uglavnom djece i mladeži. Što se tiče profesionalnog odnosa, nema neka razlika u odnosu na ostatak populacije u skrbi. Bez obzira na pripadnost, ljudi su različiti: neki manje školovani, neki agresivniji, neki zahtjevniji… treba se znati prilagoditi. Na početku mog rada u Kotoribi, imali smo problema u vidu slabijeg odaziva na cijepljenja, ali sada je i to puno bolje – konstatirala je s dozom zadovoljstva.

Riječ, dvije o uvjetima rada?

– Čelnici Općine Kotoriba, prošle su godine iznijeli ideju da se ‘moja’ ordinacija premjesti u bivše prostorije stomatološke ordinacije. Time bi se izbjeglo preklapanje u radu s timom iz suprotne smjene. Ukoliko dođe do realizacije, donekle bi se povećala i kvadratura ambulante što bi omogućilo kvalitetniji rad kao npr. dodatan krevet za infuzije i previjanja, kutak za inhalacije, spirometriju…

I sada ono prilično ‘bolno’ – administracija liječnika?

– Administracija – trn u oku svim zdravstvenim djelatnicima. Iako je informatizacija zdravstvenog sustava obećavala smanjenje administracije, čini se da je iste sve više.- kaže i potkrepljuje sa stvarnošću: – U praksi to izgleda tako da do povremeno do 19 sati završim rad s pacijentima, ali onda do 20:30 rješavamo ‘papire’. Ispunjavanje raznih obrazaca i potvrda, e-naručivanje pacijenata, proučavanje pravilnika i odluka ministarstava i izbjegavanje mogućeg kažnjavanja u slučaju kakvog propusta, sve to otežava rad. Obzirom na veliki broj posjeta u ordinacijama i navedeno opterećenje administracijom, od pomoći bi uvelike bila mogućnost zapošljavanja administratora čime bi se omogućilo zdravstvenim djelatnicima da se bave samo svojim poslom.

Jedan od učestalijih komentara pacijenata je da nas ne mogu dobiti na telefon. Moj je stav da prednost uvijek imaju pacijenti u ambulanti. Nije baš jednostavno davati injekciju, postavljati infuziju, vaditi krv, previjati ranu, ispirati uši, davati upute pacijentu  u ordinaciji i istovremeno se javljati na telefon, uz napomenu da dnevno bude sigurno zaprimljeno barem 30-ak telefonskih poziva. Da bi izbjegli čekanje i opetovano zvanje, moji pacijenti imaju na raspolaganju i javljanje putem  dravlje.neta ili ‘maila’ koji redovito pratim i u slobodne vrijeme i u neradni dan i odgovaram čim riješim upit -završila je s dozom nezadovoljstva.

Za kraj je prešla na jednu ‘toplu’, ljepšu temu: – Dragi naši, koliko nam god bili dobri i dragi, mi se pozdravljamo od vas do 23. srpnja. Idemo se malo odmoriti… Ostajte nam zdravi! Ukoliko ipak zatrebate medicinsku pomoć, zamjena su dr. Lela Grabant Hižman i sr. Jadranka Kovačić-Trojko u svojoj smjeni. Kroničnu terapiju možete naručiti pozivom na broj 682-119 – zaključila je.