Političari, i ne samo oni, stvarno moraju paziti na svaku svoju izgovorenu riječ, inače ih novinari razapnu k'o...
Političari, i ne samo oni, stvarno moraju paziti na svaku svoju
izgovorenu riječ, inače ih novinari razapnu k’o…
Ma, garant, premijer Plenković nije mislio nikoga podcjenjivati
kad je ono u svom govoru usporedio standard nekih afričkih
zemalja sa standardom u Hrvatskoj.
No, druga je stvar što se mi Hrvati ne volimo uspoređivati s tamo
nekim, pa recimo, crncima, a osobito ne oni “plave” krvi…
Istinabog, nekad smo se mi rugali i Česima…, a pogledajmo danas
te nekadašnje Čehe…
Koliko je samo puta premijer Plenković morao objašnjavati što je
doslovno mislio i u kojem
je kontekstu spomenuo “…da bi pojedine afričke
zemlje bile sretne da imaju standard k’o što ga mi Hrvati imamo”.
Međutim, njegovo pojašnjavanje novinarima je bilo “k’o
gluhom dobro jutro”…
A ta čudna riječ kontekst zapravo
znači: 1. lingv. a) govorna ili tekstovna
cjelina koja točno određuje smisao pojedine riječi koja je i sama
njen dio… 2. misaona cjelina…, suvislost…
Ah, mi i naša politička suvislost!
Na stranu praznovjerje, ali u
povijesnom kontekstu Hrvati od broja 8, i da hoće, ne
mogu pobjeći.
Prvo: u ove krajeve Hrvati su došli u 8., a ne u
7. stoljeću kako smo do sada učili i pjesme ispjevali.
Zlopateći se, stoljećima smo služili jačeg i kulturnijeg od sebe.
Drugo: 1848. u Austrougarskoj monarhiji se
u kontekstu buđenja nacionalne svijesti podižu
revolucionarna kretanje sa isticanjem nacionalnih, socijalnih i
političkih zahtjeva… Za bana je ustoličen Josip Jelačić, potom
čovjek ukida kmetstvo, pripaja Međimurje Hrvatskoj…
Treće: 1918. završava 1. svjetski rat, raspada se
Austrougarska monarhija, nastaje S. H. S., to jest, monarhistička
Jugoslavija.
Nakon 2. svjetskog rata uspostavlja se Federativne narodne
republike Jugoslavije na čelu s drugom Titom.
Bliskost s SSSR-om i drugom Staljinom je velika, traje tri
godine, jer drug Staljin ne podnosi da mu
njegovi “sateliti” proturiječe, da imaju vlastitu
politiku u vođenju zemlje, pa je nakon Rezolucije informbiroa
drug Tito tavarišu Staljinu pokazao “srednji
prst” i rekao – njet!
Četvrto: od 1948. pa nadalje kao i čitavi istočni
blok strahovali smo od Rusa i njihovih tenkova.
Peto: 1968. kad su ruski tenkovi upali u Čehoslovačku i
mi smo strahovali od njihovih tenkova, jer znam za kolegu s posla
koji je zbog razgovora o ruskim tenkovima pred “najboljim
prijateljem” završio u istražnom zatvoru…
Taj njegov “najbolji prijatelj” je za tu informaciju
dobio ključeve od dvoiposobnog stana, preselio iz ruralnog dijela
u gradsku novogradnju i postao građaninom od izuzetnog
povjerenje…
Šesto: 1980. drug Tito se preselio u vječna lovišta.
Iza sebe je ostavio nekom sreću, nekom tugu, ostavio državno
kolektivno predsjedništvo, ostavio i pritajeni strah od ruskih
tenkova, jer Rusi su Rusi… Nikad se ne zna…
U socijalističkoj tvorevini S. F. R. J. kojom su vladali
komunisti ostavio je i nacionalna previranja, a iz njih se
izrodio rat kakvoga Europa od 2. svjetskog rata nije vidjela.
Raspadom eseferjota novonastale države (za sada njih 7) žive kako
najbolje znaju i umiju. A da umiju, umiju. Uz mnogo dobroga
štošta je i lošega, ali zbog toga nećemo kvariti veselje…
Sedmo: 2018. godinu smo dočekali s mukom zbog koncerna
Agrokor. Dočekali sa strepnjom i nedoumicom, kako će i hoće li na
najvećem ročištu u povijesti Hrvatske (04.07.2018.) proći
izglasavanje NAGODBE O AGROKORU?
No, unatoč mnogim nevoljama kroz koje je proces prolazio nagodba
je uspjela.
Osmo: 04.07.2018. premijer iz Varaždina, gdje službeno
boravi tek poručuje: “Poslali smo poruku povjerenja i
stranim partnerima. Napravili smo velik posao, čestitam i Martini
Dalić!”
Dakle, sada ruske banke posjeduju, neki kažu, preko 47%
vlasništva nad sadašnjim Agrokorom, a dosadašnji čelnik kreditora
koncerna Agrokor gospodin Maxim Poletaev, inače,
šef Zberbanke kaže “To je tek početak…”
Koje li zablude, Rusi nam dođoše s “kreditnom
karticom”, a mi desetljećima strahovali od njihovih
tenkova.