Tvrdnja za raspravu: ‘Svi imamo miljenike’. Imamo miljenike među prijateljima, među članovima obitelji i rodbine, među trgovcima, frizerima, kozmetičarima. Da? Pa recimo da imamo. Neću, na primjer otići frizerki Tanji nego Lari, ali ne bih rekla da je to zato što mi je Lara miljenica nego zato što zna svoj posao. Dakle već sam jednog miljenika izbacila iz kategorije ‘miljenici’.
Miljenici u obitelji? Može li se reći da jedna majka više voli jedno nego drugo dijete? Teško. OK, možemo imati omiljenu tetku ili ujaka, ali s njima ionako ne komuniciramo na dnevnoj bazi. Dakle realno gledajući, u svakodnevnom životu miljenici nam mogu biti samo kućni ljubimci. Možemo svoju mačku više voljeti od svog psa. I obratno.
Miljenici ravnatelja
A škole? Jesu li u školama miljenici ‘IN’? Pojedini ravnatelji itekako imaju među nastavnicima miljenike. Miljenici ravnatelja su najčešće oni koji imaju vrhunski razvijene čmarouvlakačke sposobnosti, oni koji ‘zadužuju’ školu nabavkom (žicanjem) neke opreme za škole, ili jednostavno oni koji su ljepši, simpatičniji, bogatiji, imaju dobre političke i ine veze i poznanstva.
Ovisi o ravnatelju što preferira. Onda takvi miljenici smiju sve ono što obični smrtnici ne smiju. Njih ravnatelji štite kao rijetke biljke, čuvaju ih (od ‘zlih’ jezika, nedobronamjernih roditelja, raznih optužbi i seciranja njihovog (ne)rada) kao kap vode u pustinji. A po ostalima, ‘onim drugima’ lupaju, otresaju se i vrše mobbing (koji je, naravno, teško dokazati i još teže spriječiti i sankcionirati, jer ravnatelji su mali bogovi, imaju neograničenu vlast i ovlasti i ne odgovaraju ikome – ‘Ja sam tvoj ravnatelj i nemaj drugih bogova osim mene!’).
Miljenici idu na izvannastavni izlet usred radnog tjedna, desetkujući razredne odjele i onemogućavajući kolegama normalan nastavni dan. Miljenici idu na stručna usavršavanja koja i nisu prava stručna usavršavanja, već nazočnost sajmovima, u inozemstvo s inozemnim dnevnicama.
I to sve u tajnosti i konspiraciji. Miljenike se brani od viših savjetnika, inspekcija, nadzora i bijesnih roditelja. ‘Oni drugi’ moraju raditi 50 sati na tjedan, ne mogu ići na stručna usavršavanja čak ni o svom trošku jer ne dobiju slobodne dane, a o izostajanju s nastave usred radnog tjedna mogu samo sanjati.
Njih se ne štiti pred pobješnjelim roditeljima, niti im se pruža pomoć i podrška kada je zatraže. ‘Oni drugi’ popiju opomenu pred otkaz i zbog verbalnog delikta počinjenog van radnog vremena ili zbog odlaska na bolovanje. (Da, baš za rubriku ‘Vjerovali ili ne’.)
Kako stati na kraj takvim volim – ne volim ponašanjima ravnatelja? Jednostavno. Čekati da im istekne mandat i ne ih više birati. (Osim ako mezimčad nije u većini i čvrsto povezanom klanu odnosno čoporu.)
Miljenici u razredu
Imaju li učitelji / nastavnici / profesori učenike mezimce (miljenike)? U pravilu – ne bi smjeli imati. Nama su sva djeca jednaka, ili bi barem to trebala biti. Većina prosvjetara nema mezimce. Ponekad se može činiti da se pojedini učenici preferiraju više od ostalih ukoliko im se zadaju neki ‘poslovi’ da odrade, a koje bi htjeli i drugi učenici.
Na primjer, ako se Perici daje svakodnevno da dijeli bilježnice, može se Perica proglasiti učiteljičinim mezimcem. To uopće ne mora biti istina, jednostavno, Perica je učiteljici najbliži, sjedi joj ispred nosa ili je Perica najjači, ili je Perica brz i spretan pa zato dobiva taj zadatak. Anicu se pak šalje u tajništvo ne zato što je ona lijepa i pametna već stoga što dijete zna gdje je tajništvo i zna pristojno pozdraviti i komunicirati s tajnicom. I tako dalje.
Kategorizacija
Događa se da pojedini učitelji spontano i potpuno subjektivno rade kategorizaciju u razrednom odjelu: omiljeni, neomiljeni i ‘svejedno mi je’ učenici. Učenik može upasti u kategoriju ‘miljenik’ ukoliko je pristojan, marljiv, ne ometa nastavu, sa smiješkom prihvaća svaki zadatak.
To je najčešće blago, mirno, plemenito i nježno dijete. Nije to cmizdravac, razmaženko ili mali egoista koji leti u kategoriju ‘nemiljenika’ zbog svojeg ponašanja, histeričnih ispada ‘puštam suzu čim me netko krivo pogleda’ i sličnog. U ‘nemiljenike’ upadaju i satoometači, oni koji čine sve da unište nastavni sat, da nastavniku popiju krv na slamčicu u maniri profesionalnog vampira.
‘Svejedno mi je’ učenici su oni koji su tu, ali ih ne primjećujete da postoje. Na žalost, takvu djecu ne primjećuju ni suučenici. Redovno u sociometrijskim istraživanjima ta djeca nemaju ni privlačenja ni odbijanja unutar grupe, odnosno razreda. Nevidljivi su, ne postoje.
Miljenici imaju najviše privlačenja, a nemiljenici najviše odbijanja svojih kolega. Kao da se odnos učitelj – učenik preslikava na strukturu odnosa unutar grupe, odnosno razrednog odjela. A ponekad su miljenici učitelja miljenici i grupe. Jednostavno takvi su. Medeni da bi ih najradije pojeo. A nemiljenici osim što maltretiraju nastavnike, maltretiraju i okolinu.
Zini da ti kažem
Mislim da bi svaki nastavnik radije da ga uhvate kako buši gume na ravnateljevu autu nego priznao da u nekom razredu ima miljenike ili nemiljenike ili da je kategorizirao učenike. Međutim, to se lako iz ponašanja učitelja može razaznati, isto kao iz ponašanja ravnatelja.
Dobro, učitelji su profesionalci pa ne mobbingiraju učenike nemiljenike, ali na ocjenama je evidentno kome se progledava kroz prste, a kome se popušta. Također, miljenika se neće izgrditi za neki prekršaj, dok će nemiljenik uz špotanciju popiti i kaznu. Dakle, nisu kriteriji jednaki.
Kako ni u odnosu ravnatelj – nastavnik, tako ni u odnosu nastavnik – učenik. Možda je ipak ponašanje nastavnika prema učenicima malo suptilnije nego ponašanje ravnatelja prema nastavnicima.
Izgubljena olovka
Može li se status promijeniti? Ono, kad te jednom ravnatelj ili nastavnik strpa u određenu kategoriju, možeš li to promijeniti? Ako imaš dobar želudac, putra na glavi i mrvicu besramnosti pa se počneš baviti uvlačenjem, učmarivanjem, možda i možeš. Mislim na odrasle, naravno. Učenici su još djeca, ne znaju za te finese uvlačenja i često ostaju u svrstanoj kategoriji i ne znajući da su nemiljenici ili ‘svejednomijenaši’.
Film koji redovno ižmiče sve suze iz očiju je prastari film iz 1960. godine ‘Izgubljena olovka’ koji bi se trebao redovno, prije svakog početka školske godine prikazivati i ravnateljima i nastavnicima. Možda bi onda bilo manje kategoriziranja nastavnika i učenika. Tko ne zna o čemu pričam, eno mu youtube pa neka se informira. Ali ne preporučam gledanje filma bez paketa papirnih maramica uz monitor. Vlaga šteti računalu.
